 |
|||
da, istina - kad posudis, vidis kakvi su ljudi. i ja sam posudila jednoj poznanici, pa sam skoro morala moliti da mi vrati najmanje stvarcice prije nego sam rodila malenu... a kakva je bila kadica....
no, i nakon toga posudila sam stvari prijateljici koja je zbilja pazila na sve i vratila mi stvari kakve sam joj i dala...
eto... sto ljudi, sto cudi; ili pomozi sirotu na svoju sramotu, kako bi bila rekla moja baka
Ja sam sve Hrvojeve (korištene, ali kupljene nove) stvari dala rođacima koji su bili u nuždi. Od odjeće, preko zapakiranih tetra pelena.
Bilo je ratno vrijeme, gdje bi mi duša kad im je trebalo odmah, a nisu se nigdje mogli snaći.
Ne posuđujem, već i danas isključivo poklanjam, a razlog je ovaj
Mene poždera kako sve ljudi trpaju veš u mašinu i što s čim zajedno peru, kako suše, peglaju, čak i ako je u pitanju njihov veš.opsesivno kompulzivni poremećaj (koji se kod mene očituje u i u opsesiji sa bjelinom rublja i sl. ) ne bi trebale ništa posuđivati drugima (samo pokloniti ili čuvati), odnosno posuđivati samo pacijentima sa istom dijagnozom...
Samoliječim se, ali ne ide tek tako.
Vec vidim kamo ovo vodi.....
ma apsolutno te razumijem,podržavam i potpisujempiplica prvotno napisa
Kao što rekoh, nitko mi nije kriv, nude i drugi meni svoje stvari, ali što ću kada sam picajzla pa mi to ne odgovara...
Možda mi koje smo si na topicu o slaganju rublja i kvačicama samodijagnosticirale opsesivno kompulzivni poremećaj (koji se kod mene očituje u i u opsesiji sa bjelinom rublja i sl.) ne bi trebale ništa posuđivati drugima (samo pokloniti ili čuvati), odnosno posuđivati samo pacijentima sa istom dijagnozom...
(kod mene je i s knjigama ista stvar,uredno ukoričene,one s faksa pocrtane,ali sve kao nove i onda posudim i vrate mi se zgužvane, s ostacima hrane,kave,išarane , s ušima,ma užas jedan...)
i ja picajzla kao ti, sve ali baš sve smo za S kupili,ništa nismo posudili...
a da posudim drugima njenu robicu to bi ustvari značilo poklanjanje jer još nisu izumili tako dobar detergent i program za pranje da bih ja to mogla vratiti u "isto stanje" (ma,pacijentica teška)
Ovo potpisujem.Mene poždera kako sve ljudi trpaju veš u mašinu i što s čim zajedno peru, kako suše, peglaju, čak i ako je u pitanju njihov veš.
Samoliječim se, ali ne ide tek tako.
Mi smo prvo dijete od početka do kraja opremili sami; jedino smo kolica i kinderbet (za kojeg u trudnoći još nismo znali da ga nećemo koristiti, nego smo ga nadobudno smatrali "osnovnom opremom") dobili na poklon od mojih. U mom krugu prijatelja ili su veća djeca, tako da je njihova robica već odavno bila prodana, posuđena ili poklonjena ili su se rodila nekako istovremeno s mojom, tako da nikad ni od koga nismo dobili paket stvari na korištenje. Od Fionine krsne kume dobili smo dosta igračaka, knjiga, AS i booster. Nakon što smo prerasli AS (ne moram reći da smo je čuvali bolje nego vlastitu), pitala sam je što s njom i ona ju je ponudila jednoj trećoj frendici (bez brige, AS je bila sasvim u redu i mogla se još koristiti).
Stvari koje smo kupili za prvo dijete čuvali smo za drugo, jer smo htjeli malu razliku u godinama.
Ja se jako teško odvajam od stvarii znam da moram poraditi na tome, ali ne ide.
Recimo, u kolicima se sad vozi jedno forumsko djetešcei bilo bi mi drago da požive dovoljno da ih za dvije-tri godine vidim u gradu, a u njima neka nepoznata beba.
