antirecesijske mjere u vasem kucanstvu

[sillyme]

ja sam odrasla samo s mamom
i živjele smo skromno
ne mogu reći da smo bile siromašne
imala sve što mi je trebalo
ali smo živjele skromno
nismo išle na zimovanja, nismo putovale
ali nije bilo tog straha od sutra
ja sada bolje živim nego onda
imam više
moje dijete ima više nego što sam ja imala
puno više
ali ja sam u strahu

Bas sve tako, ja i mama, u malo kvadrata, financijski puno losije nego ja danas ali uz sigurnost posla i bez stambenog kredita nad glavom. Iako, nas tadasnji zivot nije bio toliko radikalno drugaciji od mog danasnjeg, ja sam odrasla u stanu s centralnim i nikad se nije sparalo na grijanju i toploj vodi, to ni danas ne mogu pregrmiti, da stedim na grijanju. Nismo imale auto ali smo zetom i vlakom isle na izlete, da ne spominjem da je ona doma bila u 15:30 a ja ako dodjem prije 18 me starija pita kako to da sam tako rano dosla doma...

[Anemona]

Mi smo živjeli u nekom prosjeku dok sam bila mala. Luksuza nikakvih nije bilo. Najteže je bilo otprilike u mojem 7.,8. razred, kad su oba roditelja bila bez posla, brat je išao u Zgb. u srednju, znači trebalo je za vlak, za svašta.
Preživjeli smo mjesecima tako i danas mi nije jasno kako, moji su svu hranu uzgojili doma, prodavali mlijeko,...
Meni je najružnije sjećanje iz tog razdoblja stajanje u redu za crni kruh. To je značilo da sam se morala buditi poslije 5, vani je bilo baš užasno hladno, a moraš čekati da otvore dućan. Bez obzira što nas je bilo jako puno ispred dućana meni je bilo baš nekako neugodno.
I onda vidiš stigne crni kruh, a trgovačice prvo sebi podijele i još pola stave ispod pulta, uđeš u dućan i na kraju za tebe nema. Uh.

Danas kad se sjetim svega bude mi jako krivo što je stvarno puno novaca prošlo kroz godine na "gluposti". Nabrajam bezveze: razne vrste šampona, omekšivaća, sredstva za čišćenje,... i brdo takvih gluposti na kojima se moglo ušparati.

Zadnja linija obrane su mi stvari za dijete: hrana, odjeća, igračke. Tu ne šparam (za sad), nekako mi je ostao predubok osjećaj štednje na tome iz djetinjstva.
I bratovo tamno plavo skijaško odijelo koje sam nosila od kad mi je bilo 3 broja preveliko, pa do 3 broja premalo.
Dovoljno je reči da moje dijete ima svake sezone novo skijaško odijelo, čak što više kupim ga na kraju prethodne sezone i čeka u ormaru, da slučajno ne manjka. Ne ponosim se time, ali me to čini izuzetno zadovoljnom i smirenom.

[sirius]

Za vrijeme rata smo gotovo SVI jedno vrijeme stajali u redovima za crni kruh koliko mene pamcenje sluzi.

[Mima]

Pa da, zanimljivo je to sa strahom - kad sad pogledaš unazad, u vrijeme kad smo mi odrastali itekako smo imali razloga bojati se budućnosti jer nas nije čekalo ništa dobro - a nismo se bojali. Možda nas tako sada čeka divna budućnost možda će kuće biti od čokolade a prozori od marmelade.

[Dijana]

