Žuta, ja sam ko ti. Ako mi je ta dostava komotnija nego na drugi način doći do toga platit ću. Ali kako ja to vidim, to je 100 po 100 kn, pa ušteda od 1000 kn na godišnjoj razini, a ne mjesečno. Ako mi je život lakši, manje kompliciraniji zbog toga, neću razmišljati o uštedi.
Ja štedim tako da stalno razmišljam trebam li nešto ili ne. I obično zaključim da ne jer mi je mali stan zatrpan stvarima. Ili sto ja znam, nisam nešto od estetike pa mi nije bitno kupiti novu krevetninu dok se stara ne podere. To sto je isprana me ne dira pol posto, dok će neki koje znam kupiti novu jer im stara vise nije lijepa. Ili kad sam bila s frendicom u hm-u. Kupuje malom od 3 godine pamučni gornji dio trenirke/duksu. Kaže “ima smedju i sivu, nema plavu”. Ja ono u totalnom šoku, ima 3 godine, prerast će ju za 3 dana, kaj će mu tri... meni je to bačenih 70 kn, njoj je to bitno.

S druge strane, trošim dosta na izlaske/izlete s djecom... mislim, to meni nije “dosta”. Ali ako idemo u kazalište, karte, parking, poslije sladoled ili pecivo i sl., skupi se 200 kn za odlazak u grad. Nekim mojim prijateljima je to dosta. Ne da nemaju, nego ne žele potrošiti 200 kn na taj način. Odemo na Sljeme, ja sretna jer mogu pojesti grah za 25 kn, oni broje kako je skupo. A ovo auti, nekretnine, plaće... sve imaju jedno 2-3x više od nas (nekretnine su naslijedili). S druge strane na nešto za kuću će potrošiti hrpu sto ja ne bi nikad.

Meni se čini da je kod onih koji ne moraju na svaku kunu gledati jer nemaju to više stvar principa. Netko neće nešto platiti ili će gledati baš svaku kunu jer mu je to bas važno. Ne zato jer nema.
S druge strane sigurna sam da to mene ne bi nešto obogatilo. Da se ponašam ko neki oko mene koji gledaju na svaku kunu (iako nisu ni blizu siromašni), ja bi imala možda 1000-2000-3000 kn godišnje vise. Ne bi imala 30000 kn više. A vrijeme koje bi morala potrošiti da uštedim tih 3000 kn mi je puno vise dragocjeno.