Nakon što smo se malo oporavili evo i naše priče:
Termin poroda je bio 12.08.2005. U subotu je malecka bila iznimno aktivna.
U nedjelju 07.08.2005. oko 23.30 počelo me nešto šarafiti ali baš nisam bila sto posto sigurna da li je to to. Ponovljena bol nakon 13-ak minuta uvjerila me da je ipak počelo. Legla ja spavati ali nakon sat i pol drijemanja trudovi se smanjili na 7 minuta pa sam se iskrala iz sobe da MM ne počne paničariti prije vremena. U međuvremenu je otišao i famozni čep. Sjela sam pred TV i čekala razvoj situacije. Naravno da to nije promaklo MM-u koji se bezglavo počeo spremati i trčati po stanu. U torbi su bile neke stvari ali nije bila do kraja složena. Kad je MM čuo da se još idem obrijati pomislio je da mu je žena skroz sišla s uma!
U bolnicu (Sv. Duh) smo došli u 04.10. Još mi ne ide iz glave pitanje dežurne doktorice: A zašto ste vi došli?
Bila sam otvorena svega 2-3 cm ali nakon pregleda babice i to se povećalo. Prikopčali me na ctg ali ne dugo, dobila klistir pa u boks.
Tamo su me prikopčali na drip i obećali epiduralnu nakon kratkog sastanka (koji je btw. trajao najdužih pola sata u mom životu). Kad sam primila epiduralnu (8.45), pridružio mi se i MM. Babica je bila cijelo vrijeme sa nama, pričali smo i zezali se kao da smo u kvartu na kavi.
Nešto prije 11.30 krenuo je izgon i u svega dva-tri stiskanja naša Lena je širom otvorenih očiju ugledala zaplakane i ponosne roditelje (MM je od šoka skoro zaboravio slikati ).
Porod je bio pjesma, puno je bolniji bio oporavak u bolnici gdje vas tretiraju samo kao broj ali o tome nekom drugom prilikom.
Već smo dva tjedna doma i polako, polako se privikavamo jedni na druge.
Još jednom hvala svim curama na savjetima i pomoći.
Pusa od mame Nataše i male Lene!