Pa drugačije je kad si dijete, ne možeš se osjećati odgovorno i zabrinuto kao kad si odrastao i roditelj, i dijete/djeca ovise o tebi, niti možeš toliko dobro razumjeti opću gospodarsku situaciju. Ko zna pod
kakvim su stresom bili naši starci, iako iz naše današnje perspektive nisu imali nekih objektivnih razloga, posao (tko ga je imao) je bio siguran.
Čini mi se da je onda bilo lakše riješiti stambeno pitanje, pogotovo ko je ubo' one kredite koje je poslije pojela inflacija, ili ko
je dobio "društveni" stan, ali teško je bilo opremiti ga, namještaj se otplaćivao godinama, pa čak i npr. kaput. S druge strane, i
taj namještaj je bio kvalitetan, a bome i odjeća.
Mi nismo bili siromašni, ali ni bogati, onako srednja žalost. (a otac
mi je bio direktor jedne firme, ali pošteni direktor, tako da smo vozili poluraspadnutog stojadina). Sjećam se da je za doručak uvijek bio
putar/pekmez, ali barem smo imali mlijeko uz to, dok su drugi dobivali čaj. Salama je bila jednom u sto godina, a meni je to tada
bio pojam luksuza. Ja se ne sjećam da sam išla po crni kruh, ali jesam po mlijeko, ono u vrećicama, kad ga skuhaš tri prsta skorupa, mmmmmm..
A tada mi je pojam bio mlijeko u tetrapaku..
I meni osobno je najgori taj osjećaj nesigurnosti, a kad bolje pogledam, cijeli, doslovce cijeli život slušam o krizi..pitam se kako je živjeti
bez da to slušaš i koliko me/nas je to kukanje nagrizlo..

[Anemona]

Za vrijeme rata smo gotovo SVI jedno vrijeme stajali u redovima za crni kruh koliko mene pamcenje sluzi.

A ne znam. Znam tko je stajao pred našim dućanom i to definitivno nisu bili gotovo svi.

Doručak iz djetinjstva su žganci s bijelom kavom - svaki dan. Ali meni je to bilo toliko fino, a i nisam bila neki jedac tako da nikad nisam čeznula za nekom hranom.
(Bilo je uvijek i domaćeg kiselog mlijeka, sira, vrhnja, domaćih suhomesnatih proizvoda,...).
Za hranu stvarno ne mogu reči da mi je ikad nešto falilo, za razliku od skijaškog odijela.

[AdioMare]

a nismo se bojali jer smo bili pod roditeljskom paskom pa onda roditelji odrađuju taj posao brige i straha.
ni moja djeca se ne boje jer ni ne znaju čega bi se zapravo trebali bojati.
ja se bojim jer je na meni teret te obaveze da nismo gladni i bosi.

[AdioMare]

zanimljivo to sa "sramom" i crnim kruhom... a do danas smo kupovali crni kruh zato što smo htjeli, ne morali!

evo sad opet moramo!

[marta]

a nismo se bojali jer smo bili pod roditeljskom paskom pa onda roditelji odrađuju taj posao brige i straha.
ni moja djeca se ne boje jer ni ne znaju čega bi se zapravo trebali bojati.
ja se bojim jer je na meni teret te obaveze da nismo gladni i bosi.

Upravo tako.

[AdioMare]

ja se pola tih stvari o kojima pričate ne sjećam kao traume.
valjda sam bila toliko poslušno i skromno dijete i sve mi je bilo dobro, od popare do sestrinih hlača...
i dan danas mama krizu ovako komentira: kada najmanje novaca imam, najviše sam za šporetom i kuham

jedino što sam ikada stvarno željela je pernica na kat.. a da sam ikada to mami rekla vjerujem da bih ju i dobila.

[Anemona]

zanimljivo to sa "sramom" i crnim kruhom... a do danas smo kupovali crni kruh zato što smo htjeli, ne morali!

evo sad opet moramo!

[Anemona]

ja se pola tih stvari o kojima pričate ne sjećam kao traume.

Ma to ovisi o djetetu. Mogu se kladiti da je moj brat imao pola nekih drugih stvari manje od mene, a da ga sad pitaš, ne vjerujem da bi mogao nabrojati jednu jedinu stvar da mu je falila.
Ja sam bila takvo dijete - nezadovoljno i nezahvalno.

[casa]

ja se pola tih stvari o kojima pričate ne sjećam kao traume.
valjda sam bila toliko poslušno i skromno dijete i sve mi je bilo dobro, od popare do sestrinih hlača...
i dan danas mama krizu ovako komentira: kada najmanje novaca imam, najviše sam za šporetom i kuham

jedino što sam ikada stvarno željela je pernica na kat.. a da sam ikada to mami rekla vjerujem da bih ju i dobila.

Isto se ne sjećam nekih trauma, i nisam nikad kupovala pola stvari koje tu nabrajate kao vlažne maramice, sredstva za čišćenje raznih površina... Valjda su me jaaako dobro utrenirali dok sam bila mala. Meni je jako žao para koje sam pojela i popila uokolo,umjesto da sam ih spremala u čarapu. I jasno se sjećam da sam u 4.dobila pernicu na kat od tete iz Francuske i da sam doslovno cijelu školsku godinu svaki dan bila zaaahvalna do neba. Činilo mi se da sam najbogatija na svijetu.

