Jao, mrzim kataloge i šopinge, ne pratim akcije, ne znam planirati hranu. Ili imam gomilu zaliha (iz lijenosti da ne moram odlaziti neko vrijeme u dućan) ili doma nemamo ništa i opet mi se ne da. Dragi je još gori po tom pitanju, on je u stanju na benzisku otići po špeceraj iz lijenosti i neorganiziranosti.
Tu bih se htjela nekako malo popraviti.

I slažem se da je praćenje cijena po dućanima lajfstajl. Nekome to zabavno, nekome nije.

Nego, u široj obitelji imam osobu koja to živi cijeli život, stalno prati gdje što i koliko, omiljena tema joj je skupoća (neovisno o primanjima i gospodarskoj situaciji, bile 80-te, 90-te, 2000-te) i tako to. Škrta je. Dosadna je i naporna, mislim da imam averziju prema tim temama i škrtosti jednim dijelom i zbog nje.
Ona je, naravno, uspjela uštedjeti za extra stan (u gotovini) koji iznajmljuje. Ali je zato cijeli život gledala hoće li negde popiti sok i tko će ga platiti. Ona misli da joj se to isplatilo, meni to užas, ne bih se mijenjala.

Ali ok, ovo nije ta tema. Sorry.
Dakle, kako uštedjeti?

Manje obilaziti trgovine, u svakom slučaju I u nabavu slati one koji bi kupili smo ono što im se kaže. Dakle, Mojca, od sad nadalje neka dragi kupuje poklone.