Uf!
 |
|||
|
|
|||
Uf!
Ja sam mama ...
Mama jedne curice koja je medju andjelima ...
Mama jedne curice koja je na zemlji i koja je sretna, zadovoljna i obozavana ....
Volim vas obadvije jednako najdraze curice moje ...
Vasa mama
Ja sam tvoja snaha a ti kazes nevista. Zavolio si me kad smo zajedno gledali Drazena Petrovica protiv Rusa u Barceloni, zajedno strijepili nad zadnjim sekundama, zajedno usklinuli u nevjerici na prolazak u finale, mala mlada Hrvatska, srebrna a zlatna. Imas veliko srce, i prave, velike, hrvatske predrasude. "Zna se", kako glasujes; "nitko ne voli kao prava majka koja te pod srcem nosila" kazes o posvojenima (oh kako se varas, majka nosi u srcu, ne ispod njega). Bojim ti se reci istinu. Hoces li to dijete kriomice ispregledati kao krumpir na pijaci, da vidis jel "pravo"? A znam da bi je volio bas da ima tri noge i kotacice u glavi, istopio bi se kao santa leda u Sahari pred jednim jedinim njenim osmjehom. Ne, nije umjetno, isto je kao i svako drugo dijete, ima moje oci a nos tvoga sina. Imali smo samo malu, malu pomoc da fizicki elementi nase 'medjusobno darivajuce ljubavi' fizicki pronadju jedno drugo, sve je tu i nase i prirodno osim mjesta dogadjaja. Kad zaspi onako majusna u velikim ti sakama, samo prikloni glavicu na tvoje grudi dok gledate Dnevnik, bit ces najsretniji na svijetu, i reci, hvala Bogu!
Još je jedna besana noć ispred mene. Ne želim zaspati jer opet ću te sanjati, a onda će te oteti "čuvar snova". Bojim se svakog novog buđenja jer samo sam u snovima sretna, samo u snovima imam Tebe princezo mamina, kraljeviću mamin! Kada bi mogla ostala bih zauvijek u snovima s Tobom, jer svako buđenje novo je razočaranje!
Cure
znas ljubavi danas su nam jos vise sprijecili nas susret...nece biti lako da se nadjemo jer smo sad udaljeni nekoliko stotina godina od naseg susreta bar u ovoj zemlji i na predviđenom mjestu susreta...
ali susrest cemo se, ja to znam i vjeruj mami jer ti obecajem da hocemo, dogovorit cemo susret na nekom novom mjestu u nekoj novoj zemlji...
i tata i ja stizemo...cekaj nas i ne brini se nista....obecajem ti da ako nam i predstoji jos veca i teza borba da se napokon nadjemo naci cemo se... tata i mama ce se pobrinuti za sve, za sve sto treba da se nadjemo i da ti od tog trena zivot bude ispunjen samo ljubavlju i srecom... znam da se tebi bas i ne dolazi nakon toga u ovu zemlju zbog ljudi koji su nam otezali dogovoren susret ovdje, ne brini nista ljubavi nasa mala.... mama i tata ce te stititi od svih ovih ljudi koji danas slave jer misle da su nam uspjeli unistili nase dogovore za susret... cekaj nas ljubavi stizemo uskoro i nitko nas vise razdvojiti nece....srest cemo se na tom novom mjestu...
Ovako je i mene pokušala "utješiti" jedna moja prijateljica koja ima dvoje male djece kako ni sama ne znam koliko sam sretna što imamo slobodu da odemo kud hoćemo i točno si opisala ono što sam i ja osjećala, odogovorila sam joj nešto u stilu da bih ja to što imam bez razmišljanje zamjenila za ono što ona ima pa je zašutila.pino prvotno napisa
cure drage
suze same idu
za mene je vaša borba Simonov: Čekaj me (shanti, poljubac za tebe)
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
sve vi čekati znate, kao nitko na svijetu
Žene drage, jako mi je žao što prolazite sve ovo što prolazite i iskreno suosjećam s vama! Želim da vam se svima ostvari vaš najveći san!