[Peterlin]

Meni je none krpala najlonke. Bilo mi je skroz normalno ići u školu s najlonkama koje su imale "ožiljke" od operacije uzduž i poprijeko.
Prve cipele kojima sam bila prvi vlasnik dobila sam u, mislim, 5. osnovne i to samo zato jer je profa u muzičkoj tati rekla da djevojčice ne mogu svirati u cokulama 3. generacije.
(A bila sam iz "fine familje").


A moja djeca....na odjeći i igračkama apsolutno štedim, recikliram, primam, darujem. Hrana i kozmetika isto super štedljivo. Putovanja su nestala s djecom i recesijom.
Dobre slikovnice, knjige, predstave, koncerti moja su zadnja linija obrane. To je jedina situacija kad se osjetim baš bijedno - kad ne mogu kupiti ulaznicu za nešto što mene ili djecu zanima.

Ovo i nas proganja, ali uvijek se nađe nešto što si čovjek može priuštiti... Evo u subotu smo bili u Arheološkom muzeju na krasnom koncertu rane glazbe - ulaz slobodan! Izvježbala sam se da imam oči i uši otvorene za takve stvari: http://www.culturenet.hr/default.aspx?id=55082

Umjesto darova pod bor moji će sinovi dobiti Orffa: http://www.lisinski.hr/event.php?id=1153 (ovo je podnevni koncert, za večernji koncert u 20 sati karte su višestruko skuplje)

[Cathy]

Ja sam u razred išla sa hrpom djece čiji su roditelji radili u Njemačkoj, i to su bila bogata djeca. Nema čega nisu imala.
Meni je bio pojam kada bi baka otišla u Graz na izlet i donijela mandarine.

[Anemona]

Mi recimo nikad nismo išli u Graz, Trst u šoping obleke.
Lažem jednom sam kupila u Austriji jaknu, jer sam išla slučajno s tatom kad je išao po neke mehaničke dijelove za auto.
Naravno par broja preveliku, jer je to bila navika takvog kupovanja.
Kasnije (U srednjoj školi) u Mađarsku po špeceraj.

[Dijana]

jedino što sam ikada stvarno željela je pernica na kat.. a da sam ikada to mami rekla vjerujem da bih ju i dobila.

Ajme, pernica! Pernicu sam doslovce sanjala, nikad je nisam dobila, a nisam nikad ni ja svojima rekla da je hoću...zapravo ja
nikad ništa nisam ni tražila..pojma nemam zašto, a u školi same petice..
A moje dijete danas ima stotine olovaka, flomića ovakvih i onakvih, s debelim vrhom, tankim, glitter, ima pernica kakve
god hoće, i zato to ni ne zna cijeniti. Valjda (zapravo sigurno) ja tako liječim svoje komplekse iz djetinjstva, kad ja nisam imala
nek ona ima. Isto tako je i sa igračkama (ali eto, izgleda da sam se ispucala s prvim djetetom, s drugim nisam valjda potrošila
ni 200 kn na igračke do sada.)

[Mojca]

A Rama margarin iz Austrije?

Kas se sjetim, baka je (imali su i ona i deda velike boračke penzije) svako malo išla u Austriju po Ramu, Toblerone i kavu... Pa bi nam udijelila malo Rame. Koja sreća!
(A sad si mislim, koje smeće! )

Kako je sve relativno...

[Mima]

Mi smo išli u Trst i u Graz i na skijanje i uopće nismo bili siromašni, ali je štedljivost i šparnost bila stil života.

[Anemona]

Mi nismo gotovo nikud putovali, ne zato jer nismo mogli, vjerojatno bi financijski ponešto mogli, ali nije bilo vremena.
Imali su veliko gospodarstvo.

