Citiraj Mima prvotno napisa Vidi poruku
btw. u mom roditeljskom domu NIKAD se nije koristio tekući sapun, nego obični, nismo kupovali papirnate role za kuhinju nego smo koristili krpe, moja mama je prala i iskuhavala trulex spužvice i jednu je imala jako dugo, krpe za pod su nam bile stare gaće u najboljoj maniri eko-komunističkih domaćinstava o kojima piše S. Drakulić u svojim esejima, šampon smo imali jednu veliku bocu - kopriva ili breza - za cijelu obitelj, a nije bilo 10 različitih bočica u kupaonici, pjena za kupanje je bila nepoznat pojam jer smo se prali sapunom, meso se nabavljalo na veliko direktno od uzgajivača ili preko sindikata na 6 rata, kavu su kupovali neprženu pa pržili sami, tjestenina je bila Klara a ne Barilla .. sve to u vrijeme koje se često spominje kao zlatno doba blagostanja, a moji roditelji su oboje bili inženjeri, dakle imali su pristojne plaće. Kao što rekoh na početku ovog antirecesijskog topica, mi smo se bili malo previše pogospodili
isto i kod nas

čak smo prali vrećice za spremiti meso u škrinju. doduše, meso smo imali domaće, ali smo kupovali mandarine preko sindikata.
na svim slikama kad sam bila mala imam zakrpe negdje na potkoljenici, čak niti ne na koljenima jer se nije moglo čekati da narastem pa smo podvinuli nogavice da produžimo kasnije. kad smo preselili u kuću nismo imali ni tv, samo radio dok se nije skupilo malo novca.

s druge strane, mama je bila domaćica a i tata s relativno malom plaćom, sagradili su kuću i kupili fiću bez ijednog kredita, u svega nekoliko godina zajedničkog života. tko to danas može, pa čak i ako oboje rade i paze na svaku kunu?

mi smo jako puno srezali kupovinu, ciljano kuham tako da npr. ostatak mesa od danas bude uz mahune ili kelj sutra, voće i povrće sezonsko, roba polovna za djecu ili nikakva za nas, ne izlazimo nikad, ne idemo u kino ni na izlete već šećemo po selu, gluparije od slatkiša odavno ne kupujem, parmezan isto tako, marendu MM najčešće nosi od kuće (ja sam trenutno na porodiljnom), poklone za rođendan i Božić dobivaju samo djeca, sve radove i popravke obavljamo sami ili s prijateljima, živimo na moru pa se eto makar iskupamo preko ljeta, jedini "luksuz" je taj što dva puta godišnje idemo za slavoniju obići roditelje ali onda dovezemo pun gepek tako da smo financijski na nuli.

oboje dakle radimo, MM povremeno i dva posla jer je plaća sve manja, a imam osjećaj da živimo ko psi.
najtužnije od svega, znam da će biti i gore. pa sad ti nemoj biti u depresiji. grozim se dana kad ne budem mogla djetetu kupiti igračku koju želi za rođendan, a taj dan samo što nije.

ispuhala sam se malo