Citiraj zutaminuta prvotno napisa Vidi poruku
Ma mislila sam onako općenito. NHF ali mislim da današnje jeftine igračke nastale hiperprodukcijom neće imat nikakvu kolekcionarsku vrijednost za 20 g.
Kolekcionarsku neće, ali sentimentalnu hoće.

Meni nije za usporedbu tri generacije stara mehanička igračka iz razdoblja između prvog i drugog svjetskog rata (kolekcionarska i sentimentalna vrijednost) i poluraspadnuti plišani pas kojeg je moj mlađi sin doslovce oglodao (isključivo sentimentalna vrijednost za njega), a čuvamo obje stvari.

Tu je samo bitno pažljivo odabrati ono što ćemo čuvati, da toga ne bude previše,a ostalo - frk. Kod mene je taj probir rađen najmanje 15 puta (svake godine maknemo nešto) ali štaš kad moj 20-godišnji sin i dalje ne da maknuti ODREĐENE plišane medvjede, cucke, mačke i tuljane iz svog kreveta. To stoji u bunkeru s rezervnom posteljinom. Nema toga više tak puno kao prije, ali zaključili smo da ćemo njima prepustiti kad će se to rješavati. I dalje imaju svoje liblinge. Baš neki dan sin presvlači posteljinu i dođe mi se umiljavati sa svojim starim plišanim tigrom.

Uostalom, pričao je kolega (sad već djed - u međuvremenu je dobio unuka) kako je njegov sin pospremao tavan i našao svog starog krpenog medeka. Uzeo ga je, dao ženi da ga opere i eto... Moja djeca isto su se igrala sa starim medvjedom koji je bio vlasništvo mog muža. Svekrva ga i dalje čuva. Od mojih lutaka Pipi Duga čarapa je dočekala moju djecu, ali ih nije preživjela. Mog krpenog majmuna smo bacili kad mu je počela ispadati piljevina, tako da nije lako sačuvati te stare igračke ako se njima koristiš. Lakše je očuvati drvene igračke i mehaničke sustave. Drvene smo poklonili (imali smo raznih - od drvenog konjića za ljuljanje, raznih slagalica, vozila i kocaka). Kad pogledam stare fotografije, prisjetim se mnogih stvari koje više nemamo. Čovječe, da smo sve to sačuvali, kao i brdo knjiga, ne bi nam bila dosta kuća na tri etaže s tavanom i podrumom.