Blizanačka kolica smo poklonili jednim frendovima, no oni su nam ih ipak, nakon što su ih prestali koristiti, vratili i to u identičnom stanju u kakvom su bila ranije. Nadam se da ću ih uskoro udomiti kod jednog drugog para blizanaca.
Uglavnom, da odgovorim na pitanje, ne posuđujem ništa. Radije poklonim. I stvarno ne mogu shvatiti ljude koji ne paze na posuđene stvari. Ja tuđe stvari čuvam bolje od svojih.
Piplice, žao mi je što si tako prošla i nadam se da će ti se ipak, na ovaj ili onaj način, vratiti dobra volja koju si pokazala.
Sve stvari koje sam posudila, sam dobila nazad u dobrom stanju. Ne očekujem da se sve vrati neoštećeno, ponekad se nešto i izgubi, ali meni to nije problem.
Dosta stvari sam i ja posudila od drugih. Normalno da sam ih pazila čak i bolje nego svoje stvari. Zbilja je velika ušteda posuditi, ali ipak mi je draže moje ( makar kupljeno rabljeno na burzi) Kad je moje, onda se ne brinem oko flekica ili pokidanog drukera.
Netko je napisao da piše u bilježnicu što je posudio od koga tako da zna kome vratiti. Ja sam poslikala posuđenu robicu jer sam posudila od 2 frendice, pa da se ne zabunim. Mislim da je ovako ipak jednostavnije
Spremila sam jedino nekoliko posebno dragih odjevnih predmeta, ostalo posuđujem onomu tko traži, ali nudim i onomu tko ne pita. Uglavnom, žao mi je da stvari stoje, ionako jedva zatvaram ormare. Odjeća se može i uništiti stajanjem, primjerice lastike.
A kako sam inače pobornik 3R nema mi draže nego vidjeti da netko nešto nije morao kupiti jer je upotrijebio ono što sam mu ja dala.
Tuđe čuvam kao da je moje, uvijek sam sve vratila.
više ne može.A možda se može napraviti i jako zgodna ljuljačka.ima negdje na PDF o autosjedalicama uputa što napraviti s starom As, ukratko: rastaviti i baciti.
eno je rastrančirana, čeka da ju bacim.
Nis ne posudujem, poklanjam, barem sto se robice tice, jer niti mogu popamtit kome sam posudila, niti me briga, ako mi ne treba, dat cu, ako mislim da ce mi trebat, nedam! I tocka!
Kupljeno na burzi poklanjam, jer, em sam to platila po smijesnoj cijeni, em osjecam neku vrstu duznosti da to proslijedim dalje, zasto bi ja kupila tenke za 50 kn i cuvala ih doma jer je dijete preraslo, a moja frendica bi za iste takve davala 400 kn? Jednostavno joj ih dam i super! Ja cu za drugo dijete kupit druge, na burzi naravno
Prvo sam htjela citirati i potpisati pikulu, a onda naiđoh na Ifigeniju pa potpisujem njih obje. Kad dajem kažem - "ako šta preživi, vrati, a ako ne, zato i je tu da djeca nose".Meni je posuđivanje stvari tako nekako divno ispalo.
Dala sam čak i najdraže stvari; prvi put je bilo najteže 8)
A onda sam počela dobijati ne samo svoje stvari natrag, nego i od drugih za moje dijete, jedno, pa drugo. Imam kojekakve dilove, i prezadovoljna sam. Uvijek ću dati, čak i polupoznatima. Ne očekujem da se vrati ista stvar, niti brojim.
Dajem s idejom cirkulacije ljubavi, pažnje i dobrodošlice djeci. Dajem, gotovo ne očekujući nazad... pa se valjda zato i vrati.
Ako je mojem djetetu nov komad robe velik, dat ću ga frendici sa starijim djetetom, nek uživa i nek nosi. I tako rade i moje frendice...
Kolica jesu malo pohabana, al ja sam sebi rekla da je to dobro. DA je to znak da su služila, da imaju priču, da imaju puno ljubavi i dječjeg smijeha u sebi. Pa ih ponosno vozim razdrapana. Valjda sam čudna
Za stariju kćer sam jedva našla "donatora" jer starija djeca puno unište, ali krpamo se nekako.
