Dobila sam puno pozitivnih reakcija i iznenađenih faca!!!
Na svaki upit velim- kaj nisam fotogenična i uvaljam letak!

Nisam se nikad skrivala, ni ja ni mm. Nemam zašto. Ako je u razgovorima i dolazilo do teme o bebi i pitanju zašto još nemamo bebu onda sam i odgovarala i objasnila koliko god sam mogla da približim problematiku sugovorniku. Čim sam osjetila negativne vibre ili neke bedaste primjedbe - ištekala sam se i promjenila temu! Nekim ljudima treba malo duže da provare problematiku života- opčenito! Onda ih pustim da saberu misli pa nastavimo drugi put temu, a svi uglavnom drugi put pitaju ima li kaj novog- e onda su spremniji na prihvačanja mojih argumenata i shvačanje!!! Nije mi problem objasniti- htjela sam biti teta u vrtiću jer imam puuuunnnnnoooooo strpljenja i uporna sam (uz obožavanje klinaca- uvijek sam htjela bar petero- od 12-te godine imam 5 imena spremnih), al mi se nije dalo učiti

Eto - nakon subote na svaki prilog sam cmizdrila i odlučila da se moram maknuti od svega jer me baš uzrujalo. Nisam mogla prestati misliti o tomešto je još trebalo reči, kako se prikazati- čak mi je žao kaj je samo mali dio prikazan i kaj nisam uspjela sabrati misli kad je intervju počeo ( a noć prije sam imala strašna razmišljanja o tome - što ću reči ak me snime !!! - zbudila se u 4 ujutro i razmišljala do 6 sati o tome)
Zato smo se zadnja dva dana otišli kupati na more( uz odobrenje doca i sa koferom za bolnicu- da ne bi bilo )