Velika, jako velika razlika je između racionalnog ponašanja i škrtosti.
Neću secirati ničije postove jer mi je to bezveze, ali meni odlazak frizeru dvaput godišnje zaista pomogne da se osjećam bolje i ne bih ništa pametno napravila da hodam svijetom izrezuckane kose koju sam sama "šišala", a 130kn koliko platim za šišanje i farbanje stavila u kasicu.
Isto vrijedi za kvalitetne cipele ili torbu...
Ne namjeravam nositi stvari u dućanskim vrećicama.
To nije štednja. To je škrtost, a škrtost je po meni-bolest isto kao i rasipništvo.
Baš jučer pričam s jednom meni jako dragom gospođom i tako se dotaknemo troškova života i pita ona mene kako izlazimo na kraj od kad mi je muž u mirovini, rekoh joj: dobro, pa da, ali mirovina je puno manja od plaće- ona će.
Je, manja je, ali mi smo skućeni ljudi.
Stambeno pitanje nam je riješeno, auto isto, kredita nemamo i ne trebamo i zapravo nam uopće ne treba puno: režije, hrana i nešto malo za dijete.