Udomljavanje - pa oduzimanje?

[čokolino]

kratko predstavljanje:
imam 31 god, u stabilnoj vezi, financije super kao i stambeno pitanje, u radnom odnosu sam, obrazovana, neudata ali živim sa dečkom i psom, lokacija: zagreb.

godinama sanjam o posvajanju..bez obzira imala svoju djecu ili ne. novci za posvojenu djecu me ne zanimaju niti mi trebaju. imam osjećaj da sam jednostavno rođena da pomažem drugima i jedino me to može ispuniti kao kompletnu osobu. sanjam o tome da pomognem nekom malom biću koje samo čami po domovima bez roditeljske ljubavi..

najvjerojatniji problem pri posvajanju je taj što mi možemo imati djece (trudna sam 4 mjeseca i sve je ok). znači opcija koja dolazi je udomljavanje.

zašto vam pišem? zato što me panično strah oduzimanja djece. molim vas komentare vas cijenjenih forumaša koji ste udomili djecu ili koji imate saznanja o udomljavanju... da li ima puno slučajeva oduzimanja djece (da se pravi roditelji jave ili da djecu posvoje druge obitelji?). da li postoje šanse kasnijeg posvajanja udomljene djece?

zahvaljujem svima na odgovorima..

[Zdenka2]

Draga čokolino, ako ti želiš roditeljstvo i trajnu vezu s djetetom onda udomiteljstvo nije za tebe. Ne radi se tu o "oduzimanju djeteta", jer udomljeno dijete ne pripada udomiteljima - nisu mi ni roditelji ni skrbnici. Udomljeno dijete je samo na smještaju kod udomitelja, a o tome koliko će i zašto ostati kod njih ovisi o okolnostima. Za tebe je posvojenje.

Inače, za posvojenu djecu se ne dobivaju nikakvi novci, jer su to vlastita djeca za koju mi sami skrbimo. Za uzdržavanje udomljene djece se daje mjesečna svota od (najviše) 1600 kn, zbog toga što država na taj način plaća uzdržavanje djece koja su na njezinoj skrbi, odnosno na skrbi CZSS.

[lexy]

Vidiš čokolino, i mene more iste brige kao i tebe.
Moja je priča sljedeća: imam jedno dijete (4 godine staro), ali ne mogu i ne smijem ponovno zatrudnjeti zbog zdravstvenih problema.
Moj muž i ja, ali i moj sin silno želi da braceka ili sekicu, toliko da me svaki dan moli i plače da mu rodim bebu. Srce mi se lomi pri samoj pomisli da ne možemo imati više djece, a moj sin brata ili sestru.
Željeli bismo posvojiti dijete, ali znamo da su nam šanse minimalne. Mislili smo si povećati šanse tako da navedemo dob do 5 godina, ali nisam sigurna da bi i tada uspjeli.
Stoga mi je suprug i predložio neki dan udomljenje (a moram sama priznati da sam i ja sam razmišljala već o tome). On je spreman na to da bi pomogli djetetu, pružili mu topli dom, ljubav i sebe same, ali je i spreman na to da bi to dijete jednog dana moglo otići od nas jer bi znao da je jednom malenom biću pružio dom kada mu je bio potreban.
Sve ja to razumijem i shvaćam - racionalno, ali kako se odvojiti od djeteta kad bih ga prihvatila i zavoljela kao svoje vlastito jer bi ono u mom srcu to i bilo?! Mislim da bi mi puklo srce od tuge. Ali, s druge strane, moglo bi se desiti da udomim dijete koje bi moglo ostati s nama zauvijek, zar ne?
Ne znam ni sama što da radimo! Ne mogu spavati noćima jer bih donijeti nekakvu odluku i konačno pokrenuti postupak, jedan ili drugi!

[ina33]

Ali, s druge strane, moglo bi se desiti da udomim dijete koje bi moglo ostati s nama zauvijek, zar ne?
Ne znam ni sama što da radimo! Ne mogu spavati noćima jer bih donijeti nekakvu odluku i konačno pokrenuti postupak, jedan ili drugi!

