Jednom davno pala mi je šaka odlična američka knjiga Investing From the Heart https://www.amazon.com/Investing-Hea.../dp/0517584956
Između ostalog, u njoj piše da bi čovjek trebao uvijek imati sa strane ušteđevinu da preživi 6 mjeseci bez prihoda. Visina ušteđevine ovisi o rashodima - treba imati za hranu i režije dok tražiš drugi posao.
S druge strane, nekako u to vrijeme dobila sam priliku u firmi kupiti i nešto dionica. Kad sam ih otplatila, godinama sam imala pristojan prihod od dividende (recimo, jednu i pol plaću godišnje). Druga je priča kako je to završilo - dionice je matična firma otkupila. I tu nismo mm i ja ostali gole zadnjice, iako bi mi bilo draže da su mi ostale dionice. Nije bitno za priču... Imam još nekih dionica, ali puuuno manje nego prije nekoliko godina. Nije to moj izbor, ali sad me nekako strah ulagati na taj način. Radije bih kupila nekretninu.
Što se štednje tiče - to je batina s dva kraja. Treba prvo poraditi na prihodima (povećati kako god se može), a onda smanjiti troškove na razumnu mjeru.
Nisam stara, ali dugo pamtim. Isprobala sam i kupovinu i prodaju nekretnina, višestruka preuređenja, kupovinu auta (više puta) i ovo i ono... ništa pretjerano. S druge strane, uvijek imam tu lovu za preživjeti 6 mjeseci, jer nikad ne znaš što se može dogoditi. Ne mislim da nužno trebam ostati bez posla (iako je to u današnje vrijeme sasvim moguće i događa se mnogima), aliiii štajaznam - imam dvadesetak godina star bojler za etažno centralno i na štednji stoji lova koja treba za zamjenu istog, jer je realno očekivati da se može pokvariti. Ne isplati mi ga se mijenjati dok još radi (peripetije s dimnjacima) pa za sada duramo ovako, ali mislim na to. Eto, to je samo primjer. Djeca su mi poodrasla i uskoro će im trebati ili početni kapital ako budu htjeli vlastiti biznis ili nekretnina ako se budu htjeli odseliti. Imam stambenu štednju. Moje životno osiguranje razvezat će se za dvije godine. Nikad nisam držala sva jaja u istoj košari, jer sam u mladosti rano naučila da treba zadržati ponekog asa u rukavu. MM nije s tim toliko opterećen, ali s razlogom - od njegove strane obitelji u našu kombinatoriku ušla je naslijeđena nekretnina, pa smo se spasili stambenog kredita. Svemir ima svoje razloge. Nakon dvadesetak godina podstanarstva, ja sam odahnula. S druge strane, trudim se djeci objasniti kako to funkcionira i što treba cijeniti. Za sad ide ok. Prije nešto godina moj E. se zaprepastio kad je vidio hrpu eura na stolu - kupovali smo garažu od susjede za gotovinu, jer je njoj tako odgovaralo. Faca mu je bila ovakva:
Kad smo prije par godina kupili drugi auto, već smo uzeli u obzir činjenicu da imamo potencijalno još dva vozača, pa smo i stari auto ostavili. Eno, jutros ga je mlađi sin uzeo i otišao na studentski posao (predavanja su mu popodne). Tja, snalazimo se, ali nikad me nije napustila ta potreba da imam rezerve. Nije ovdje tema, ali moja špajza puno govori o tom načinu života - rezerve kao da će sutra rat početi![]()