Citiraj vertex prvotno napisa Vidi poruku
Mnoge se ovdje sigurno sjećamo redukcija struje i nestašica raznih artikala. Malo tko nije okusio siromaštvo u nekoj fazi - nas je Domovinski rat poštedio, ali brat i sestra su studirali u ZG kad je počeo, plaće su bile mizerne i meni se čini da smo jeli samo tikvice na sto načina, i za ručak i za večeru. Maslaca se nismo bili odrekli, jer je mojoj mami maslac bilo nasušna potreba, ali se točno sjećam doručka kad sam pogledala u maslac i kruh i rekla roditeljima: ja stvarno ne mogu više samo to jest svako jutro. A nisam bila kmezava!
Može li ovo sad bit gore - ne znam jer se ne bavim tom temom, ali vjerujem da i ako bude gore, da se kroz to može proć, kao što je ljudska vrsta pokazala dosad puno puta.
i, je li mama onda napokon napravila kinderladu od mlijeka u prahu?

ja već radim u uvjetima trećeg svijeta, imamo zgradu koja je loše izolirana i ima prastaru i slabu klimu, zimi tek negdje u srijedu zagrije na normalnu temperaturu. Rad u kaputu nam je normalan, svi imamo u ormaru one debele šalove/dekice za pokrit se preko nogu, psujem tek kad skužim da sporo tipkam koliko su mi hladni prsti. Tako da ne romantiziram to ni najmanje, jedino što vjerojatno 30 pubertetlija dobro zagrije razred