Rodila sam u dubrovačkom rodilištu. Primalja je bila upoznata s mojim planom poroda (znači, NE intervencijama bez potrebe) i govorila mi je da tiskam dok mi traje trud (ne one priče o tiskanju 10 ili koliko već sekundi). Tako sam i činila, između trudova odmarala i pričala, pila vodu, slikavala seluna82 prvotno napisa
(bio je i MM). Tako da je izgon išao polako, bez natezanja na silu
a opet je završio brzo i uspješno, samo što ja nisam popucala.
A krevet - u taj poluležeći-polusjedeći položaj se dođe podizanjem naslona kreveta (kao npr. ako navečer čitaš u krevetu i nasloniš kušin na uzglavlje). Donji dio kreveta se odvoji, i ustvari to tada izgleda kao fotelja, ali s malo većim dijelom gdje se sjedi tako da tu možeš staviti noge (presavinute u koljenu).
A jesam ga opisala, a? Nadam se da ti je barem malo jasnijeU svakom slučaju, meni je tako bilo skroz OK,iako i nemam s čime usporediti.
Trudove sam prehodala u hodniku (ili stala pod tušem), tako da nisam ni bila u predrađaoni, a ležala sam samo dva truda na boku u rađaoni (kako bi se još otvorila). I to ležanje mi je ustvari bilo najteže, baš mi nije godilo (ni doma, gdje sam čim je počelo hodala, tuširala se, hodala...).
Ako imaš priliku (na tečaju ili sl.) posjetiti rađaonu gdje ćeš roditi svakako to učini (i pogledaj krevet).
I najvažnije - ne brini se i idi roditi svoju srećicu puna pozitivne energije jer te (kako god prođe) čeka najljepše iskustvo u životu - na kraju ćeš grlit i ljubit svoje maleno![]()