Za srednju kćer imam prekrasne mame, kolegice koje mi daju divnu odjeću, no ja ju uopće ne čuvam za svoju najmlađu već sve dajem odmah šogorici i još jednoj prijateljici za njihovu djecu.
Znam da ću i za malecku dobiti nešto natrag, što od njih, što od nekog drugog.
Fascinantno je zapravo kako se taj krug izobilja sam od sebe počne vrtjeti, onda kad prestaneš patiti za stvarima i skužiš da ti je možda uništena jedna, ali onda dobiješ još tri bolje, koje ni ne očekuješ.
Meni se to dogodilo s kolicima i krevetićem, njih su mi uništili, no dobih ja dvije autosjedalice, hranilicu, druga dva krevetića, hrpu posteljine, svakakve ljepote....
Sve sam poklonila i podijelila, a ničeg živog mi ne nedostaje.
dala sam neke prakticne stvari na posudbu, al sam se u isto vrijeme i pozdravila s njima, tako da ako se i uniste ili ne vrate barem me veseli da su nekom dragom koristile. najdraze stvari ne dajem.
ja ne uzimam na posudbu, radije kupim rabljeno na burzi ili rasprodaji.
niti ne poklanjam poznatima, ono sto je ok cuvam za drugo, ako mi je dosadilo onda prodam, ako je upotrebljivo s prakticne strane, al ne zadovoljava estetske kriterije (citaj: ja to ne bi kupila) onda dam u donaciju.
mi smo sve kupili osim krevetića (bez madraca) kojeg smo posudili (prefarbali, sredili i uredno vratili - eto sada u njemu spava četvrta beba). poklonila sam svu odjeću prijateljici, a ona je bila jako zadovoljna, i sada već imam spremnu slijedeću turu ako će htjeti. kumi sam posudila (jer mi je vratila) tetra pelene i neku odjeću, a mislim joj posuditi i stolicu za sjedenje i prostirke za pod, al samo zato jer znam da će to paziti i održavati i da će mi vratiti u istom obliku i stanju u kakvom je bilo. ne volim inače posuđivati ništa, samo rijetkim ljudima u koje imam povjerenje. ili poklanjam ili ništa, posudba dakle rijetkima....
Već sam napisala da robu ne posuđujem, no ono čega se grozim je posuđivanje mojih knjiga (za pretpostaviti, i njih opsesivno slažem po žanru, autoru abedecnim redom i godini izdanja)
I sva kosa na glavi mi se diže kad vidim nekoga da čita moju knjigu i onda potfrkne rub stranice da označi gdje je stao. Brate mili stavi post it ili daj 10kn pa kupi bookmark.
Ili još gore, otvaranje knjige na npr. 10.str i onda peglanje stranica po sredini tako da se knjiga uvijek otvara na tu 10.str.
Ili, meni najdraže - korištenje knjige kao podložak za čašu, tako da na koricama imaš bar jedno šest, sedam krugova (da je samo jedan još bih i zaključila da je slučajno).
I isto tako se ljudi ponašaju i prema knjigama iz knjižnice :/
I ja sam odustala od davanja svojih knjiga na posudbu... ali iz nekih drugih razloga. One koje su mi bitne ne dam uopće (previše mi se nikad nije vratilo, pogubili ljudi po selidbama i kojekuda). Tako da sad s knjigama radim isto - darujem i gotovo... a one koje ne dam, ne dam i gotovo. Nema ih puno, svega nekoliko, a za te i moja djeca znaju da ih se ne dira. Isto vrijedi i za 5-6 omiljenih cd-a. O ostalima odavno više ne vodim računa niti imam pojma gdje su...
Btw. ni ja ne volim savijanje uglova, ali daleko sam od ovakvog reda (abecedni, godina izdanja) otkad su ih djeca počela koristiti za gradnju Teslinog laboratorija
ovo je i meni super, samo su kod nas u pitanju dečki. tj, samo ja imam curicu, ostalo sve muškići u obitelji. najveći "probelm" je što je nakon moje princeze stigao muškić, a u prosincu čekamo još dva muškića u kompletu.Ja volim vidjeti svoje cure u haljinama koje su nosile moje nećakinje.
tako da sad posebno slažem 2 kutije, "muška" odmah ide dalje, a "ženska" čeka.
