apricot, kaže teddy da bi se ovo trebalo vidjeti:
http://oi39.tinypic.com/fm135f.jpg
(ja sam neznalica za stavljat slike - al da konačno vidiš moje noge u rosiniju u trstu... i na njima čizme) ...
 |
|||
|
|
|||
apricot, kaže teddy da bi se ovo trebalo vidjeti
http://oi39.tinypic.com/fm135f.jpg
(ja sam neznalica za stavljat slike - al da konačno vidiš moje noge u rosiniju u trstu... i na njima čizme
što kupovina kožnih čizmaka u trstu radi na antirecesijskoj temi?
imaš komentare nekoliko stranica ranijeOriginally Posted by aleksandra70vanja
a i čizme su antirecesijske. jedne kvalitetne, za sljedećih 5 godina
Ma i duže od 5 godina - odnjela sam 13 godina stare talijanske gležnjače postolaru - ko nove su sada. To je ona antirecesijska mjera s tvoje teme o Trstu. Ove cipele koje se sada rade i kupuju po dosta visokim cijenama imaju neke gumene džonove, i kada se od hodanja iskerenu, možeš ih baciti. Nema popravka. Prije su se cipele stalno popravljale - nadam se da znate što su je špicpleh - joj kak smo s cipelama tako popravljenim, zveckali.
Sorcie, čižme su ti prekrasne -!
o, da... ja znam što je špicpleh)) ...
i ja stalno popravljam cipele. isto su bile skupe, no ne sjećam se kad sam zadnje kupila. imam super šustera, i stvarno ih nosim godinama.
(edit) i drago mi je da ti se čizme sviđaju
Last edited by sorciere; 17.11.2013 at 17:54.
i ja znam što je špicpleh
vidi se tko je iz vremena kad su se kupovale kvalitetne stvari
koje su se popravljale
Ok, to je stvarno povoljno. Naš vrtić organizira, ali dosta skuplje.
x
Prije skoro 10 godina kupila sam tada preskupe čizme. Taman sam bila dobila povrat poreza, a jako su mi se sviđale i kupila sam ih. Danima me mučilo jesam li trebala. Danas ih obuvam i baš si pomislim kako nikad bolje nisam uložila u komad odjeće/obuće. Jednom su popravljene pete, a one su i dalje kao nove. I svi se u njih zagledaju. U neke se stvari zaista isplati investirati.
I naš je ove godine promijenio agenciju, i sada je ponuda oko 2600. Bolji smještaj, druga lokacija...
Tako da bu i najmanje dijete izgleda svaki dan na Sljeme.
to je ona stara - nisam dovoljno bigat da kupujem jeftino
i tako, malo po malo, moja kći polako nosi moju staru robu, koju skidam s vrha ormara. To valjda isto spada u antirecesijske mjere. Čuvaj svu staru robu koja nije strgana, jer ako ovako nastavi, fakat ne znam kako ćemo se obalčiti.
i ono je žalosno što jealeks napisala - svi smo mi uložili jako puno u svoje obrazovanje, naši muževi isto - a kako živimo, svi znamo. I potpuno jednako žove i moji frendovi kao i virtualni frendovi. Da sa dvije plaće i dosta godina staža ne možeš djeci i sebi priuštiti stvari koje bi trebale biti normalne. Potpisujem svaku aleksandrinu riječ.
ovo mi je genijalno, biljezim si
u sparu kila tijesta kosta 7,5 kn, meni je ok
ja ga kupujem vec par godina
ali uglavnom cijelu kupovinu obavljam u sparu, nemam vremena hodati po ducanima za pojedini proizvod
osim ako se ne radi o necem skupljem, tipa 10 kg praska za ves koji je negdje na extra akciji, onda odem samo po to.
Alex sve si rekla, Znas kako boli kad ucim pitam se ima li to smisla, kad to nigdje necu osjetiti sem sto cu imati jos jednu saru za zid
moja je identicna!
Jaaako jednostavno,doslovno kako si napisala - odvazi,ubaci,odaberi program i finito...2min.....dok je posuda nova nemas nista za cistit,ja sam ju vec izgrebala pa moram malo... velika je prednost kad ne moras svakodnevno u butigu po kruh,ne gubis vrijeme a i izbjegnes mogucnost kupovanja dodatnih artikala!
