Eto, kao prvo neznam gdje bih ovu priču na forumu uopće smjestila, ali kako je to bio stvarno izazov u pravom smislu te riječi, podijelit ću ga ovdje s vama...
Prije nekoliko dana, na moru, moja je šestogodišnja kćer "balansirala" na pedalini, točnije, na toboganu na pedalini, dok smo je mm i ja ispred tobogana (u vodi) ohrabrivali da se spusti...i....pala!! Rezultat svega je rasječena brada i 4 šava...E, tu počinje priča..Krv je šiktala, a nama je to bilo prvo takvo iskustvo (na sreću nam se djeca do sad nisu baš ozlijeđivala)..Požurismo na plažu, pospremaj stvari u sekundi, pitaj gdje je najbliži doktor i trk njemu...A tu se priča nastavlja..Uđosmo u ambulantu, jedinu ambulantu u Loparu, a doktor izađe iz ordinacije i istog trena nas poče izbacivat van..Te "ne možete takvi unutra" te "ja sad idem na ručak" (bilo je 13.15h, a gospon radi do 13.30), te "unijeli ste pijesak, a ja to sad moram čistiti", te "odite se oprati i obući pa dođite" itditd..Nakon neznam kolko takvih izjava, mi jedva uspjesmo izgovoriti što se dogodilo, na što je on nastavio sa izbacivanjem i rekao neka se vratimo u 16.30h kada on nastavlja s radom..Na to sam ja odgovorila da moje dijete neće čekati šivanje 3 sata i da idemo u hitnu u grad Rab..
U Rab smo ubrzo došli, odmah bili primljeni i jedna prekrasna doktorica je "obradila" bradu, za 15 minuta s takvom profesionalnošću i prekrasnim pristupom da je to za svaku pohvalu..
Morala sam to ovdje podijeliti s vama jer me zanima što vi na to kažete i kako sam možda trebala reagirati (a nisam)..
Ja sam bila i ostala) zgrožena takvim ponašanjem doktora koji nas je prvo istjerao van a onda pitao što je bilo (tj. nije ni tad pitao mi smo sami to rekli jedva gurajući riječi u njegov monolog)..Poslije su me spopale misli da je moglo biti bilo što, ozljeda je mogla biti neznam kako ozbiljna, ali on mora ići na ručak, a mi se moramo oprati od pijeska i obući košulje pa doći....
Hotelsko naselje San Marino i Lopar uopće je poznato kao odredište za djecu..tamo se ljeti nalaze tisuće djece a to je jedina ambulanta i jedini doktor (Branko Koprić)..pa tako je on po mom mišljenju i hitna služba i ona "redovita" ambilanta...zapravo sve...prva i najvažnija pomoć...
To je bio moj dvostruki izazov...nositi se s ozljedom...a i s doktorom...
Molim vaše komentare![]()


..
Odgovori s citatom
Mi smo nekako zaustavili krvarenje. Onda se priča nastavlja da sam zvala jednu bolnicu i tražila steril strip flastere da ne moramo na šivanje jer je rana na čelu bila nekih 2 cm. Oni su mi rekli da mi ne mogu to dati (htjela sam nekog poslati po to) jer da ne mogu pravdati. Rekla sam da ću platiti, kupiti, da je l dosta 500 kn, da ne znam koloko košta ali da imam toliko trenutno i da ne bih htjela gubiti vrijeme na bankomatu, pa da ću ako treba još donijeti. Ali ne, bili su neumoljivi.
