Koliko vas je uspješno dojilo drugu bebu, ili 3., 4., svejedno nakon neuspješnog dojenja prve bebe?
Što je bilo presudno za uspjeh, a da to niste znali, mogli prvi puta?
Lagano krečem s psihičkim pripremama za drugo dugo uspješno dojenje, pa sakupljam savjete, iskustva i sl. (Nisam još trudna).
eto mene koja ne spadam u grupu jer sam uspjela sa dojenjem 8)
ali, kako sam dugo čuvala trudnoću u bolnici vidjela sam da je otprilike 90%prvorotkinja imalo mastitise i slične upale još u bolnici, da se nisu znale nositi s time i da je također bilo mnogo sestara sa krivim savjetima, tako da to smatram nekim prvim korakom prema neuspjehu
Informiranost i volja su presudni u 99% slučajeva.
Od mama u parku najčešće čujem ovo: "Joj ja nisam mogla dojiti jer sam dobila upalu/pila antibiotike/dijete nije htjelo/jako me boljelo/nisam imala dosta mlijeka...sve razlozi koji to zapravo nisu i problemi koji se uz malo znanja lako mogu riješiti. A znanje tu obično izostane jer žene prihvaćaju pametne savjete iskusnih mama/svekrva/susjeda.
Ako se problem zaista ne može riješiti onda si ne treba predbacivati; bitno je znati da si sve probala i bez grižnje savjesti uživati u drugim aspektima majčinstva. Vjerujem da ćeš uspjeti drugi put!
Ja sam zivi primer da se moze
Vec sam pisala o tome na vise topica,ali ukratko;
rodila sam dve bebe jednu za drugom,i osim toga da sam sama sisala 17 meseci,i da mi je to nesto najnormalnije sto ce se dogoditi nakon porodjaja,o dojenju nisam znala nista drugo...
Mislila sam,stavis bebu na siku i to je -to.O,kakva zabluda
(doduse,cula sam da ima mama kojima je tako sjajno islo,ali ja nisam ta)
S oboje mi se desilo isto,strajk s oko 4 meseca,panika-gladni su,i malo po malo izdajanje i na bocicu do 9 meseci(kod prvog dojenja tada sam vec ostala trudna s drugim,a s drugim tada vise nisam ni imala sta izdojiti...)
Tome su kumovali i razni saveti okoline(caj radi grceva,duda radi smirenja nervoze,produzenje intervala izmedju podoja vodom i cajem....kad se samo setim )
unapred sam bila zabrinuta sta ce biti s trecim,jer sam svoja 2 neuspeha vrlo dramaticno podnela.
Posto je proslo 8.5 godina od prethodne bebe,prvo sam zakljucila da sam pogresila sa cajem,dudom i bocicom.
Zatim sam pronasla Rodu i informirala se o problemima,zatim i savetovala sa curama(kukala do iznemoglosti )
I evo,dojimo 7.5 meseci :D
Meni je to itekakav uspeh
Posto malena ne zna za druge mogucnosti,mora sikiti
A imali smo i strajk,bili i bolesni,svasta smo uspesno prosli i nismo odustali :D
Da mi je bila ova pamet(Roda)s prethodno dvoje.....gde bi nam kraj bio