Apropo placa,imam prijatelje s velikim i nerealnim razlikama u primanjima,neka su zanimanja i branse tako potplacene dok su druge po meni preplacene...(privatni sektor naravno)...i kad idem usporedjivati neka zanimanja i place zlo mi dodje....
Definitivno znam vise ljudi sa srednjom strucnom spremom (razni obrtnici) kojima ide puno bolje nego onima sa fakultetima....
Last edited by zasad skulirana; 17.11.2013 at 21:35.
hahaha
Jedna moja poznanica je rekla: J.beš vrime kad u WC-u moraš misliti oćeš li upotijrebit dva ili tri papirića
da, svi smo prošli tu fazu
mislila sam kako nikad neću kupovati robne marke :snob:
a sada ne kupujem ništa drugo nego robne marke :praktična:
ja sam jucer prvi put u lidlu kupila sampon i rekla sebi - to je to, to je kraj
Ne znam za šampon, ali tekući sapuni su im odlični. No, uopće nisu jeftini.
ne, kraj ce biti kad prestanes prati kosu samponom, zbog recesije
Pa zar nisu po 6-7 kuna? To je barem za 3-4 kune manje od npr. dm-ovih balea.
Ajoj, koja depresivna tema. Ispada da ona recesija s početka teme nije bila nikakva recesija. Najgore od svega je što ja mislim da će zaista biti još i gore.
btw. u mom roditeljskom domu NIKAD se nije koristio tekući sapun, nego obični, nismo kupovali papirnate role za kuhinju nego smo koristili krpe, moja mama je prala i iskuhavala trulex spužvice i jednu je imala jako dugo, krpe za pod su nam bile stare gaće u najboljoj maniri eko-komunističkih domaćinstava o kojima piše S. Drakulić u svojim esejima, šampon smo imali jednu veliku bocu - kopriva ili breza - za cijelu obitelj, a nije bilo 10 različitih bočica u kupaonici, pjena za kupanje je bila nepoznat pojam jer smo se prali sapunom, meso se nabavljalo na veliko direktno od uzgajivača ili preko sindikata na 6 rata, kavu su kupovali neprženu pa pržili sami, tjestenina je bila Klara a ne Barilla .. sve to u vrijeme koje se često spominje kao zlatno doba blagostanja, a moji roditelji su oboje bili inženjeri, dakle imali su pristojne plaće. Kao što rekoh na početku ovog antirecesijskog topica, mi smo se bili malo previše pogospodili
Pa meni se čini da nisu, mislim na one u bočici četvrtastog oblika, ima ih u raznim bojama, čini mi se da su preko 10 kuna.
Perem kosu baš tom koprivom ili brezom od litre jer mi je najbolja za vlasište.
A i cijena joj je dobra.
Da, da, to je nama potrošačko društvo dalo.... Nesretni smo ako ne trošimo.btw. u mom roditeljskom domu NIKAD se nije koristio tekući sapun, nego obični, nismo kupovali papirnate role za kuhinju nego smo koristili krpe, moja mama je prala i iskuhavala trulex spužvice i jednu je imala jako dugo, krpe za pod su nam bile stare gaće u najboljoj maniri eko-komunističkih domaćinstava o kojima piše S. Drakulić u svojim esejima, šampon smo imali jednu veliku bocu - kopriva ili breza - za cijelu obitelj, a nije bilo 10 različitih bočica u kupaonici, pjena za kupanje je bila nepoznat pojam jer smo se prali sapunom, meso se nabavljalo na veliko direktno od uzgajivača ili preko sindikata na 6 rata, kavu su kupovali neprženu pa pržili sami, tjestenina je bila Klara a ne Barilla .. sve to u vrijeme koje se često spominje kao zlatno doba blagostanja, a moji roditelji su oboje bili inženjeri, dakle imali su pristojne plaće. Kao što rekoh na početku ovog antirecesijskog topica, mi smo se bili malo previše pogospodili
to su bila takva vremena, trulexi su bili skuplji nego sada
i sigurno kvalitetniji jer nisu bili kinesko smeće
a čvrsti sapun je puno bolji za kožu od tekućeg, tekući jako isušuje
i mislim da većina sada ne bi imala ništa protiv da kupuje meso prek sindikata, samo toga više nema
a tko je znao speći kavu, ta je bila puno ukusnija
moja mama se nije s tim zezala, pržiti kavu u električnoj rerni bi bilo preskupo, skuplja pita od tepsije, ali smo kupovali u zrnu i mljeli na velikom mlincu u poslugi
ili doma u onom starinskom mlincu (koliko sam se toga navrtila)
i kuća je mirisala po kavi
meni ništa od nabrojanog nije aoscijacija na siromaštvo
Nismo se mi ništa pogospodili.