Lexy, koliko sam ja shvatila od iskusnih cura na ovome pdf-u, takva šansa bi ti bila manja (da udomite dijete koje bi zauvijek ostalo s vama), nego da posvojite dijete. Posvojitelji koji imaju svoju biološku djecu nisu isključeni iz razmatranja za posvojenje, imali smo nedavno baš takav slučaj, evo ga linkam:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=67805

Sretno !

[čokolino]

Vidiš čokolino, i mene more iste brige kao i tebe.
Moja je priča sljedeća: imam jedno dijete (4 godine staro), ali ne mogu i ne smijem ponovno zatrudnjeti zbog zdravstvenih problema.
Moj muž i ja, ali i moj sin silno želi da braceka ili sekicu, toliko da me svaki dan moli i plače da mu rodim bebu. Srce mi se lomi pri samoj pomisli da ne možemo imati više djece, a moj sin brata ili sestru.
Željeli bismo posvojiti dijete, ali znamo da su nam šanse minimalne. Mislili smo si povećati šanse tako da navedemo dob do 5 godina, ali nisam sigurna da bi i tada uspjeli.
Stoga mi je suprug i predložio neki dan udomljenje (a moram sama priznati da sam i ja sam razmišljala već o tome). On je spreman na to da bi pomogli djetetu, pružili mu topli dom, ljubav i sebe same, ali je i spreman na to da bi to dijete jednog dana moglo otići od nas jer bi znao da je jednom malenom biću pružio dom kada mu je bio potreban.
Sve ja to razumijem i shvaćam - racionalno, ali kako se odvojiti od djeteta kad bih ga prihvatila i zavoljela kao svoje vlastito jer bi ono u mom srcu to i bilo?! Mislim da bi mi puklo srce od tuge. Ali, s druge strane, moglo bi se desiti da udomim dijete koje bi moglo ostati s nama zauvijek, zar ne?
Ne znam ni sama što da radimo! Ne mogu spavati noćima jer bih donijeti nekakvu odluku i konačno pokrenuti postupak, jedan ili drugi!

da .... i meni bi srce puklo od tuge da se tako nešto desi...
a i nije mi problem udomiti starije dijete...nekih 6 god npr .. ne znam vidjet ću.
kontaktirala sam ukrajinsku ambasadu...ima na netu hrpa linkova za ukrajinu i okolne zemlje..kako, gdje, koji papiri su potrebni itd...

ako ovdje ne uspijem, otići ću u ukrajinu kada rodim...

[pomikaki]

samo da poželim dobrodošlicu i prijavim se kao čitatelj teme. I ja slično tak razmišljam, jedino što bih možda prije ja preživjela oduzimanje djeteta (ako bih zaključila da je za dijete bolje tako... a ne znam što bih kad bih znala da nije :/ ) ali ne znam za mm-a, on je veliki emotivac i nisam sigurna je li dobro i njega siliti da ulazi u nešto takvo (razgovarali smo malo o tome, on je negdje pod "može... :/ " i ja bih ga mogla nagovoriti ali ne znam je li mi to pametno)

[Zdenka2]

Udomitelji mogu biti ljudi koji žele pomoći djeci i svjesni su od početka da je to privremeno. To nije za ljude koji žele vlastitu djecu.

[medonja]

Slažem se Zdenka2,
udomiteljstvo je isključivo posao u kojem emocije, doduše, znaju biti jače uključene. No, ako odrasla i zrela osoba ulazi svjesno u to, osnovno što treba shvatiti je to, da ne smije stvarati dublju emocionalnu vezu s djetetom. Udomiteljska obitelj služi da se dijete navikne na red i obveze koje postoje u svakoj obitelji, da ne bude maltretirano od druge starije djece, da jednostavno stječe normalne navike ponašanja i da bez što manje trauma dočeka svoje pravo. A to prave se zove da je vrijeme da i on ima mamu i tatu. Kad smo dolazili po našeg M., koji je bio smješten u udomiteljskoj obitelji, on suzu nije pustio. Žena kod koje je bio, stalno mu je, po mome ispravno, uvijek govorila da ga voli, ali ne toliko koliko će ga voljeti tata i mama. On je to prihvatio zdravo za gotovo i čekao svoj red.
Prema tome, ne upuštajte se u nešto što može biti grozno i za Vas i za dijete. Nemoj me krivo shvatiti, samo sam duboko realna i prizemna osoba.

