Kao i u svemu drugom mislim da i u štednji i u potrošnji treba imati mjere.
Upoznala sam u životu obje krajnosti, i te hiper škrte koji štede na stvarima koje nas većina podrazumijeva (npr. cestarina) a imaju ozbiljno bogatstvo, kao i onih koji žive toliko preko mogućnosti i na kredit za realno nepotrebne stvari da ne možeš vjerovati. Ja razumijem kad odeš u minus do kraja i ispeglaš kartice zbog neke obiteljske hitne okolnosti poput bolesti i liječenja, operacije i slično. Ali da to radiš zbog nove kolekcije jesen-zima nekog dizajnera, e to ne razumijem.