[spajalica]

mi smo kao familija dosta putovali dok mi sestra nije krenula na faks (dosta je starija od mene), pa smo kupili stan u ZGB, tad smo jako puno sparalai i putovanja su nestala, ali meni to nije bila trauma, konacno sam ljeta provodila s prijateljima na rijeci. no mozda sam ipak propustila jedno ili dva ljeta, jer sam ja uvijek isla dva puta na more, s roditeljima i sa braticima. pa sam nastavila ici s braticima. tako da na moru nisam provodila 1 mjesecd vec srota samo dva tjedna, ali smo kampirali.
zapravo nase ljetovanje je izgledalo tako da bi mi klinci bili mjesec dana na moru, prvo s jednim roditlejima, pa sa drugim.
potom smo zajedno bili ili kod jednih ili kod drugih i tako bi mi prozujalo ljeto. moja ljeta su bila ludnica, obozavala sam ih.

crni kruh mi je i kao djetetu bio drazi od bijelog. on je imao one rupe kao oznake na struci sta ne? jer se manje mrvio.
zganci i bijela kava njaaaaaaaaaaaaam. dida je uvijek govorio evo je stigla je sad cemo svaki dan jesti zganjec s bijelom kavom ali sam volila i krafne pa sam tu mirila njegovo nezadovoljstvo.

odjecu sam dobivala, nasljedjivala, ali me to nije smetalo. dzempere mi je mama parala i radila nove. ne znam sve to me nije smetalo. ali ja nisam neka od odjece, majka me zeljela pretvoriti u damu, ali nije joj bas poslo za rukom.

meni u djetinjstvu nisu bile bitne ni lutke i slicne kerefeke, meni je bio bitan bicikl, role i gumi gumi, ja sam djete ulice, ulicarka ili kak vec. nisam voljela ici kod nekoga na igranje, ja sam volila biti vani. i danas sam takva.

tako mislim da prica o krizi koja je uvijek medju nama kako je Mima vec rekla, jako ovisi kako se odrazava na djete, ali mislim da to jako ovisi o djetetu. meni su hulahopke bile trauma. bile su one ABC ili kako li su se zvale u zelenoj kutiji sa skolicom na sebi. mrzila sam ih, jer bi mi kupili za dane kad bi morala obuci haljinu ili pionirsku uniformu. a ja bi oh odmah poderala, ker bi pala s bicikla, ili u lovici ili bilo kojoj vanjskoj igri. mrzim ih. Zato danas imam skupe, debele. ne kupujem one tanke fine. nije to za mene. jer sjetim se osjecaja kad zapnes s njima na stolcu u skoli.

mojoj sestri je kriza i trauma sigurno drugacije padala, ejr ona je zeljela stvari do kojih meni nije ni stalo.
ja sam ko AM skroman bila. nista mi nije bitno. kad sam jednom mami rekla da bi zeljela one disko role, slomila se da mi ih nadje, jer to je rijetki petak da sam imala zelju i ko za vraga nije ih uspjela kupiti kao dar ispod bora, jer jelte nije ih bilo u to doba godne. mislim da je to njoj bila veca trauma nego meni.
Dok MM ima traume, jer oni su gradili kucu i uvijek su sparali za sve. nigdje nisu putovali i ne znma. mi kao da smo zivjeli u dva razlicita svijeta.

sto se tice toga sad kad sam "velika", ne zalim za nisicm sto sam trosila do sad. putovala sam i to je nesto sto obozavam i ne zalim ni za jednom lipom sto sam na to potroslia.
A sad zivimo kako mozemo, u odnosu na puno ljudi oko nas dobro, nije stil kakav zelim i kakav mislim da sa skolovanjem je OK, ali dok mogu kupiti maslac msilim da cu biti dobro

[Storma]

E ovo je već bolji stav spajči :zagrljaj:

[Storma]

Pridružujem se klubu mrziteljica štrampli. Naročito bijelih (jer nikada dugo nisu bile bijele ni čitave. Tko je vidio penjat se na stablu u štramplama, i to čudo zapinje za sve živo).

[marta]

Da, ni ja ne žalim za lipama koje sam potrošila, nego za onima koje bih željela potrošit, a nemam ih.
Malo sam raviziju radila u glavi našeg obiteljskog života i shvatila sam da uopće nije čudno što trenutno nemamo love. Zapravo bilo bi iznenađujuće da imamo. Ja sam od 14 godina, 8 provela na porodiljnom ili neplaćenom.

