antirecesijske mjere u vasem kucanstvu

[Peterlin]

Meni je none krpala najlonke. Bilo mi je skroz normalno ići u školu s najlonkama koje su imale "ožiljke" od operacije uzduž i poprijeko.
Prve cipele kojima sam bila prvi vlasnik dobila sam u, mislim, 5. osnovne i to samo zato jer je profa u muzičkoj tati rekla da djevojčice ne mogu svirati u cokulama 3. generacije.
(A bila sam iz "fine familje").


A moja djeca....na odjeći i igračkama apsolutno štedim, recikliram, primam, darujem. Hrana i kozmetika isto super štedljivo. Putovanja su nestala s djecom i recesijom.
Dobre slikovnice, knjige, predstave, koncerti moja su zadnja linija obrane. To je jedina situacija kad se osjetim baš bijedno - kad ne mogu kupiti ulaznicu za nešto što mene ili djecu zanima.

Ovo i nas proganja, ali uvijek se nađe nešto što si čovjek može priuštiti... Evo u subotu smo bili u Arheološkom muzeju na krasnom koncertu rane glazbe - ulaz slobodan! Izvježbala sam se da imam oči i uši otvorene za takve stvari: http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=55082

Umjesto darova pod bor moji će sinovi dobiti Orffa: http://www.lisinski.hr/event.php?id=1153 (ovo je podnevni koncert, za večernji koncert u 20 sati karte su višestruko skuplje)