Moje antirecesijske mjere su da skoro nikad više ne kupujem ako nije sniženo, nekako mi je vrijednost svega postala rastezljiv pojam. Znalo se dogoditi da kupim neke hlače, još ih ne stignem ni oprati, već su na 50 posto. Kad dođe nova kolekcija u dućan znam da će vrlo brzo biti na sniženju, iako se tako nekad i zeznem, pa se nešto rasproda. Ali tada si kažem da mi onda to nije ni trebalo. Isto vrijedi i za kućanske aparate, tu pratim i gledam gdje su akcije ili provjerim na jeftinije.hr. Na hrani ne štedim, ne kupim kad je nešto blizu kraja roka trajanja, ali čokolade i keksi, to da. Tu je uvijek nešto na sniženju.