Pozdrav![]()
Prije 8 dana rodila sam svoju drugu bebicu, moju malu curicu, u osječkoj bolnici prijatelju djece![]()
Krenulo je tako da sam na redovnom pregledu kod svoje gin. bila otvorena 6-7 prstiju a da nisam imala ni pojma :shock: Uživala sam i šetala taj dan i mislila ići na papaline na brod za ručak (taman je bio petak) a kad ono kaže meni gin. da bolje odmah odemo za bolnicu.
Stigli mi polako i, iako je bila gužva i taj vikend rođeno 22 djece (11 curica i 11 dječaka) svi su prema nama bili ljubazni i strpljivi.
Nisam trebala klizmu :D i brzo sam stigla u rađaonu gdje su mi probušili vodenjak jer nisam imala aktivne trudove. Pristala sam na drip jer sam željela da se trudovi ubrzaju i već sam jednom bila na dripu pa sam znala što me čeka.
MM se presvukao u zeleno odjelce i došao mi praviti društvo. Prvih sat i pol su bili "lijepi" trudovi koje sam predisala i između kojih sam se smijala tako da se tresao CTGKasnije, kad sam se otvorila 8 prstiju se ipak više nisam smijala i pojačali su mi se trudovi pa tako još sat i pol. Moram priznati da sam ovaj drugi puta jače osjećala trudove nego prvi put i osjećala sam svaku kost jer je bebina glavica skroz pritiskala prema van.
Sestre su stalno ulazile i izlazile i provjeravale nas (i pekle su kokice, tj. doktor je pekao kokice u susjednoj prostoriji i zagorio ih) ali meni to recimo nije uopće smetalo već me smirilo jer je atmosfera bila vesela i opuštena među njimaSvaka sestra kad bi ušla unutra bi mi prenosila pozdrave od sestre od moje ginekologice koja je stalno zvala i pitala kako napreduje i kako sam
![]()
Jedno vrijeme sam sama nesvjesno usporila otvaranja jer sam se jako zgrčila u boli pa su mi svi mišići bili stisnuti. Na to me sestra upozorila i polako i strpljivo mi pomogla da ih opustim. I kad je počeo sam izgon je također me vrlo strpljivo vodila i smirila jer sam polako bila izvan sebe.
Kad je bebica izašla sam bila tako sretna da je gotovo i što su mi pomogli na takav način da se nisam osjećala niti loše, niti da pretjerujem niti išta slično, već su mi stvarno pomogli da kroz to prođem na najbolji mogući način. Nisu me rezali, imam samo par šavića jer sam malo pukla na starom ožiljku.
Odmah su mi dali moju curicu na prsa (koža na kožu) i ja sam ju zagrlila ispod male dekice i gledala to malo slatko lice i njuškala malenu glavicu (...evo navire mi mlijeko dok ovo pišem) dugo vremena. MM je prerezao pupčanu vrpcu i prema njemu su isto bili super i sve mu objašnjavali. Onda su uzeli bebicu na minutu-dvije da ju izvažu i izmjere i malo očiste, pa su mi ju dali na prvi podoj. Male usnice su pronašle nekako "izvor hrane" i lagano povukle nekoliko puta
Tako smo ostale još duuuugo.
Sestra koja me odvela u sobu je bila super simpa i pomogla mi je raspremiti stvari i staviti najvažnije na ormarić. Bebu su mi donijeli opet brzo i spavala je cijelu noć kraj mene.
Iako je bila gužva i iako je bio vikend i bila je jedna sestra na 30 beba i druga sestra na 30 mama, one su često bile u sobi da nas provjere tako da ih nismo morali ni zvati ako imamo koje pitanje vezano za dojenje ili za nasTo mi je bilo super jer je meni neugodno zvoniti :/ Jednoj ženi je bilo jako loše zbog glavobolja i one su je stalno pazile, zvale doktore, druge specijaliste... Nas su pitale da li smo dobro i treba li nam čak i nešto protiv bolova i slično. Tko ne bi pojeo obrok, primjetile bi i pitale da li je sve u redu.
Sestre za bebe su stalno bile okolo i potrudile su se da svaka mama uspostavi dojenje sa svojom bebom. Kad su vidjele da neka mama stalno doji (a to su skužile jer su nas stalno obilazile) bi provjerile da li to ispravno radimo (i bez da smo ih mi pitale
) i pomogle nam. Također nisu gledale s visoka niti s predrasudama ako bi neka mama sva iscrpljena zamolila da joj pomognu ili dohrane dijete ako je cijelu noć probdjela, ali su uvijek imale ispravan savjet.
Pri svakoj viziti bi doktori pitali jesmo li uspostavili dojenje i trebamo li još vremena ili pomoći. Također su sestre bile tu da pokažu i kako se dijete previja mamama koje su rodile prvi put ili koje bi željele ponoviti "gradivo"Sestre bi njegovale pupčić a mi bismo mogle presvlačiti svoje bebice kad god želimo.
Svi su bili tamo I ZBOG MAME I ZBOG BEBE i osjećaj je bio preeeedivan i olakšavajući i nadasve koristan i svi su se potrudili da odemo kući barem amlo sigurni u svoje dojenje i presvlačenje i u sebe da možemo dalje sami s bebom, uz malu pomoć patronaže.
Ja sam oduševljena i provela sam jako ugodno vrijeme u bolnici i došla sigurnija i sretnija kući.
Mogu samo reći da sam izuzetno ponosna na svoj grad i bolnicu i ljude koji u njoj rade i mogu reći BRAVO OSIJEK!
Kako se stvari mogu popraviti i u bolnici i u očima mame, ovdje je .ink na moju prvu priču prije 5 godina: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=13659
Pusa svima od mame i male Nine iz Osijeka![]()