Citiraj AdioMare prvotno napisa Vidi poruku
ja se pola tih stvari o kojima pričate ne sjećam kao traume.
valjda sam bila toliko poslušno i skromno dijete i sve mi je bilo dobro, od popare do sestrinih hlača...
i dan danas mama krizu ovako komentira: kada najmanje novaca imam, najviše sam za šporetom i kuham

jedino što sam ikada stvarno željela je pernica na kat.. a da sam ikada to mami rekla vjerujem da bih ju i dobila.
Isto se ne sjećam nekih trauma, i nisam nikad kupovala pola stvari koje tu nabrajate kao vlažne maramice, sredstva za čišćenje raznih površina... Valjda su me jaaako dobro utrenirali dok sam bila mala. Meni je jako žao para koje sam pojela i popila uokolo,umjesto da sam ih spremala u čarapu. I jasno se sjećam da sam u 4.dobila pernicu na kat od tete iz Francuske i da sam doslovno cijelu školsku godinu svaki dan bila zaaahvalna do neba. Činilo mi se da sam najbogatija na svijetu.