Ja sam vasa mama - najdraza moja bica na svijetu, ja sam vasa mama - sunasca moja najdraza, ja sam vasa mama - pticice moje sicusne. Znam da sam ponekad nervozna, znam da sam ponekad ljuta....ali mili moji nisam na vas ili zbog vas, ipak sam vas dugo cekala, oprostite mi zbog toga, volim vas vise od svega, volim vas vise od sebe same, volim vas, volim vas, volim vas......Volim vas moja IVF cuda, moje male borce
I curice moja, moj mali anđeo na nebu, volim i tebe svim srcem svojim, svom dusom svojom...obecala sam sekici tvojoj da necu vise plakati...ponekad, samo ponekad krisom kad citam sve ove price suze krenu same...
Cure
suze same teku...
ne znam što da vam kažem,možda nek vas ljubav vodi...
Ajme, drage moje što mi napraviste...
U puno sam se postova pronašla...
Želim svima da uspijete zagrliti svoje male anđeliće.
Ljubavi moja, moje sve, danas je pretužan dan za tatu i mene. 77 ljudi, imenom i prezimenom, baš svaki od njih, odlučili su da ti, ljubavi naša, naše sve, ne trebaš biti rođen. Mama ti obećaje da će učinit sve, ama baš sve na ovome svijetu, samo da te zagrli, osjeti tvoj miris, čuje tvoj smijeh, obriše tvoje suze, poljubi ranjeno koljeno i da je tvoje ručice stisnu najvršće na svijetu. Mamu nije bilo sram preklinjati ih da je čuju iako su bešćutno okretali glave, mamu nije bilo ni strah, uz nju su bili i tata, i mame i tate mnogih tvojih nerođenih prijatelja. Ali mama ti obećaje, ljubavi moja, moje sve, da ih neće proklinjati ležeći po tko zna koji puta razotkrivena na stolu, nepomično čekajući da joj utrobu puno puta raspara igla. Mama će iz dubine svoje boli vrištati njihova imena. Svih 77 njih. Svako posebno. Imenom i prezimenom.
aenea
Ja sam jos jedno lice u tvom danu. Radis kao medicinska sestra u klinici MPO, vadis nam krv, pokusavas nas malo nasmijati tu i tamo da nam odvratis paznju od uboda igle. Sigurno vidis tisuce takvih kao ja, ali ja vidim samo jednu tebe. Imala sam jos jedan ultrazvuk. Folikuli, gnjezdasca gdje bi trebale rasti majusne nade, nekako su zakrzljali, i ima ih malo, premalo za moje godine. Tolike sam nade imala u ovaj drugi postupak, drugu kliniku, drugi protokol stimulacije - a sad lebdim kao onaj lik iz crtica iznad ponora prije nego padne u provaliju. Sve se iz mene izlilo kad si me pitala jesam li dobro. Ne, nisam dobro, znam sto znace ti brojevi, ali ne mogu doci do rijeci. Tada si me zagrlila. Jedan topao ljudski zagrljaj u flourescentnoj bjelini klinickog hodnika, jedna dusa koja mari za tudji bol pa makar bio potpuni stranac, iznenadilo me i zateklo i ganulo, i nije promijenilo nista, a promijenilo je sve.
Ja sam teta u vrtiću koja svakodnevno voli i mazi vašu djecu, a nemože imati svoje.....ja sam ona koja s osmijehom na licu ujutro zagrli vašeg anđela, a istodobno mi srce puca od tuge jer je moj mali anđeo na nebu...ja sam ona koja se panično boji da ću zauvijek grliti tuđe, a nikad svoje....
