baš si me pogodila s ovom temom. Naime, ja imam curicu začetu prirodnim putem i kad smo htjeli mm i ja dalje (oduvijek smo sanjali o troje) sok i tuga i nevjerica i bol - 5 spontanih, nakon toga hrpa pretraga, uglavnom nista nadjeno, pa dva neuspješna AIH i sad cekam prvi prirodni IVF - ako do njega uopće i dođe.

Sve do sada bilo mi je dosta nezgodno i neugodno previše pisati na ovom pdf-u jer kad bi čitala postove ostalih cura svaki put sam si mislila, pa ja nisam ništa prošla, imam uz sebe jednu prekrasnu curku, kako je tek njima koje još nisu majke i prolaze sve te bitke - stimulacije, punkcije, gubitke, bore se s neupućenima, zločestima i vjetrenjačama da ostvare svoja prava i želju da budu roditelji. I zato se ovaj put želim obratiti svojoj kćeri....

najdraže moje, živote moj, ni sama ne znam kako da više odgovorim na tvoja brojna pitanja - mama kad ćemo dobiti bracu ili seku? Kada si mi prije nekoliko mjeseci rekla da ćemo jednom biti velika obitelj - tata, ja, ti, braco, seka, ribica i pas mislila sam da ću se ugušiti od tuge. Iako smo tvoj tata i ja tek na početku našeg MPO puta, i iako ne znam konačan ishod, obećajem ti, anđele moj, da ćemo tata i ja dati sve od sebe i tada - jednog dana, možda budemo veeeeelika, ma najveća i najsretnija obitelj, a ako naše želje i molitve ne budu uslišane, stisnut ćemo se nas troje i naša srca bit će jedno veliko, najveće..... voli te najviše na svijetu tvoja mama