[spajalica]

Da, ni ja ne žalim za lipama koje sam potrošila

LOL vidi prave recesije, vise ne zalimo za lipama ni marta ni ja

[rayna]

kod mene je šparanje tradicija. moji su uvijek šparali i kad su imali više i manje novaca. kuću i sve s njom su riješili bez ijednog kredita, nikad nisu imali ni čekove ni kartice, još i dan danas idu u poštu dizati novce s računa.
jedino na čemu nisu štedili bila je hrana, ali imali su skoro sve svoje. i na grijanju, ali i drva smo imali svoja. mlijeko smo kupovali do susjede iz ulice koja je imala krave. ljetne praznike sam provodila kod rođaka u zagrebu i tri tjedna s njima u njihovoj kući na moru. kako mi je kod njih bilo fino kupovno mlijeko! bila bih ga pila na litre da me nije bilo sram. sjećam se dana kad je naš lokalni dućan dobio mašinu za salamu, kako je taj parizer bio fini, mljac.
trauma mi je bio kupaći kostim. ljeti smo se znali kupati na obližnjoj šoderici i ja sam uvijek nosila mamine stare badiće. ona mi je zavezala koliko je trebalo, a bili su mi ružni do bola. jedan bordo crveni mi je ostao u najgorem sjećanju. nikad nisam imala pravi veliki ručnik za plažu, uvijek mi je mama dala dva mala, rekla je to je isto. ja se nisam bunila, ni tražila ništa novo, ali me bilo sram. nisam imala ski hlače nego sam se svako malo išla doma preskidati. omekšivaće i razna sredstva za kupaonu nismo nikad kupovali, sve se pralo čarlijem. sjećam se kad smo mama i ja prvi put kupile plavi lenor, onaj u kartonskoj ambalaži, kao sokovi danas, svako malo sam išla u kupaonu i mirisala ga . mojoj najboljoj prijateljici je tata radio u inozemstvu i ona je imala puno više, i pernice na kat, i ruksak kad smo svi nosili torbe, i barbike i lutke s kućama...
ni mi nikad nismo išli van u šopinge, tek u mađarsku po špeceraj, anemona ja mislim da sam ja rodom negdje blizu tebe
u kazalište i kino sam išla jedino sa školom, a na izlete i putovanja čak ni to, ja sam mami uvijek rekla da mi se ne da ići, zato da ne moraju platiti, iako vjerujem da bi da sam rekla da hoću.

[bijelko]

MM je odrastao u daleko većoj bijedi nego ja, puno djece je bilo. nema neke traume, ali voli kad malom kupimo nešto novo jer je on uvijek i sve imao naslijeđeno a želio je da nekad nešto bude samo za njega.

sestra mi pak uvijek kuka kako je morala preko ljeta s mamom i bakom kuhati paradajz ili prati boce za isti dok su drugi išli na more, meni je to ostalo u lijepom sjećanju, puno vremena sam provela s njima koje ja sad nemam za svoju djecu.

nismo nikad išli na more možda ne toliko zbog novca već zbog obaveza oko kuće, nitko od nas nije zapravo guštao u moru pa nas nije ni vuklo. moji i dan danas dolaze k nama na proljeće ili jesen, a mogli bi se iskupati ljeti.

malo sam se čak utješila jer evo već dva dana ovdje razmišljam o nekadašnjoj krizi, pa opet vidim da nam je bilo lijepo. imam dovoljno novca za poplaćati račune, kredite i hranu. i šta sad, ne mogu iz ove kože.... jednom će možda opet biti lakše. i naši roditelji su imali uspone i padove, sjećam se kad je tata stradao nešto poslije rata pa na bolovanju dobio plaću taman da platimo sestri dom (bila je srednjoškolka) i kupimo sjemenski kukuruz (to se moralo da imamo čime hraniti životinje) i ostalo nam 20 kn. pa smo nekako preživjeli.

[sasa]

ali činjenica je da nas prilike u djetinjstvu obilježe. ja sam u osnovnu školu išla 90ih i sve ovo o čemu pričate je bilo nedohvatljivo. i pernice i bilo kakva nova odjeća i parizer. jelo se samo što se doma imalo. radilo se stalno. ja sam mrzila praznike jer bi se redovito nasljakala ko budala. sjećam se da sam dobila dvoje hlače u životu- jedne sa 6, kad smo išli na svadbu moje krsne kume i druge na 18.rockas, jer sam opunoljetila. na faksu mi je isto bilo dosta očajno, ali onda sam se zaposlila, pa sam se krpala kako tako. i onda na stažu, kad sam imala svoje pare (nekih 4000 kn mjesečno) sam podivljala, jedno 4-5 mjeseci sam mahnito kupovala robu. bezveznu, nije mi se ni sviđala toliko. ali znam da nisam mogla proć kraj zare a da nešto ne kupim. i onda me pustilo. tako da je moj standard, obzirom na veći dio mog života, ludo dobar.. ali strah... strah me ždere.