cure
O, drage moje cure
Molim se za vaaše mučnine i gorušice,
molim se za vaše neprospavane noći,
molim se za brdo pokakanih pelena koje ćete menjati,
molim se za prve reči upućene vama,
molim se za prvi ugriz malenih zubića,
molim se da sve to doživite što pre
O, drage moje cure
Molim se za vaaše mučnine i gorušice,
molim se za vaše neprospavane noći,
molim se za brdo pokakanih pelena koje ćete menjati,
molim se za prve reči upućene vama,
molim se za prvi ugriz malenih zubića,
molim se da sve to doživite što pre
MarikaPika hvala
O, drage moje cure
Molim se za vaaše mučnine i gorušice,
molim se za vaše neprospavane noći,
molim se za brdo pokakanih pelena koje ćete menjati,
molim se za prve reči upućene vama,
molim se za prvi ugriz malenih zubića,
molim se da sve to doživite što pre
Sanjala sam te nocas ljubavi moja..Bio si moja prva pozitivna crtica na testu..Bio si brojka 101 u nalazu ßete..Znam glupo da te zamisljam kao crticu,kao brojku, ali za mene si nocas bio najljepsa brojka na svijetu..najplavija crta koju oko moze zamisliti..
Rekla sam tvom ujaku za tebe ovu noc..glupo smo se smijuljili..sreca je bila opipljiva..
Tvoju ujo ceka sina..znam da si ga ti poslao da nam pokazes sto je sreca..Da nas pripremis na svoj dolazak..Vidim te kako se smijuris tamo negdje gdje su sva voljena djeca koja cekaju svoj red..i mislis..cekajte me jos malo....uskoro vam stizem...
Cekamo te tvoj tata i ja...i ujo naravno...
Ti znas da je tvoja mama blesava - sve je isplanirala, i kako ce te maziti dok budes samo nemirna lopta u njenom stomaku, kako ce te na svijet docekati u vodi, da bi ti prvi susret s njim, tako dugo cekan, bio blag i ugodan, kako ce ti dati samo najbolje iz svojih grudi da narastes veliki i jak... Nosice te blizu srcu, spavati s tobom, kuhati ti najfiniju klopu iz vrta, da narastes veliki i jak... Citace ti nocu, igrati se s tobom danju, pjevati ti glasom kojem se niko, osim tebe, sreco moja, ne raduje.
Rekla je i tvom tati, onom sto krije kako te nestrpljivo ceka, da ce tvoj prvi pozdrav, prvo mahanje rucicom, ono sto dobije na papiru kao prvi znak tebe, te tri brojcice koje ceka godina istetovirati - iako u tetovaze ne vjeruje. Pa nek svi misle da je broj kao logorski. A i jeste na neki nacin - zivot bez tebe, u ocekivanju tebe, nije zivot, vec privremeni, nada se tvoja blesava mati, boravak u logoru, u medjuprostoru, u vakuumu - kad ti udahnes prvi dah, udahnuce i tvoja blesava mati po prvi put punim plucima - a vjerovatno i posljednji put punim plucima - nakon toga zadrzavace dah osluskujuci tvoj cijeloga zivota. Samo da ti narastes veliki i jak.
jedva čekam dan kad ćemo se susresti djetešce moje..izgaram od želje, svaki trenutak, po malo... nadam se, samo, da neću pregoriti..
Ja sam jedna trudnica. Barem dok se ne dokaže suprotno. Prije tri dana vraćena su mi moja tri embrija, moje tri zlatne čestice, moje tri pahuljice. Po stoti put vadim vašu sliku iz ladice i tepam: Ana, Karla i Leo. Ne ličite na bebe, nemate niti organe niti osobnost, još uvijek ste samo jedna masa stanica koja može postati ili sve ili ništa. Ali ja vas volim neizmjerno i molim svaki atom svoga tijela da vas primi. Koliko iskrica života zabljesne na par dana i nestane u mraku prije nego što se plamen rasplamsa, neke namjerno, neke u blaženom neznanju, znam sve to. Znam, nije svako sjeme dobro, znam, ne pada svako sjeme na plodno tlo, znam, sjeme nije drvo. Ali ja vas volim neizmjerno i molim sve sile, božje, kozmičke, da su se kromosomske niti ljudskosti pravilno posložile. Nekome ste vi moralni princip, ali meni ste razlika između sretnog i nesretnog života.