ja očekujem da mi se AS vrati u stanju da je mogu opet koristiti, a robica je manje-više, iako želim da mi se nešto vrati (ali sam to odma i naglasila) obzirom da želimo imati još djece. hoće li to biti naše ili ne, nebitno.
ono što sam baš željela sačuvati - robu u kojoj je stigla iz bolnice - sam spremila u posebnu kutiju i to nigdje ne ide.
sve ostalo ide u već navedene 2 kutije. meni je to poseban gušt slagati. ja sam se jako veselila kad su meni stizali paketići, pa se nadam da se i oni vesele kad njima stignu.
u međuvremenu je stiglo još robe koju ne moram vratiti, tako da više nema mjesta po ormarima koliko se ona raširila. nešto od toga što nam je veliko dajem prijateljici čija je kćer nešto starija, pa to ona nosi dok mi dorastemo.
nama je posuđivanje zakon
Prvo sam htjela citirati i potpisati pikulu, a onda naiđoh na Ifigeniju pa potpisujem njih obje. Kad dajem kažem - "ako šta preživi, vrati, a ako ne, zato i je tu da djeca nose".Meni je posuđivanje stvari tako nekako divno ispalo.
Dala sam čak i najdraže stvari; prvi put je bilo najteže 8)
A onda sam počela dobijati ne samo svoje stvari natrag, nego i od drugih za moje dijete, jedno, pa drugo. Imam kojekakve dilove, i prezadovoljna sam. Uvijek ću dati, čak i polupoznatima. Ne očekujem da se vrati ista stvar, niti brojim.
Dajem s idejom cirkulacije ljubavi, pažnje i dobrodošlice djeci. Dajem, gotovo ne očekujući nazad... pa se valjda zato i vrati.
Ako je mojem djetetu nov komad robe velik, dat ću ga frendici sa starijim djetetom, nek uživa i nek nosi. I tako rade i moje frendice...
Kolica jesu malo pohabana, al ja sam sebi rekla da je to dobro. DA je to znak da su služila, da imaju priču, da imaju puno ljubavi i dječjeg smijeha u sebi. Pa ih ponosno vozim razdrapana. Valjda sam čudna
Za stariju kćer sam jedva našla "donatora" jer starija djeca puno unište, ali krpamo se nekako.
Za srednju kćer imam prekrasne mame, kolegice koje mi daju divnu odjeću, no ja ju uopće ne čuvam za svoju najmlađu već sve dajem odmah šogorici i još jednoj prijateljici za njihovu djecu.
Znam da ću i za malecku dobiti nešto natrag, što od njih, što od nekog drugog.
Fascinantno je zapravo kako se taj krug izobilja sam od sebe počne vrtjeti, onda kad prestaneš patiti za stvarima i skužiš da ti je možda uništena jedna, ali onda dobiješ još tri bolje, koje ni ne očekuješ.
Meni se to dogodilo s kolicima i krevetićem, njih su mi uništili, no dobih ja dvije autosjedalice, hranilicu, druga dva krevetića, hrpu posteljine, svakakve ljepote....
Sve sam poklonila i podijelila, a ničeg živog mi ne nedostaje.
Upravo tako -sve daš, a ništa ti ne nedostaje. Dapače, prepuni ormari, puno sam puta već donirala karitasu i tak...
Čuj, IFI, samo nešto OT, da ne zaboravim. Već su ti neke cure s foruma to rekle, ali mislim da ti treba ponoviti. Ti toliko lijepo pišeš, neovisno o tome kakvi su tvoji stavovi, mislim na odličan stil i neupitan spisateljski dar.
Na onom topicu o tuljanu je to najvidljivije, ali gotovo svaki je takav, pa poslušaj cure kad su ti rekle da pišeš - piši blog, piši priče, piši romane, piši bilo što, nađi dobrog urednika, dobrog izdavača, i bit će para, moći ćeš platiti dvije tete čistilice, a ti se baviti onim što te veseli.
Ovo ja za ozbać
Nama su dali neke stvrai kad smo dobili prvo dijete pa smo mi onda posuđivali drugima i oni su nam vraćali. Za robicu je nerealno očekivati da se vrati u istom stanju u kojem je otišla,mora se barem boja isprati od pranja. Robicu sam zato poklanjala jednoj prijateljici. Sad više ne jer L.ima bracu za kojeg čuvamo neke stvari koje on ne uništi do kraja.