Željeli bismo posvojiti dijete, ali znamo da su nam šanse minimalne. Mislili smo si povećati šanse tako da navedemo dob do 5 godina, ali nisam sigurna da bi i tada uspjeli.
Stoga mi je suprug i predložio neki dan udomljenje (a moram sama priznati da sam i ja sam razmišljala već o tome). On je spreman na to da bi pomogli djetetu, pružili mu topli dom, ljubav i sebe same, ali je i spreman na to da bi to dijete jednog dana moglo otići od nas jer bi znao da je jednom malenom biću pružio dom kada mu je bio potreban.
Sve ja to razumijem i shvaćam - racionalno, ali kako se odvojiti od djeteta kad bih ga prihvatila i zavoljela kao svoje vlastito jer bi ono u mom srcu to i bilo?

Zašto mislite da nemate šanse? Ako je preintimno ne moraš odgovoriti. Vidim da u tvojim riječima ima puno ljubavi koja je bitnija djelatnicima od materijalnih stvari.

[lexy]

Zašto mislite da nemate šanse? Ako je preintimno ne moraš odgovoriti. Vidim da u tvojim riječima ima puno ljubavi koja je bitnija djelatnicima od materijalnih stvari.

Medonja, zašto mislim da su nam šanse male da posvojimo dijete?!
Nije stvar u materijalnim stvarima, daleko od toga. Oboje radimo, imamo primanja, po mom mišljenju, vrlo dobra za Hrvatsku, posjedujemo vlastitu kuću u slijepoj ulici gdje nema prometa osim stanara, i veliku okućnicu s doslovno malim igralištem za djecu, vrt, voćke,....ma mali raj za nas i naše dijete (djecu ). Imamo zaista širok krug prijatelja s malom djecom i bake i djedove koji samo čekaju unučad.
Problem je u tome što parovi s vlastitim djetetom imaju zaista male šanse da posvoje dijete pored toliko parova koji ne mogu imati biološko dijete. I ja to zaista razumijem i prihvaćam kao neko nepisano pravilo jer je to tako pravedno.

[medonja]

A jeste li razmišljali o blizancima, bratu i setri koje centar ne bi odvajao, jer ipak priznaćeš, veliki broj ljudi se odlučuje na 1 dijete. U takvim slučajevima misli se na djecu i na njihovu dobrobit. :?

[lexy]

A jeste li razmišljali o blizancima, bratu i setri koje centar ne bi odvajao, jer ipak priznaćeš, veliki broj ljudi se odlučuje na 1 dijete. U takvim slučajevima misli se na djecu i na njihovu dobrobit. :?

Pa zar se šanse za posvojenjem povećavaju ako se navede da želimo i možemo posvojiti i više djece? :shock:
Dapače, mi bismo i htjeli imati više djece. Ma to bi nam bilo presavršeno kad bismo mogli usvojiti braću i/ili sestre.
Ali, nekako mi se uvijek činilo prebahato napisati u molbi da bismo posvojili i više djece. Mislim, pored onih parova koji i na jedno čekaju godinama.
Jel' to stvarno istina da je veća šansa za posvojenjem ako se odlučiš na posvojenje više djece? :? Netko tko ima iskustva neka mi napiše, please!
Ma, meni bi bilo najbolje put Centra i predati tu molbu, pa što bude bit će!

[Zdenka2]

Ma, meni bi bilo najbolje put Centra i predati tu molbu, pa što bude bit će!

To je prava riječ! Svakako kad se radi o posvojenju braće i sestara imaju prednost oni koji ih žele uzeti sve.