[Peterlin]

Pridružujem se klubu mrziteljica štrampli. Naročito bijelih (jer nikada dugo nisu bile bijele ni čitave. Tko je vidio penjat se na stablu u štramplama, i to čudo zapinje za sve živo).

Debeli potpis!

Pogotovo koliko sam dobila jezikove juhe radi toga (nisu mi mogli priuštiti nove svaki put kad sam ih udesila, pa sam morala nositi zakrpane) a udesila sam i hlače i svašta... Srećom sam imala dvije bake - jedna je bila vješta šnajderica, a druga je štrikala, pa smo se nekako snalazili s odjećom.

Danas se jako trudim ne prigovarati mlađem sinu kad dođe doma s rupom na koljenu, iako mi je prvi poriv da to napravim (istina je da nas djetinjstvo obilježi). Puštam ga na miru. Kad će derati hlače ako ne sad? A ja sam srećom u djetinjstvu dobro naučila krpati, he he he...

[eris]

Ja bih se samo osvrnula na spominjanje depresije, mislim da smo mi daleko od toga, iako, kako vidim iz postova, neki žive bolje a neki lošije, ali još se niko posebno bezbrižan i bogat nije javio. Kao ekonomistica, a i učesnica u ovoj filozofiji konzumerizma mislim da smo na putu izlječenja, društvo je dobro zaglibilo, ali ima šanse za nas pijedince, za porodice.
Živjela sam solidno, volim upotrijebiti baš tu riječ, znači bilo je i onih koji nisu imali sve što ja a i onih koji su imali svašta nešto što ja nemam. Ali vani smo bili nekako jednaki, neko je imao bolje role, ili bicikl, ili neku drugačiju majciu, ali nije to bio razlog da bi bio popularniji, sretniji iči šta već.
Zimsku odjeću za nas troje smo kupovali na sniženjima ljeti, znači sve po prošlogodišnjoj modi i takve boje i oblika da može ispratiti jedno 5 generacija. Vjerujte mi, da danas moj rođak skija u mojim ski hlačama, a njemu je 15 a meni 38 uskoro. Nismo išli po retoranima, često smo roštiljali, imali goste i išli u goste, pokloni umjereno, hrana kvalitetno i uvijek u zalihi.
E onda nam se desi rat, pa samo za 50 dana, kći ugledne profesorice, odnosno ja, moradoh u Crveni krst po kruh. Ja kao najstarija, da otac i majka ne budu izvrgnuti ruglu. I mene nije bilo stid, osjećala sam se ponosno što svoje jadne roditelje spašavam od toga da im se sugrađani smiju što stoje u redu za veknu kruha. I to kakvog kruha! nakon što smo izašli na oslobođeni teritorij kriza i dalje, ali mi skupa, vjera u život je bila tako jaka, i poticana od naših roditlja, da sam bila ubjeđena da će sve to jednom biti iza nas. I tako je zaista i bilo.
Danas, smatram se da sam konačno preživjela te neke svoje tihe boli: uvijek pun zamrzivač, volim da imam dobre i kvalitetne cipele, koje sjaje, jer sam 6 godina provela samo u jednim. Ostalo je ok, trošimo jedan dio dohotka, štedimo, pazimo, nekad si dopustimo luksuz, pomažemo drugima, plaćamo računa i mislimo na sutra. I neću da živim u strahu, jer mislim da nas taj strah guši, i da će od naše djece napraviti paranoike. Jer naše roditelje nije strah naučio da štede i budu racionalni, generalno je bio takav trend u tada, nam zajedničkoj državi. Budimo racionalni, ali ne doslovce, budimo štedljivi ali ne non stop, budimo ljudi, a ne usplahirene srne.
ekonomija je ciklična, i evo, otrpilike razdoblja traju po jednu dekadu, i sada ponovo slijedi progres. Sad treba iskoristiti sva znanja i iskustav iz prethodnih perioda, jer teško je štediti kad nemaš dovoljno.