Nedavno sam jednoj ženi koja mi je došla na vrata, sva jadna, i pitala imam li ikakvih stvari za bebu, dala sve što je malo mojoj bebici. Kad sam to ispričala jednoj poznanici, ona se prenerazila jer da se dječje stvari NE SMIJU davati nepoznatima zato što ti mogu nešto ''napraviti'' djetetu,ma što to značilo... Malo je OT, ali ne zamjerite...
Ja sam "tuđe nećemo, svoje ne damo" tip.
S posuđivanjem sam se jednom opekla i nikad više. Mi smo skoro sve morali kupiti jer nismo imali od koga naslijediti. Najmanju robicu sam posudila jednoj poznanici uz napomenu da bih je željela natrag jer ću možda imati još djece, a ona ju je proslijedila dalje nekome kog uopće ne poznajem bez da me je prethodno pitala ili barem obavijestila o tome. Od toga sam se oprostila, a ostatak ću čuvati doklegod postoji nada i mogućnost da ćemo imati još djece. Kad je više ne bude, poklonit ću robicu ili možda prodati, ovisi kakva nam bude financijska situacija. Posuđivanja više nema.
Mi smo toliko toga dobili..... Što novog, što polovnog. Moja rođaka, koja ima devojčicu od 5 godina nam je dala bukvalno SVE! A na to se nakalemilo ono što mi kupujemo (a ne stignemo od silnih poklona), a kupuje nam rodbina na veliko (moji roditelji, moja teta
Mi smo jedino kupili AS (i 0+ i I). Hranilicu, kolica (jedna nova i dvoja polovnih), krevetić, romobil, dve bicikle, skafandere svih veličina (za do škole), buce isto svih veličina, jakne za sva godišnja doba.... sve smo dobili. I sve što je nosivo čuvam, ako rođaka ipak reši da ima još jedno dete, ili njena seka, ili za moje drugo..... Uzimam čak i pohabane, flekave, malo poderane stvari. Evo sad sam punu torbu takvih odnela u vikendicu, kad dete bere višnje, kad se valja u blatu, kad majstoriše sa tatom, kuva sa bakom....
Jedna prijateljica me je pitala za zimske stvari za jednogodišnje dete (prošle jeseni) i spakovala sam joj ogromnu kesu lepih i očuvanih stvari, a još toliko je ostalo nama. Ona i je prosledila dalje i baš se radujem što će ih opet neko nositi.
Da, najvažnije nisam rekla. Ne volim da posuđujem, radije poklonim. A ako meni neko posudi uzmem samo ako znam da ću moći kupiti novo ako ovo posuđeno polomimo/pocepamo/uništimo....
I super mi je to što sam za malu rođaku, kad se rodila sa toliko ljubavi i pažnje birala robicu a sad je nosi moje dete koje tada nije bilo ni u desetogodišnjem planu
Puno posuđujemo, nešto poklanjamo, a za većinu stvari sam svjesna da se korištenjem mora istrošiti/nešto izgubiti/pokidati i to mi je ok. Ipak, kad posuđujem stvari poput kolica očekujem da mi se vrate u pristojnom stanju.
ja i posuđujem i poklanjam i dobivam...
razlozi su mi otprilike kao od Ifi.
moja djeca su jedina djeca u familiji i dobivaju jako puno novih stvari koje prerastu brzinom svjetlosti i meni onda bude žao da to stoji, pogotovo ove male stvari od J.
osim toga, ja sam od svih svojih prijateljica prva postala mama i sada kada su neke od njih trudne drage volje im dajem sve što mi više ne treba
za neke stvari tražim da ih sačuvaju i vrate jer ipak planiramo još jednu bebu, a za sve ostalo... kako im drago.
inače, kada sam rodila T, očekivala sam puno prodika, rasipanja pameti i slično od puno ljudi jer su oni jednostavno takvi - zabadala i lažni moralisti.
a kada sam došla iz rodilišta dočekao me moj krevetić, kadica moje sestrične, hrpe drugih stvari i kolica koja su došla iz Splita, a u kojima se vozio moj najmlađi bratić.
i beskrajno sam zahvalna svim tim ljudima koji su mi ni ne znajući potvrdili da će sve nekako biti dobro i unijeli malo mira u moj tada vrlo nemiran svijet. i zato mislim da je sve što mogu pokušati vratiti jednako nekome kome treba...
jedino što ne dajem nikome su odjelca u kojima su izašli iz bolnice, krsna odjelca i prve cipelice - to čuvam za uspomenu.