Nego je društvo izgubilo sve kompase vrijednosti, etike i osjećaja za ispravno.
Nisam dugo bila na našim portalima... Ne znam sto me više užasava, ovaj fašistoidni referendum, ili oni bijeli medvjedi.
Ovdje ljudi raspravljaju mogu li kupiti parmezan, a tamo nam raznorazni likovi prodaju maglu o svoj neviđenoj sposobnosti rada i oplođavanja novca. Pa ide red bukovca i stančića, pa red medvjeda i satova.
Ali upravo o ovakvim stvarima pišemo na antirecesijskom topicu.
Ja sam sigurna da bih mogla uštedjeti da se riješim kupovanja cijelog niza proizvoda koji se u mom roditeljskom domu uopće nisu koristili.
Moji nisu pržili kavu jer je bila ukusnija, nego zato što im je tako bilo jeftinije. Pili su puno kave i smatrali su skupim kupiti paketić kave u dućanu iza ugla, nego su na veliko nabavljali i sami pržili kavu.
puno tih stvari nije ni bilo u nasim ducanima dok sam ja bila malabtw. u mom roditeljskom domu NIKAD se nije koristio tekući sapun, nego obični, nismo kupovali papirnate role za kuhinju nego smo koristili krpe, moja mama je prala i iskuhavala trulex spužvice i jednu je imala jako dugo, krpe za pod su nam bile stare gaće u najboljoj maniri eko-komunističkih domaćinstava o kojima piše S. Drakulić u svojim esejima, šampon smo imali jednu veliku bocu - kopriva ili breza - za cijelu obitelj, a nije bilo 10 različitih bočica u kupaonici, pjena za kupanje je bila nepoznat pojam jer smo se prali sapunom, meso se nabavljalo na veliko direktno od uzgajivača ili preko sindikata na 6 rata, kavu su kupovali neprženu pa pržili sami, tjestenina je bila Klara a ne Barilla .. sve to u vrijeme koje se često spominje kao zlatno doba blagostanja, a moji roditelji su oboje bili inženjeri, dakle imali su pristojne plaće. Kao što rekoh na početku ovog antirecesijskog topica, mi smo se bili malo previše pogospodili
za to se islo u trst, ili kasnije u graz
tako da je meni to ionako sve vrlo brzo postalo pretjerivanje, kad vidim kako se te gluposti brzo trose postanem nervozna, tako da vec jako dugo ne kupujem ni tekuci sapun ni gel za tusiranje nego obican sapun, mislim da mi i manje isusuje kozu
hogijena (sapun, sampon, krema za lice i tijelo) je vecinom balea, osim pasta za zube, to dam za neku bez flora dok se ne odlucim raditi svoju, ostale stvari ne koristim
obilazim second hand ducane, njuskalo mi je postao najbolji frend, improviziramo na sve mile nacine
al ni ja ni mm zadnjih par godina nemamo redovna primanja, pa mi je to nekako normalno
i tek sad smo u biti poceli vise paznje poklanjati hrani, na tome stvarno ne zelimo stediti, maltene zivimo da bi jeli
U Lidlu će u subotu voće i povrće biti jeftinije 30%
Ma mima, to je jasno.
Ali mislim da nije poanta, da li će čovjek kupiti ovakav ili onakav sapunice.
Sto se mene tiče 90% ponude prosječnog supermarketa, ja ni ne gledam, niti mi treba.
