Ja ne kuzim zasto bi bilo cudno da netko dobrostojeci se trudi oko ustede "parsto kuna". Ako zaradjuju za zivot sigurno ne misle da im je novac pao s neba. A parsto kuna po parsto kuna i evo par tisuca kuna.
Ako bas stede kunu-dvije na akciji banana u ducanu pa ciljano obilaze pet ducana da ustede 20kn na tjednom shopingu to mi se vec cini pretjerivanjem. Ali potruditi se oglasiti i prodati nekoliko desetaka komada odjece vrijednih parsto kn - pa ak nista drugo imas za benzin cijele godine. Sto nije za odbaciti. Ili najnoviji mobitel. Itd...

Ono sto mi se cini kao njihova prednost je da mogu birati na sto ce trositi vise a ne znaci da ce automatski bezumno trositi na ama bas sve "zato jer mogu" pa na kraju mjeseca bit na nuli. Je li to na sto trose vise odjeca, tehnika, opremanje stana, putovanja, djeca, nakit - nije bitno, jer svatko ima svoje razloge koji nisu ni bolji ni losiji od drugih.

Recimo meni se neda zezati s prodajom rabljene djecje robice jer je ionako kostala malo pa bi na kraju postarina bila valjda kao i sama roba. Pa poklonim. No recimo namjestaj, racunalne dijelove i sl sam uvijek prodavala i nikad mi nije bilo zao tih 5 min za objavu i jos 20-30 min za telefonirat i nekog docekat ako za uzvrat dobijem 200-300 ili vise kuna u djep. Jer to je sasvim ok satnica