Stvarno nadahnuto i dirljivo
Jako lijepo receno
a u p""u zec, znala sam da ne smim ovaj topic otvarati...
placem ko kisna godina....
uf zamalo ste me ubile, zagrcala sam se i hvatala zrak ko riba 2 minute, mislila sam da mi je dosao kraj
potpisujem i pripisujem trudničkom bluesu i vaclavu koji me je rasturio samo časak ranijea u p""u zec, znala sam da ne smim ovaj topic otvarati...
placem ko kisna godina....
uf zamalo ste me ubile, zagrcala sam se i hvatala zrak ko riba 2 minute, mislila sam da mi je dosao kraj
Oprostite što sam danas linkala i podigla ovaj topic iz prašine (i pri tom oplakala, kao i kad sam neki dan opet pročitala priče, uvijek iznova...). Jednostavno, željela sam da ga malo pogleda i hipersenzibilna forumašica čije ime ne želim više nikad pročitati niti napisati, možda da stane i razmisli, barem prije nego što slijedeći put odapne otrovnu strelicu ravno u nečije, već ranjeno, srce. Ali... uzalud.
Samo sam opet sebe i one koje nikako nisam željala rastužiti, nanovo rasplakala.
Pinky, znaš šta ti je činiti, ommmmmmmm...
Imam dva klipana
Da....bas tako, dva klipana...dve rane pubertetlije. Jedan 8., drugi 7. razred.
Spavaju do 11, zadace pisu samo ako ih netko podsjeti, sudje.....ah, smece....ah,ah, setnja psa, ah, ah, ah....sad cu mama, evo idem, evo meeeeeeeeeeeeeeeee kaj vices odmah.......
Mama on me udario....
Ti si mene tuzio frendu......
Pa kad si mi jucer ugasio plejku usred igre....
Zato jer si ti prekjucer opet jeo na mom krevetu....
Pa sto, ti si ispod mog jastuka ostavio svoje prljave sokne....
A ti meni svoje smrdljive tenisice ispod mog kreveta........
Isuseeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee............. ..........dostaaaaaaaaaaaaaaaaa (ovo je moj glas)
Naravno da se pitate kakve veze ima naslov teme s ovim textom?!?!
Valjda zato sto sam uvijek prizeljkivala jedno malo, prekrasno, njezno bice u rozoj haljinici, sa rozim japankicama, sljokastim lakom na nokticima, hrpom kvacica u kosi....kako je gledam dok kopa po mojoj torbici, jede moj labelo od borovnice, uzima cesljic pa malim prsticima skida sve te kvacice i frce nosicem dok se cupka jer se bas sad zeli pocesljati kao mama..........da, bas zato. Zato sto vam zelim ispricati kako je sve pocelo, kako mi se u glavi i snovima pocela javljati moja Laura i zelim da budete ovdje kada cu vam obznaniti: "Laura je u mamici".
IZVOR: http://zalauru.blog.hr/2009/11/index.html
Divno.O, drage moje cure
Molim se za vaaše mučnine i gorušice,
molim se za vaše neprospavane noći,
molim se za brdo pokakanih pelena koje ćete menjati,
molim se za prve reči upućene vama,
molim se za prvi ugriz malenih zubića,
molim se da sve to doživite što pre
Hvala ti draga što nas razumiješ.
wewa
tikice draga biće Laura mala u Mariboru hoće 100%, nego ti skupljaj novce za roze haljinice i mašnice.
jooooj cure sto ste me rasplakale
tako tuzno .......................i ja bi nesto napisala ali nemam snage.....samo cu reci da jako zelim jednu curicu i potpisujem sve sto je tikica napisala
molim boga da mi molitve uslisi....cure jako dirljivo sve sto ste napisale....pino
Ja ću biti tvoja mama...očiju punih suza, srca puna ljubavi i duše pune čežnje....