Poanta je taj polako ili brzo rastući strah za vlastitu egzistenciju, danas parmezan, sutra račun za grijanje.... Itd
Ja kupujem onaj tekući od litre, redovna cijena mu je 10 kn, a sad je bio na akciji 5!
naravno jer recesija je nesto sto je koliko se ja sjecam traje ako tri ili cetri mjseca je BDPu padu, nek me ekonomisti isprave, a nakon toga drustvo pada u depresiju. i da, ovo nije vise recesijski period vec depresiijski. i u pravu si mi smo u depresiji. i ekonomskoj i mentalnoj.
ne, kraj ce biti kad prestanes prati kosu samponom, zbog recesije
tu sam - po Davorovom savjetu - ne znam gdje je ta tema, nisam šampon koristila 5 mjeseci - i onda sam se morala ošišati i otići frizeru.
nadam se da ću upet uloviti taj ritam - ali je lakše započeti ljeti.
Ali tzato - pubertetlija troši šampon nemilice, tako da ništa od uštede
Započela sam post sto puta i obrisala.
Kada sam bila mala, bilo mi je nekada teško jer smo imali malo no sada sam baš zbog toga dobro. Jer znam sa koliko malo mogu, i još važnije, ne dozvoljavam da to utječe na mene u smislu da se loše osjećam. Taj osjećaj je puno važniji od materijalnog stanja.
ups
onda moramo požuriti s tom kavom prije ljeta
ovako je bilo i kod nasbtw. u mom roditeljskom domu NIKAD se nije koristio tekući sapun, nego obični, nismo kupovali papirnate role za kuhinju nego smo koristili krpe, moja mama je prala i iskuhavala trulex spužvice i jednu je imala jako dugo, krpe za pod su nam bile stare gaće u najboljoj maniri eko-komunističkih domaćinstava o kojima piše S. Drakulić u svojim esejima, šampon smo imali jednu veliku bocu - kopriva ili breza - za cijelu obitelj, a nije bilo 10 različitih bočica u kupaonici, pjena za kupanje je bila nepoznat pojam jer smo se prali sapunom, meso se nabavljalo na veliko direktno od uzgajivača ili preko sindikata na 6 rata, kavu su kupovali neprženu pa pržili sami, tjestenina je bila Klara a ne Barilla .. sve to u vrijeme koje se često spominje kao zlatno doba blagostanja, a moji roditelji su oboje bili inženjeri, dakle imali su pristojne plaće. Kao što rekoh na početku ovog antirecesijskog topica, mi smo se bili malo previše pogospodili
samo su moji kupovali kavu na kile vani przenu pa doma sami mljeli mmmmm
i kod nas - mi smo bili jako štedljiva familija, iako smo si neke stvari mogli priuštiti. Tako da sam u tom tonu nastavila i dalje. iako me ponekad opterećuje. Traži vrijeme i koncentraciju.
tekući sapun već dugo koristim isključivo Nice, iz Getroa, u pakiranju od 5 litara, mislim da je cijena oko 27 kn. Nisam uočila posebno isušivanje ruku, iako ih perem bezbroj puta dnevno. Iako klinci nemilice stišću posudice, čini mi se da mi tih 5 litara traje zaista dugo.
Promjenila su se vremena, nije lako uspoređivati sadašnji s nekim davno prošlim standardima. i ja sam mislila da su kakao šećerne table sasvim ok, nije da sam bila frustrirana što nije bilo prave čokolade ili što sam morala u vrijeme nestašica ulja i mlijeka stajati u redu i boriti se sa starijima kad me baka poslala u red (a brzo smo zaboravili te redove i redukcije struje i par-nepar vožnje, koje me nisu tangirale jer nismo imali osobni automobil i što ja znam što sve nismo imali i nije mi nedostajalo...) Znamo svi da bi preživjeli bez mnogo toga što sad smatramo potrebnim, gotovo pa nužnim, ali odricanje od toga jako teško pada. Ja volim uštedjeti, kupiti povoljno, naravno, od toga se dobro osjećam, a nisam u nekoj velikoj potrebi i još uvijek ne moram uspoređivati cijene i gledati na svaku kunu. Kad se MM prvi put vratio sa službenog puta u Indiju, rekao je da smo svi mi jako bogati, a da toga nismo svjesni (gola djeca koja žive u kutijama na cesti sad su mi pojam pravog siromaštva i razumijem da tek kad ih vidiš uživo postaješ svjestan "razmaženosti" zapadnjačkog stila života kojem mi težimo, a frustrira nas to što nam izmiče). Po prirodi sam prije pesimist nego optimist, ali nekako vjerujem da će stvari krenuti na bolje, ne sutra, ne za godinu dana, ali uskoro hoće, samo što ćemo se u međuvremenu morati nekih stvari i odreći, preživjet ćemo, žene ne dajte se depresiji.