[Anemone nemorosa]

Ako izrazite želju da bi posvojili braću/sestre, u tome nema mjesta bahatosti, baš naprotiv. Nisu svi spremni posvojiti dvoje, troje djece odjednom, za neke je to prevelik zalogaj. U mom kratkom "stažu" nazivanja centara, u tri centra su nas pitali jesmo li spremni posvojiti braću/sestre ako bi ih bilo!?
Mi smo u zamolbi naveli da smo spremni posvojiti braću/sestre, ne da bi sebi povećali šanse za posvojenjem, nego to stvarno želimo i osjećamo se spremnim za to.
Dobrodošla nam i sretno!

[lexy]

Draga Anemone nemorosa, i mi zaista osjećamo želju, potrebu i volju da posvojimo više djece. Ali mislili smo da je to nemoguća misija za nas parove koji smo već ostvarili biološko roditeljstvo, pa se nismo usudili ni sanjati o takvome nečemu. Sigurno ne bih to napisala u zamolbi a da nismo potpuno sigurni u to, samo kako bismo si povećali šanse za posvojenjem. To bi bilo vrlo neodgovorno i nesavjesno s naše strane.
Samo nisam bila sigurna jeli to + onima u Centru ili im to ništa ne znači ili čak, ne daj Bože, - kao "vidi ti njih ,oni bi više djece usvojili a već imaju jedno!".

Hvala na dobrodošlici i na ovoj odličnoj vijesti koja nam vraća nadu da ima nade i za nas. Želim svima nama sreću u, nadam se, ne predugom procesu spajanja naše dječice i nas.

[medonja]

Dobro jutro

[Vlvl]

Kad smo predavali prvu molbu isto smo napisali da bismo rado više djece, ali složilo se drugačije.
Stekla sam dojam da mlađa djeca relativno lako nađu dom zajedno, međutim kod veće djece, recimo od 7 na dalje, nije tako.

[JaMajka]

Uz to što se dijete može u svako doba vratiti roditeljima (ili čak posvojiti od drugih osoba), u udomiteljskim obiteljima dijete u pravilu redovito viđa biološke roditelje. Njima je dužnost posjećivati ga, a udomiteljima omogućiti nesmetane susrete.

Taj institut zaista ne parira posvojenju. To je model zbrinjavanja djece, kvalitetniji nego u ustanovi, ali s ciljem da se situacija u primarnoj obitelji popravi i da se dijete vrati svojim roditeljima :/

[lexy]

Dobro jutro

Drago mi je ako sam vam svojim neznanjem i neiskustvom uspjela tako od srca nasmijati.
Ali, eto zato je forum koristan jer se možemo naoružati znanjem i nečijim iskustvom i dobronamjernim savjetima te tako krenuti u proces.

[Shanti]

Lexy, mislim da je tu došlo do neke pogreške sa smajlićima... mislim, mene je taj post od medonje prilično zbunio, a sumnjam da se smijala tvom "neznanju" i "neiskustvu".

Btw, i ja sam neiskusna na ovom planu, početnica, ali moram ti reći da su tvoji postovi puni ljubavi prema djeci koja još nisu s vama potpuno u rangu nekih prelijepih postova koje sam pročitala na ovom podforumu.
Forum je definitivno koristan i iako se osjećam malo zbunjenom na ovom području, ne znam kako bih uopće krenula bez da sam čitala i čitala iskustva i priče forumaša i forumašica koji su istim putem išli prije mene.

Želim ti (a i sebi) da taj put spajanja naše dječice i nas doista ne bude predug, iako... koliko dug bio, spremne smo na njega.

[lexy]

Draga Shanti, i meni je ovaj medonjin post došao kao hladan, ledeni tuš ujutro kad sam ga pročitala. I još uvijek sam nekako pod dojmom tog posta. Sve si mislim da je došlo do zabune jer ne želim vjerovati da bi netko tako reagirao na neki moj raniji post. Možda se javi medonja pa nas razuvjeri.

Uglavnom, tebi Shanti hvala na podršci i lijepim riječima. Ugodno ih je pročitati, a drago mi je da se imamo gdje dopisivati, mi koji prolazimo isti put.
Nazvala sam danas Centar, tek tako da pitam za proceduru. Ljubazna gospođa mi je rekla samo da pošaljem dopis kojim molim obradu za posvojenje i poslije toga slijedi obrada. Ovaj vikend pišem zamolbu, samo još ne znam hoće li biti kraća, "u srž" verzija ili ona toplija varijanta koja se šalje ostalim centrima u HR.
Ima netko savjet?