Sanjali smo te dugo tata i ja...čekamo te i strepimo kada ćeš nam doći...imamo samo dvije sličice tebe kada si bila jako mali...i sada iako je trbuščić sve veći još te ne osjetim...rano je kažu....a je bi tako voljela da me dodirneš...
Prstićima malenim kao dodirima leptira...da se rastopimo tata i ja od miline...
Da nam daš nagradu za sve one tužne noći kada smo u tišini plakali i grlili se umorni od tužnih pogleda ostalih koji su nas žalili....
Ali ja nas nisam žalila, ja sam bila ponosna, jer mi se nismo pomirili sa sudbinom, nismo se predali i pustili životu da nas nosi...
Za tebe smo se borili...
I kada nas pitaju da li je curica ili dečko, kažemo da još ne znamo...ali nije nam bitno...jer ti si naše zlato...zbog tebe naš život ima smisla, mi imamo nadu za nova jutra...i nije mi dosadno samoj kod kuće, daleko od topline roditeljskog doma. Ali kada dođeš TI i mi ćemo napokon biti obitelj a naša kuća dom...
Ja imam najljepšu zadaću u svemiru - donijeti tebe na svijet...i moj svaki dan poklon je tebi jer moj život napokon ima smisla...
Pitaju me zašto smo išli na tv, sada će svi misliti da je djete začeto MPO-m, ali koliko mali čovjek moraš biti da i pomisliš ovako nešto?
To je naše djete ma kako začeto bilo, jednako vrijedno, jednako voljeno...teško je onima koji to ne znaju razumjeti, ali bolje da i žive u svom neznanju...
Samo se nadam da ćeš ispuniti mami jednu želju - imati plave oči kao tvoj tata, ali ako i ne budu, neće te mama zbog toga manje voljeti, ne brini...
A jednoga dana ćemo tata i ja sve napraviti da bi ti imao bracu ili seku, kao što smo sve napravili i za tebe..
Čekamo te tata i ja....
Slavonka2
Slavonka 2
Zna li netko lijek za trudničko plakanje?
Ja ću dušu od sreće isplakati jer sam trudna a srce od tuge jer znam koliko vas još plače noćima u tišini...
A ja bi voljela da vas vaši mali anđeli koji čekaju svoj red da dođu na zemlju što prije čuju i požure svojim mamama i tatama u zagrljaj...
Od silne nade, molitve i želje ne znam što da vam drugo kažem...a nadam se da MM ne čita jer sam gotova kada dođe kući...
I ja odkada sam trudna samo plačem, strašno nešto.
Ima dana kad se čini da sam te sanjala, i bilo si sanovani biser u školjci, svemir u oku u sretno hvarsko ljeto kada smo bili troje, mama, tata i beba zagrljeni s ribama, suncem, morem, uljuljkani u barci sreće.
Ponekad su dani nakon toga ljeta kao ružan san osobito u jutra kad sam svjesna da sam te izgubila i da bi sada, drago dijete, imalo sedam mjeseci da si ostalo s nama. Tada sam sama zgrčena prazna školjka bez bisera, ostavljena nakon ljeta na obali kojoj nikad neće objasniti kako biće od šest milimetara može prouzročiti tugu veliku kao planina ili kako to malo sićušno stvorenje može učiniti da ti je u jednom trenutku svijet pod nogama i svemir blizak, a nadugo nakon toga da ti se ogromna tuga poput planine sruči na dušu.
Vjerojatno predguo školjka je ležala tako u pijesku sve dok te nije pustila u sjećanje u kojem te je voljela bez obzira što si bilo kapljica, zrnce, pahuljica, jer joj je bilo lijepo u odajama snova
iako je znala da što te prije pusti u sjećanje i rastvori zagrljaj moći će krenuti dalje jer ima tvoja krila anđele....
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom