ja sam odrasla u stanu 50 m2
ništa nije falilo a još je riječ o soc.stanu gdje znamo kako je znao raspored biti bedast
samo što sam jedva čekala da se 9 godina starija sestra odseli - uda ili ode na faks
kako bih imala samo svoju sobu, jel..
kad ono - rat
pa sam živjela u ubij bože stanovima i kućama
evo me ispala normalna, nemam traumu
osim što ne podnosim hladne kupaone
i što sam zaljubljena u svoju kuću
kad smo kod kupaona imamo ih 2 u kući od 120 m2
i čini se da nije dosta je UVIJEK neko nekoga čeka
uglavnom, živjela sam stavrno u svakakvim prostorima (većim, manjim, adekvatnim, neadekvatnim)
MENI je bitno da imamo svoje sobe odvojeno i privatnost
bitno mi je da imam mogućnost otići leći u tihu zamračenu sobu čitati knjigu na miru
bez buke TV-a npr.
užasno sam osjetljiva na san i i na uvjete koji moraju biti savršeni da bih mogla zaspati
to ima veze sa dugogodišnjim nespavanjem i dugogodišnjom nesanicom od koje sam se jedva izvukla