Tijesto za lazanje - ja ispečem palačinke !što se tijesta tiče, tko voli lazanje i ima bar nekakvog iskustva s domaćim tijestom može ga umijesit
[QUOTE=zasad skulirana;2518862]moja je identicna!
Jaaako jednostavno,doslovno kako si napisala - odvazi,ubaci,odaberi program i finito...2min.....dok je posuda nova nemas nista za cistit,ja sam ju vec izgrebala pa moram malo... velika je prednost kad ne moras svakodnevno u butigu po kruh,ne gubis vrijeme a i izbjegnes mogucnost kupovanja dodatnih artikala!
Joj s mobitela sve zdrljam!! znaci kupnj pekaca se isplati
kad sam bila mala, bilo mi je nekada teško jer smo imali malo.
kad sam bila velika, bilo mi je puno puta teško jer sam imala gotovo ništa.
za kikicu sam uvijek nažicala hranu i odjeću, a ja sam kupila kruh i zamrznula šnjite. njih sam vadila, i jela s margarinom. ponekad sam si uspjela skuhati rižu. kad sam se počela rušiti od gladi, otišla sam u caritas (remete), i tamo su mi dali kutiju hrane. tad sam opet počela jesti.
kad sam se zaposlila, plaća je bila tako mala - da sam jedva pokrivala troškove - a gazda nije dao bolovanje, nego je inzistirao na teti čuvalici. kad sam rekla da nemam za jesti - rekao je da dođem kod njega na ručak. pa sam dolazila svaki put kad je pozvao - dok njegovoj ženi nije do*izdilo, pa mi je dao malo veću plaću.
sve se može. nije poanta u tome. no strašno je da sve više radimo, a sve manje imamo. i da je sutra neizvjesno.
Znam, sorcie, zato sam se i premišljala oko svog posta. Nisam pisala s visoka, već zato što zbilja mislim da postoji razlika kada misliš da nemaš i stvarno nemaš. I ne mislim da bi se netko trebao sramiti jer kupuje na akciji, ili kupuje robne marke, meni to znači razmišljati unaprijed.
isto i kod nasbtw. u mom roditeljskom domu NIKAD se nije koristio tekući sapun, nego obični, nismo kupovali papirnate role za kuhinju nego smo koristili krpe, moja mama je prala i iskuhavala trulex spužvice i jednu je imala jako dugo, krpe za pod su nam bile stare gaće u najboljoj maniri eko-komunističkih domaćinstava o kojima piše S. Drakulić u svojim esejima, šampon smo imali jednu veliku bocu - kopriva ili breza - za cijelu obitelj, a nije bilo 10 različitih bočica u kupaonici, pjena za kupanje je bila nepoznat pojam jer smo se prali sapunom, meso se nabavljalo na veliko direktno od uzgajivača ili preko sindikata na 6 rata, kavu su kupovali neprženu pa pržili sami, tjestenina je bila Klara a ne Barilla .. sve to u vrijeme koje se često spominje kao zlatno doba blagostanja, a moji roditelji su oboje bili inženjeri, dakle imali su pristojne plaće. Kao što rekoh na početku ovog antirecesijskog topica, mi smo se bili malo previše pogospodili
čak smo prali vrećice za spremiti meso u škrinju. doduše, meso smo imali domaće, ali smo kupovali mandarine preko sindikata.
na svim slikama kad sam bila mala imam zakrpe negdje na potkoljenici, čak niti ne na koljenima jer se nije moglo čekati da narastem pa smo podvinuli nogavice da produžimo kasnije. kad smo preselili u kuću nismo imali ni tv, samo radio dok se nije skupilo malo novca.
s druge strane, mama je bila domaćica a i tata s relativno malom plaćom, sagradili su kuću i kupili fiću bez ijednog kredita, u svega nekoliko godina zajedničkog života. tko to danas može, pa čak i ako oboje rade i paze na svaku kunu?
