antirecesijske mjere u vasem kucanstvu

[Bubilo Bubich]

vidim da se spominju moji tanjuri. pa da i vi ostanete na 2-3 tanjura, a 4 vas je u familiji ne bi kupili nove
uglavnom tanjure jos nisam kupila, ali definitvno hocu.

Morala sam ići kopati taj citat na koji sam mislila, to je ovaj...

Ne bih tanjure nikako bacala jer znam da trebaju ljudima koji dobiju recimo socijalne stanove i ulaze u prazan stan. To su normalni tanjuri nisu oštećeni samo su mi dosadili.

A tanjure nemam sve na broju, pa ne mogu zovnut goste i servirat im 2 seta različitih tanjura (svakih po 4 ili 6 +2), jednostavno su se porazbijali neki i to mi fakat nije lijepo, imat različite tanjure po stolu. Ovi koji su ostali su ok, al šta će mi raspareno, a nekome će dobro doći set za 4 pogotovo ako je samac ili par.

Sad se Lili možda toga neće sjećati jer je iz 2018.
Nije da proučavam što si pisala 2018. nego ste nedavno dignuli tu drugu temu i ja zabunom čitam stare postove, i tek nakon što sam pročitala 2 stranice i pomislila "ovi ljudi su isto ovo već pisali i nekad ranije" pogledam na datum i vidim da je staro.

Svejedno, dobro mi dođe citat, jer Lili sigurno još uvijek tako razmišlja .
...da ne može pozvati goste ako ima rasparene tanjure. (Meni bi valjda trebala engleska kraljica doći u posjet da se zapitam kakve će tanjure dobiti.). A to je tip razmišljanja koji treba promijeniti da bi se uštedio.


Što se tiče suđa koje sam dobila od mame... čini mi se da vi to zamišljate kao novo neraspakirano suđe, novi novcati set tanjura koji je njoj stajao u kutiji... ma jok. Ja sam u startu već od nje donijela nesparene tanjure jer ih je u kući bilo valjda 30. Uzela 2 lonca jer je ona imala 6 istih, beštek sam joj samo uzela iz prepunih ladica i sl. To je bio neki trenutak, selimo se, jurim okolo da kupim pločice i stolice, pa da na brzinu imam barem nešto suđa... i onda je prošlo 10 godina .

Što se tiče minusa, ja sam na svakom porodiljnom bila u minusu drugih 6 mjeseci jer bi mi porodiljna naknada otišla na stambeni kredit. Nije me to nikada previše uzrujavalo u smislu da ne bi nikada niti pomišljala da uđem u minus. Poslije sam tek saznala da neki ljudi prije porodiljnog uštede, ili uspiju nekako i bez minusa. Ja nisam znala da se to može, pa nisam ni pokušavala . Trebalo bi mi puno mjeseci, možda čak i godina, kad se vratim na posao da izađem skroz iz minusa. Živcirala me ta kamata, ne mogu se sjetiti čega sam se točno odricala, djeca su bila mala pa su i troškovi bili manji, ali znam da sam cijelo vrijeme mislila na to "još toliko da izađem iz minusa". Dakle 3 porodiljna, jednom sam uzela i 5 mjeseci neplaćeno i iz svih tih minusa sam izašla. Dakle, može se, you can do it .