Svakakvih ljudi ima .
Ali to s kupovinom stana (zapravo garsonijere) je jedan primjer. Drugi je da je obitelj imala dva nasljeđena stana od 50 kvadrata i nisu htjeli prodati oba da kupe jedan veliki stan.
Nego su se “stiskali”.

Što je jako subjektivan osjećaj... jedno je imati objektivno nedostatak prostora, nekome je 50-60 kvadrata tiskanje, netko nema takav osjećaj. Ja se recimo bolje osjećam u svom boravku/kuhinji od 20 kvadrata nego kod mog buraza koji ima samo boravak plus kuhinja i blagovaona ukupno jedan prostor od 65 kvadrata i najveću kutnu ikad i najveći stol ikad i 12 stolica i ogroman prazan komad poda između svega toga, ja si uvijek mislim “jesi mogao veće”
... mm mi zna reći “kad ja umrem i djeca odu ti ćeš uživati u svojoj garsonjeri od 25 kvadrata” . I nije daleko od istine .

Istina je i da svakakvih stanova ima... ali neki s ne previše kvadrata i s optimalnim rasporedom su samo u novogradnji. Socijalistički stanovi nisu takvi. Tamo imaš 60 kvadrata i dvije sobe i to je to. U nekim kvartovima uopće nema novogradnje ili je ima minimalno (neka mala zgrada negdje ugurana), a netko možda iz x razloga ne želi iz kvarta pa nema šta ni birati... pa eto radije se “stiska” u socijalistickoj gradnji i stanu od 60 kvadrata s dvije sobe, nego da seli. Svakakvih ljudi ima.