[medonja]

Lexy, mislim da je tu došlo do neke pogreške sa smajlićima... mislim, mene je taj post od medonje prilično zbunio, a sumnjam da se smijala tvom "neznanju" i "neiskustvu".

Drage cure,

žao mi je što su moji smajlići izazvali strašne dubioze koji se kose sa svim mojim stavovima etike i moralnosti.
Namjera nije bila povrijediti, dapače , već se od srca razveseliti činjenici i spoznaji da želiš uzeti više dječice. A, meni je osobno bilo jako drago da je nekome moj savjet pojasnio situaciju i pomogao pri razmjeni iskustava. Da sam takva osoba, ne bih nikada otvarala svoj topić i otvoreno progovorila o trenutno teškoj situaciji kroz koju prolazim.
Lexy, puno te pozdravljam i držim fige da uspiješ. Znam da imaš puno više šanse, ako se odlučiš za braću i sestre.

Kvragu i smailići, mislim da ih neću koristiti više

[lexy]

Ma, nadala sam se da je greška u pitanju. I hvala ti, medonjo jer si mi upravo ti nagovijestila da je moguće posvojiti braću i sestre i temeljem te činjenice pokrećemo postupak. Zato tebi.

[medonja]

I još nešto... trebao je biti ovaj vražićak što skače od sreće :D , a ne onaj do njega... Ili sam opet krivog pritisnula, jer na pregledu poruke ne vidim animaciju .

[medonja]

Zato tebi.

[/quote]

[Shanti]

Nazvala sam danas Centar, tek tako da pitam za proceduru. Ljubazna gospođa mi je rekla samo da pošaljem dopis kojim molim obradu za posvojenje i poslije toga slijedi obrada. Ovaj vikend pišem zamolbu, samo još ne znam hoće li biti kraća, "u srž" verzija ili ona toplija varijanta koja se šalje ostalim centrima u HR.
Ima netko savjet?

Mi smo poslali tek zamolbu/zahtjev za obradu za posvojenje koja je kraća i s manje podataka, iako smo i u nju stavili osnovne podatke o sebi tako da bi se mogla nazvati tako kako si je ti nazvala, "u srž" verzija, šturija od one koju ćemo poslati ostalim centrima.
Međutim, trebali bismo i svom centru poslati i tu drugu zamolbu za posvojenje, zar ne?
Kako ide s pisanjem?

[lexy]

Još sam u fazi razmišljanja, vaganja, do kojih detalja ići, koliko "topline" staviti i jel potrebno opterećivati molbu s previše informacija s obzirom da to nije " the one" molba koja će ići u ostale centre.
Ionako nakon ove molbe/zahtjeva ide obrada pa si mislim da će nas upoznati najbolje uživo. Ako prođemo obradu, onda slijedi pisanje prave molbe između ostalih i našem centru.
Nisu mi ništa u Centru rekli za neke druge dokumente tipa vjenčanog lista, domovnice,...... samo da pošaljemo molbu.
Valjda će naknadno tražiti ostale papire. :?

[Shanti]

Slično smo i mi razmišljali. Zahtjevu za obradu nismo ništa priložii, računam na to da ćemo sve predati tijekom obrade.
Mislim da ovu prvu molbu ne treba opteretiti s previše ičega, završit ćeš je sigurno toplo, a u tekstu osnovno o vama (dob, bračni staž, gdje živite, zanimanja). Naša je kraća od jedne stranice.

[Romeo&Julija]

ja sam srcu dala oduška kad smo sastavljali zamolbu,
soc. radnica kad ju je pročitala kaže" Jako lijepo napisano"!!!
jednostavno smo našu žarku želju prenjeli nekako na taj papir
ja inače sam majstor za pisanje...seminarskih i tome sličnih radova...
ali nije baš potrebno previše pisati,sve je stalo na jedan papir
a opet jako nabijeno toplom energijom