Svi smo mi sebični, altruizam je često samo izgovor. Sve u životu radimo zbog svoje gu*ice, kad se sve zbroji i oduzme.
Po meni je razlika samo u tome jesmo li sebični iz zločestoće ili (kao u slučaju planiranja obitelji, između ostalog) da zaštitimo sebe (psihički, fizički, mentalno...).

Ja sam prije 5 godina svom suprugu rekla da želim imati šestoro djece.
S godinama se taj broj 'smanjivao', odnosno prihvatila sam da ćemo imati onoliko djece koliko 'Bog dade'. Iako i dalje želim barem četvoro.

Što se tiče predaha, ponekad bih voljela poslati djecu (i pse) u tri čoška i otići na tjedan dana nekud. Bilo kud. Sjediti i gledati u zid.
Mislim da dulje od toga ne bih izdurala, jer sam se ja tek kroz djecu ostvarila. I nekako sam oduvijek željela imati 'jedno za drugim'. Bez obzira što ZNAM (i tisuću puta sama sebe okinem po glavi kad mi je teško) da će mi biti samo sve teže i teže.

(Trebala sam početi sa: Dragi dnevniče...)