Višak upotrebljivih stvari dam djeci i za čas postanu neupotrebljive.
Prvu fitness loptu mi je uništio, doslovno je bušio nečim, ne znam čim, ono **re od bivšeg partnera. Taman sam je pokušavala prodat na njuškalu. Umjesto toga u smeće.
Neki dan, mala, sjeti se isto, šiljit olovkom po preostaloj maloj fitnes lopti. I bingo, probušila je. Taman sam je pokušavala dat negdje.
Te večeras, posljednje sekunde pred spavanje, mala se nonšalantno sjeti šiknut na pod posudu za ručak, tzv. lunchbox, kupljen prije dvije godine za nevjerojatnih 240 kn, obično govno plastično. Sad mogu bacit. Voljela bih da netko izumi vremeplov samo da si mogu pljesnut šamar. Sutra se pod hitno rješavam svih stvari koje su još upotrebljive.