mi smo jako puno srezali kupovinu, ciljano kuham tako da npr. ostatak mesa od danas bude uz mahune ili kelj sutra, voće i povrće sezonsko, roba polovna za djecu ili nikakva za nas, ne izlazimo nikad, ne idemo u kino ni na izlete već šećemo po selu, gluparije od slatkiša odavno ne kupujem, parmezan isto tako, marendu MM najčešće nosi od kuće (ja sam trenutno na porodiljnom), poklone za rođendan i Božić dobivaju samo djeca, sve radove i popravke obavljamo sami ili s prijateljima, živimo na moru pa se eto makar iskupamo preko ljeta, jedini "luksuz" je taj što dva puta godišnje idemo za slavoniju obići roditelje ali onda dovezemo pun gepek tako da smo financijski na nuli.
oboje dakle radimo, MM povremeno i dva posla jer je plaća sve manja, a imam osjećaj da živimo ko psi.
najtužnije od svega, znam da će biti i gore. pa sad ti nemoj biti u depresiji. grozim se dana kad ne budem mogla djetetu kupiti igračku koju želi za rođendan, a taj dan samo što nije.
ispuhala sam se malo
Super ideja, moram probat!
Inače stvarno nije nikakva umjetnost napravit domaće lazanje, puno jeftinije, a okus neusporedivo bolji.
a znaš mene...
sad kruh bacamo (ili dajemo za piceke) - a nekad smo ga sušili, ponovo močili - i stavljali u pećnicu da se ugrije. da imamo "friški". jeli smo krumpir i salatu koje je teta slala sa sela, a soma i šarana ni danas ne mogu jesti. to je valjda netko pecao...
mislila sam da mi više nikad neće biti tako - no kad se kikica rodila, bilo je još gore. preživjela sam. njoj nije ništa nedostajalo.
sad ponekad kupim i ono što ne treba od hrane. ostala mi fobija od gladi. onu s hulahopkama i putnim torbama sam uspjela riješiti
Meni je none krpala najlonke. Bilo mi je skroz normalno ići u školu s najlonkama koje su imale "ožiljke" od operacije uzduž i poprijeko.
Prve cipele kojima sam bila prvi vlasnik dobila sam u, mislim, 5. osnovne i to samo zato jer je profa u muzičkoj tati rekla da djevojčice ne mogu svirati u cokulama 3. generacije.
(A bila sam iz "fine familje").
A moja djeca....na odjeći i igračkama apsolutno štedim, recikliram, primam, darujem. Hrana i kozmetika isto super štedljivo. Putovanja su nestala s djecom i recesijom.
Dobre slikovnice, knjige, predstave, koncerti moja su zadnja linija obrane. To je jedina situacija kad se osjetim baš bijedno - kad ne mogu kupiti ulaznicu za nešto što mene ili djecu zanima.
najlonke sam zaboravila. ja sam mlađa pa smo se modernizirali, trljali smo ih lakom za nokte da se ne paraju dalje i nosili još cijelu zimu.
ja jos uvijek lakom za nokte spriječim rupu da ide dalje. to mi nije recesija, nego nekako razumno. osobito što kao volim malo finije pa mi ih i ne pada na pamet bacati tek tako.
mi smo bili jako siromašna obitelj, ja sam se tog siromaštva kao dijete jako sramila, jer je bilo evidentno. ali s druge strane, moji su roditelji iskusili glad, tako da za njihove kriterije nama nije bilo užasno loše. moja djeca žive bolje nego sam ja živjela kao dijete, a ja se isto osjećam carski već zbog same činjenice da ne štedim na grijanju i nije mi hladno u stanu. iako me uzrujava pomisao da ne vidim nikakv prosperitet i da nemam osjećaj da će nam biti bolje u ovoj zemlji.
ja sam odrasla samo s mamom
i živjele smo skromno
ne mogu reći da smo bile siromašne
imala sve što mi je trebalo
ali smo živjele skromno
nismo išle na zimovanja, nismo putovale
ali nije bilo tog straha od sutra
ja sada bolje živim nego onda
imam više
moje dijete ima više nego što sam ja imala
puno više
ali ja sam u strahu
Posting Permissions
Reply With Quote