Onda kad ga vraćaju, bilo bi fer da ga daju očistiti.....Tocno to. Ne kuzim zbilja..pa ak nekom posudis madrac..pa zar si zbilja mislila da ce se vratit cist i mirisljav? I da su ga najbolje pazili jednom se desi piš-nezgoda i gotovo. :/
Nisam za posuđivanje, iz iskustva pišem.
Ili kao poklon ili nikako.
Ja isto ovako. Sve, čak i najdraže stvari sam odmah dijelila dalje trudnim prijateljicama, bilo mi je žao da stoje u ormaru bez veze jer svaka majičica, svake hlače i čarapice mog djeteta imale su svoju priču koja je postajala duža i ljepša ovako.
sve sto djeca prerastu rado posudjujem i nije mi zao tih stvari . neke su se izgubile/ostetile ... pa sta onda? i meni su posudjivali robicu i naravno trudila sam se da sve vratim u sta boljem stanju...
odmah se raznjezim kad ugledam stvari koje su moja djeca odavno prerasla na njihovim manjim prijateljima
kad sam ostala trudna htjela sam ptičicama kupiti sve novoluda baba
onda sam skužila (doprlo mi do mozga) da neke stvari nisu stigli ni nositi
sada poklanjam i prihvaćam poklonjeno
ne uzimam stvari na posudbu,to me opterećuje,prelijena sam razmišljati smijem li ptičicama kad su u nekoj majici dati breskvu da jedu
neke stvari prodam na burzi
još uvijek imam doma previše stvari
[quote="apricot"]Upravo tako.
Ne posuđujem ono što mislim kasnije koristiti (za mlađe dijete), kad mlađi preraste - onda poklanjam.
Nas u društvu ima 12 parova... jako smo si dobri svi...i svi imamo klince barem dvoje neki i troje...
IMAMO DOGOVORENO PRAVILO...
svi svima sve prodajemo i vrtimo u krug...
Naime moja šogorica je prva rodila i svoje stvari jako povoljno prodala prijateljici (npr robica: cca 20kn/kom - ovisno što). Kada se to sve pomnožilo s količinom robe dobila se lijepa cifra od cca 2500 kn. Ona je bila presretna jer je za te novce mogla kupiti novu robicu svome sinu, a frendica koja je kupila je bila presretna jer je za te novce imala tonu lijepe i očuvane robice od 0-1g djeteta...(od hlačica, benkica, majci, jakni, čarapica do neznam više čega -----a svi znamo da se toga skupi puno za kupiti i sve jako košta)...
Nakon toga ta ista frendica je istu robicu prodala meni za 1500kn (jer je dva puta nošena) i opet svi presretni...
Nakon toga ja prodala za 700kn...
Uvijek netko nešto kupi i novo naravno...
Onda je jedna dobila cure blizanke pa smo onda imali robicu i za cure ...
UGLAVNOM: svi smo sretni ... vrtimo lovu i robicu u krug i ne bacamo novce bespotrebno...
Kada smatramo da nečegaimamo viška stavimo u tjednik "Burza" i sve poklonimo...
Eto ...
Niti sam ja od ikoga ista trazila tj. posudila niti sam ikome ista ja davala
ja imam samo pozitivna iskustva. naravno da bolju robicu ne dajem bilo kome, ali štogod sam dobila na posudbu sam vratila uščuvano, osim ako nije bilo izričito rečeno da ne moram vraćati. ali ni onda nisam uništavala stvari
Ja bih se isto priklonila onima koji kažu da se bolje s tim stvarima pozdraviti. Poklonila bih, ali sumnjam da bih posudila. Baš da mi se ne dogodi ovo što se autorici topica dogodilo. Strava. Da su te tvoje nekorektne prijateljice platile za tu robu, a ne je dobile gratis, sumnjam da bi bile tako bahate.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom