Čitam Vaše postove i shvaćam da sam Židov cijeli život (prapranetko mi je navodno i bio Židov, pa možda su tu i geni..) tak da ne'am blagog pojma na čem ušparat'. :D
Režije mi ne mogu bit manje, podstanari smo, spremamo se za bebeka i kupujemo tetre s kojima namjeravamo premotavati bebeka, i za bebeka sve dr. stvari kupujem s najosnovnijih popisa i čitam gdje je tko fulao tjednima tako da ne ponovim tuđe greške, skupljam popuste i bonuse na sve strane (u novčaniku s placa za 20 kn imam više kartica i iskaznica nego novaca), kupujem isključivo gotovinom i samo s najnužnijeg popisa, nemam usisavač jer su vrećice skupe nego metem običnom metlom (ima antistatic dlake i redovito ju perem octom da i ostane takva i ne diže prašinu), stan čistim sodom bikarbonom, alkoholnim octom i solnom, limuntusom čistim mrlje na inoxu, suđericu nemam, kuham isključivo na plinu, još uvijek ove sezone nisam upalila grijanje neg smo nosili više odjeće kad je bilo hladno, veš perem istim deterdžentom- sav, osim osjetljivih tkanina za što koristim ostatke šampona i gela za tuširanje, umjesto omekšivača godinama koristim alkoholni ocat (boje su trajnije i veš je mekan bez mirisa), dezić mi traje mjesec i pol a ostale kozmetike imam manje od prosječnog muškarca, šminka mi se svodi na nekoliko stvari i osim maskare sve je dr. mineralno (nekvarljivo i hipoalergeno- tako da ne kupujem ništa dok se staro ne potroši, za Bourjois sjenilo bolje dane velim koliko staža ima...), sama se šišam i farbam a i frendice isto sređujem i uređujem (pa se mijenjam s njima za dr. usluge koje one znaju raditi, il jednostavno imaju s čim, a ja ne), koristim samo fen, pegu za kosu i slično ni nemam (za sve koristim fen ak' je neka prilika pa se moram ulickat) tako da mi ne trebaju nikakvi regeneratori i sl. jer mi je kosa zdrava, muž mi ne kupuje alat neg ga posuđuje, koristimo javni prijevoz ili cipelcug (auto ni nemamo, a mužev bicikl trenutno nije u voznom stanju), poklone smišljam i veći dio izrađujem sama, nemamo ni mačku ni psa al' bih rado udomila kad ću na dlakavca moć izdvojit za posjete veterinaru, al' imamo udomljene kornjače i jedino kaj je koštala oprema i staklovinje u startu prije x godina (Eheim troši minimalno struje i supertih je) a mesa i povrća pojedu k'o pol mačke u tjedan dana u godini dana (zdravi k'o dren bez kupovne hrane), račun za mob mi je u prosjeku 135 kn, imamo samo stick za net, ne idemo ni u videoteku ni u kino neg si skidamo filmove ili gledamo na streamu, nemamo TV nego veliki monitor, čak nosim Seiko automatic slim da ne moram kupovat baterije za sat, niti ga serivisirati jer se Seiko jednostavno ne kvari ak' se nosi redovito (i kupljen je vani naravno kao i mužev), nakit ne kupujem, ono malo zlata kaj sam imala sam prodala jer sam tak i tak dobivala alergijske reakcije, kavice po kafićima smo odavno ukinuli, na moru ili kakvom izletu (osim Sljemenu jer je blizu i besplatno) nismo bili godinama, osim ak' to nije bio kakav službeni put al' to ni nemrem računat jer nije trošak na kućni budžet, kvarljivu (svježu) hranu (meso i povrće) kupujem u minimalnim količinamatako da se ne stigne pokvariti, ali radim zalihe riže, integralne tjestenine i bezglutenskih žitarica (sve s akcija i promocija)... I popise za sve to radim na starim računima, što mi je još navika iz eko grupe u osnovnoj školi. A kaj se odjeće tiče- kupujem u 2nd hand shopovima, ili pecam kvalitetnije na akcijama tak da i potraje, a sve kaj ne nosim dulje od godinu i pol mijenjam ili poklanjam jer sam skužila i da je skladištenje viška nepotrebnih stvari jednostavno trošak sam po sebi (štogod se dugo ne nosi treba prozračivati i prati- a čemu ak se ni ne nosi, a us to samo zauzima dragocjeni prostor... Fakat ne znam na čem uštedit. Muž voli grickalice, no ne pije pivo, ne ide na utakmice i ne prati sport, pa nemam srca da mu zabranim tortille ili čips na akciji koji obožava, a ni kokice koje radimo u loncu jer nemamo ni mikrovalnu. Čitala sam kaj ste komentirale u vezi WC papira- jeftiniji je skuplji jer prije ode- fora je kupovat WC papir po težini i usporedit s cijenom (uža kartonska rola, al više papira na njemu) tako da se često onaj od 18-22 kn često trostruko više isplati od onog koji koji košta 9 kn. Mlijeko kupujemo isključivo bez boce jer mi se ne da plaćat za ambalažu koji mi je kasnije tlaka mijenjat za onu istu razliku u cijeni. Čaj i vodu na kupujem vani neg sa sobom nosim inox termosicu i čaj si skuham doma... Gablece sam si isto nosila na posao, a čak sam se znala dogovorit s kolegom da jedan dan npr. grah za nas dvoje dofuram ja, a on domaće kobase i sl. narezano drugi dan, il s cijelim uredom podijelim pare za 5 kg jabuka s akcije koje grickamo kroz par dana... U kuhinji nemam plastične stolnjake neg platnene - jednostavnije mi je platneni stavit u mašinu i stavit novi neg lickat plastični, a ak ga trebam poravnat- ispleglam ravno na stolu kad ga prostrem... Stvarno štedim na svakoj sitnici, no uglavnom ne razmišljam o tome jer je to postala prvo navika, a zatim i rutina koju vjerojatno ne bih mijenjala ni da dobijem na lutriji. Mislim da hrpa ljudi misli da štedi, a zapravo kupuju- da bi uštedili. Poanta je smanjit curenje love iz novčanika, kako količinu, tako i čestotnost. Bitno je vidjeti što sve treba kupiti koji mjesec, planirati to unaprijed i uračunat prijevoz u to- radi par sitnica mi se tako ne isplati do shopping centra nego do male trgovine preko puta koja je zapravo 20% skuplja, ali u konačnici manje love iscuri. Ako ostane viška para (što nisam vidjela otkad smo napravili bebeka...) ulažemo u štednje. Nije da neće trebati u budućnosti za bebeka ili nas, a kak je situacija u RH krenula, na kraju ćemo posuđivat onima koji sada imaju puno više novaca od nas jer jednostavno imamo rutinu u teškim vremenima. Ono što nas najviše košta je kredit kojeg ćemo imat još 10 g. Da toga nema, ušparalo bi se više, pa bi se imalo i za kupovanje dionica i obveznica da se malo provrti kapital. Znam da se s ovakvim oblikom rigoroznije štednje šteti općoj ekonomiji, no nema drugog izlaza, bar za nas dvoje, a uskoro troje + mali vodeni ZOO.