[Mojca]

Da, ni ja ne žalim za lipama koje sam potrošila, nego za onima koje bih željela potrošit, a nemam ih.
Malo sam raviziju radila u glavi našeg obiteljskog života i shvatila sam da uopće nije čudno što trenutno nemamo love. Zapravo bilo bi iznenađujuće da imamo. Ja sam od 14 godina, 8 provela na porodiljnom ili neplaćenom.

Potpis na ovu prvu rečenicu.

[NanoiBeba]

malo je zamrla tema-
maslac u Križevačkoj mljekari je i dalje 40 kn/kg - probati ću zamrznuti mali komadić, inače to nikada ne radim
od sutra je Nutella od 800 g na akciji u Mulleru - za one koji ne kupuju robne marke čokoladnih namaza - 30 kn
od sutra su u Lidlu tablete za suđericu Likvi 100 kom 50 kn - i njih ću isprobati
mislim da je Dukat maslac od sutra na akciji u Billi oko 13 kn 250 g

Možda sorci može nastaviti niz

[AdioMare]

zamrla nam tema, cijeli jedan dan nismo pričali o krizi

može i sorci , naravno, ali kome se prate akcije evo svih akcijskih kataloga na jednom mjestu.
funkcioniraju bez ikakve greške, imam par kataloga doma i usporedila sam s ovima: svi ažurni i na broju!

[AdioMare]

inače, trenutno trošim ove likvi tablete za perilicu - negdje su bile po 48 kuna i sasvim su u redu, ništa lošije od duplo skupljeg calgonita- ili meni to više nije važno.

[anchi pp]

malo je zamrla tema-
maslac u Križevačkoj mljekari je i dalje 40 kn/kg - probati ću zamrznuti mali komadić, inače to nikada ne radim

Jučer sam otišla na Veronikin štand po maslac od 40 kn - i sad je 50

[pepi]

maslac u Križevačkoj mljekari je i dalje 40 kn/kg - probati ću zamrznuti mali komadić, inače to nikada ne radim

redovno to radim, podijelim ga na četiri komada, zamrznem i po potrebi vadim.

[zasad skulirana]

Jučer sam otišla na Veronikin štand po maslac od 40 kn - i sad je 50

bas sam to htjela reci,na temi o prevarama lanaca se redovito prijavljuje da artikli nisu po cijeni koji su u katalogu,nekad su te akcije dostupne u samo odredjenim ducanima....
tako da nije uvijek uspjesno ravnati se po katalozima!

[AdioMare]

tako da nije uvijek uspjesno ravnati se po katalozima!

a gle, ako nije kirurški precizno, a ono bar imaš nekakav pokazatelj. mislim, kako drugačije, tko može prehodati sve akcije i sve centre da bi se osobno uvjerio?
uostalom, velika većina objava atrikala na akciji na ovoj i drugim temama je info s on-line letka.
ja imam dosta dobra iskustva s velikom većinom proizvoda po katalozima i uglavnom gledam kataloge trgovina koje su mi na potezu.
zbog nekih stvari vrijedi pokušati, pa baš ako se i razočaram - niš me nije koštalo, samo cipelcuga.

[NanoiBeba]

ovdje sam ubacila akcije nekih osnovnih prozvoda, koje mislim većina nas koristi

meni recimo akcija voćnog jogurta, margarina ili npr. vegete, ništa ne znači.

U Mulleru je i dosta šampona za kosu sniženo,a li to stvarno nisam zapamtila - biti će katalog na njihovoj stranici

[apricot]

ja gledam samo akcije sira, voća i povrća
i jogurta vulgaris

[AdioMare]

evo, recimo, metro... nikada, ama nikada nisam imala ružnih iskustava s metroom, a kupujem tamo redovito više od 10 godina.
hoću reći, nikada u katalogu nije bilo "tiskarske greške", a sve što im je trenutno na akciji u katalogu tako im jest i u trgovini.
osim toga, nakon kupnje dobiješ letak (ja sam jučer dobila jedan) sa bonus akcijama.
redovni metro kupci to dobro znaju, a evo primjer za leteće:
recimo, kupim pikovu zimsku (eto to mi je palo na pamet jer je aktualna ovdje) za nekih 28,90 kuna - 330 gr.
jednu kupiš, jednu dobiješ gratis.
znači 1.32 kg dobiješ za 60 kuna. miša mu ako to nije akcija, a onda ne znam šta je.
more i more stvari sam si priskrbila u metrou po ovom "fino, a jeftino" principu.

želim reći da pratim kataloge sa stranice koju sam linkala i da nisu pušiona.

[apricot]

ja moram pitati...

ta pikova zimska... to nema veze s onom gavrilovićevom zimskom od prije 30 godina?
to je sada uobičajen okus ili što?

probala sam nedavno... meni je to okusom kao loša čajna, ona koju smo u školi dobivali po dva kolutića na šniti kruha s margarinom

[AdioMare]

a možda si ti samo sjetna, a ne i realna, a tim okusima?

ne znam. tu kupujem jer si tu mogu priuštiti. kupila sam recimo i cijeli baranjski kulen po 109 kn/kg, kada je bliže 180 kn ni ne pogledam ga.
isto tako ni gavrilovićevu ili čiju ono zimsku po 180 kn/kg.

[apricot]

ma ne znam
mi to ništa ne kupujemo
pa sam baš bila iznenađena kad sam probala što se danas zimskom zove

[AdioMare]

i još da kažem i ovo, zavirite u suho meso po mesnicama u kojima kupujete svježe.
recimo, nekada smo mi kupovali npr. samo "dalmeso" laks kare, a znamo koliko je on/kg.
sada u "karlu" kupujemo odličan laks kare po duplo manjoj cijeni (po koliko točno bih morala provjeriti, ako koga zanima, nisam ziher da ne bih slagala).
u "ravlića" smo kupili genijalnu buđolu za duplo manje pare nego po trgovinama, isto ako koga zanima provjerit ću - to muž kupuje.
pa pečenica, ovo, ono... kome je gusto bome nađe odušak
i to su manje više redovne cijene, nikakva akcija.

[Mima]

A režu li po mesnicama to suho meso ili se sve kupuje u komadu?

(jer npr. mesar kod kojeg moja mama kupuje ima odličnu samoborsku salamu ali je ne reže)

[AdioMare]

a je, onaj tko nema odraslu mušku djecu koja mogu pojesti ili goste kojima češće reže meze - vjerujem da mu je jednostavnije ne kupiti.
no, i ja volim pojest. sve kao ne jedem, a bome nekad zasjednem i mažem k'o komisija

[pepi]

ja moram pitati...

ta pikova zimska... to nema veze s onom gavrilovićevom zimskom od prije 30 godina?
to je sada uobičajen okus ili što?

probala sam nedavno... meni je to okusom kao loša čajna, ona koju smo u školi dobivali po dva kolutića na šniti kruha s margarinom

meni je ta pikova zimska loša kopija gavrilovićke
a kupujem pravu gavrilovićku jedino kad se baš zaželim

a jogurt vulgaris mi je najbolji lidlov-PILOS, 1 litra je 10 kuna, cijena mu je uvijek ista, dok su Dukatov, Vindijin redovne cijene oko 15-16 kn

[AdioMare]

mima, u karlu režu taj laks kare - to redovno već mjesecima kupujemo.
u ravliću je mm nekoliko puta bio do sada, on je u sklopu kauflanda na jankomiru pa tu zalazimo odnedavno, ali bila je neka caka s rezanjem.
ako kupiš u komadu je recimo 68 kn/kila, a ako reže onda, lupam, 72. ali režu!
ono što je meni izuzetno važno je da to suho nije mecavo nego propisno suho jer mi više volimo suhlje nego mecavije.
pazi zadnje rečenice.

[aleksandra70vanja]

ja moram pitati...

ta pikova zimska... to nema veze s onom gavrilovićevom zimskom od prije 30 godina?
to je sada uobičajen okus ili što?

probala sam nedavno... meni je to okusom kao loša čajna, ona koju smo u školi dobivali po dva kolutića na šniti kruha s margarinom

pikova zimska nema veze s gavrilovićevom
to u subotu sam uzela 5 dag gavrilovićeve i 5 dag te pikove, koja je tada bila i na akciji (akcija 80 k, koliko je onda redovno)
nebo i zemlja
to pikovo je onako nakiselo