Posuđivati ili ne posuđivati?

[piplica]

Da li posuđujete drugima dječju opremu i odjeću?
Da li vam sve vrate?
U kakvom vam stanju vrate stvari?

Evo, ja sam baš frustrirana zadnje vrijeme.
Kada sam rodila prvo dijete, bila sam prva u društvu i u obitelji sa malim djetetom, pa sam htjela, ne htjela, sve kompletno morala kupovati.
Sve mi je to poslije dobro došlo za drugo dijete, a kako sam tip koji pazi na stvari, sve mi je ostalo očuvano, a ja sam se tome veselila, jer sam znala da želimo i treće dijete.

Kako su oko mene frendice počele rađati, počela sam malo-pomalo stvari posuđivati, od kolica i krevetića, do rublja i najsitnijih gluposti.
Bilo mi je drago da im mogu uskočiti, kada već meni nije imao tko.

Međutim, sada kada meni te stvari ponovo trebaju, već su pohabane, neke i uništene.
Neke odjeće više uopće niti nema, a ja ne znam više kome sam je dala.

Sada sam u glupoj situaciji da za treće dijete ponovo kupujem iste stvari, jer je autosjedalica u raspadu, madrac za kinderbet ispišan, kolica rasklimana, a dječje rublje i tutice razvučene i posivjele.
Da li to zapravo znači da stvari trebamo sebično čuvati dok god mislimo da će nam još trebati?

Mogu se ljutiti jedino na sebe, jer bi ja i jare i pare, i posuđivala i imala novo... :/

Kako vi stojite sa posuđivanjem?

[maria71]

ja sam poklanjala, a moja pokojna baba je imala slijedeću poslovicu-što ide po selu dobije po čelu....

žao mi je zbog negativnih iskustava .... ljude najbolje upoznaš kad im posudiš pare ili autosjedalicu

[icyoh]

Ne volim posuđivanje. Lovrina robica koja mi se sviđa stoji kod mojih u kući. Ono što mi nije priraslo srcu sam dala susjedi.

Ako mi nešto više ne treba ili mi se ne sviđa, poklonit ću. Ako želim i dalje upotrebljavati tu stvar onda ne želim da je itko drugi koristi jer mi je onak malo :/ (odnosi se naročito na cipele, robu...).


Osim toga, na svoje stvari izuzetno pazim (npr. cipele stoje u originalnim kutijama, imaju uloške..), a većina ljudi je dosta šlampava pogotovo kad se radi o tuđim parama.

Od mene su cure uvijek posuđivale i ja se ispočetka nisam bunila da ne ispadnem škrta. No kad mi se par puta ponovilo da skupo platim neku stvar, a onda je dobijem uništenu bez isprike, posuđivanje (osim najužem krugu koji se iskazao) je ukinuto.

[anamar]

piplica dobro si napisala, možeš se ljutiti samo na sebe, jer nema te robe i stvari koje se mogu koristiti unedogled.

[Cathy]

Ja posudila tri put. PRVI, ZADNJI I NIKAD VIŠE.
Prematalicu sa kadicom su tako uništli da je bila neprepoznatljiva. Tako, da sam za treće morala kupovati novu. Nakon toga poklanjam ono što mi ne treba, a ostalo čuvam, ako se zalomi četvrto dijete.(Ovo ne mislim kao nešto loše.)
Većina ljudi pazi na svoje, a za tuđe im se živo j....

[retha]

jer nema te robe i stvari koje se mogu koristiti unedogled.

Tocno to. Ne kuzim zbilja..pa ak nekom posudis madrac..pa zar si zbilja mislila da ce se vratit cist i mirisljav? I da su ga najbolje pazili jednom se desi piš-nezgoda i gotovo. :/

[pikula]

poklanjam i meni poklanjaju 8) imam čitav kružok u kojem cirkulira oprema i odjeća za klince. Ne zamaram se time da mi se vrati od od iste osobe - ali u 90 posto slučajeva dobijem što mi treba- Čisto, uredno i s dostavom
Ako posuđujem nešto što mi treba natrag - naglasim da posebno obrate pažnju na to i to i često dobijem iskren odgovor - joj ja to ne mogu obećati, radije ne bih. I to mi je ok. i ja tosve češće govorim jer je Do počeo nemilice derati cipele, hlače, jakne...

[summer]

Ja nisam bas posudjivala od drugih i nisam voljela posudjivati. Robicu sam pomno cuvala za drugo svoje ili sestrino dijete.
Sestra je nakon curice posudila nekom robicu, sad je dosla meni za drugo dijete, i neki komadi su uzasno unisteni, rasparani i tako ostavljeni, neki nisu ni oprani, a neki su spremljeni u vrecicu zajedno s neopranom obucom. Jasno mi je da ce se robica rastegnuti, isprati, posiviti, ali ovo mi je ipak previse. Tako da ostajem pri praksi tudje necemo, svoje ne damo (osim kad je sestra u pitanju).

[Cathy]

Ja sam jednom posudila trudnički pojas, da bi me za par godina ta osoba uvjeravala da je njezin, i da u stvari ona meni posuđuje. :shock:

[TeddyBearz]

Pravilo za koje sam ja čula i koje mi se čini ok je da ne posuđuješ ništa za što će ti biti žao ako ti se vrati u lošem stanju ili ti se uopće ne vrati. :/

Ja osobno imam loša iskustva sa posuđivanjem (doduše ne dječjih stvari), a znam za još puuuuno horor priča - neki ljudi se jako ležerno odnose prema tuđim stvarima. :/

[apricot]

Pravilo za koje sam ja čula i koje mi se čini ok je da ne posuđuješ ništa za što će ti biti žao ako ti se vrati u lošem stanju ili ti se uopće ne vrati.

ovako ja.
jer ne mogu očekivati da ću posuditi dječju odjeću i pretpostavljati da se vrti u istome stanju.
djeca su nepredvidljiva: proliju, zaliju, poderu, rasparaju...
a i ima ih koji imaju sasvim drugačiji režim održavanja i pranja rublja no što je moj, pa ni ne bih uzela natrag poslije svakoga :/
ako posuđujem, posuđujem samo najboljim prijateljicama, ostalima poklanjam.
jer i meni poklanjaju

krupnije stvari samo poklanjam.
ili čuvam.
nema posuđivanja.

[Pcelica Mara]

Ne volim posuđivanje. Lovrina robica koja mi se sviđa stoji kod mojih u kući. Ono što mi nije priraslo srcu sam dala susjedi.

Ako mi nešto više ne treba ili mi se ne sviđa, poklonit ću. Ako želim i dalje upotrebljavati tu stvar onda ne želim da je itko drugi koristi jer mi je onak malo :/ (odnosi se naročito na cipele, robu...).


Osim toga, na svoje stvari izuzetno pazim (npr. cipele stoje u originalnim kutijama, imaju uloške..), a većina ljudi je dosta šlampava pogotovo kad se radi o tuđim parama.

Od mene su cure uvijek posuđivale i ja se ispočetka nisam bunila da ne ispadnem škrta. No kad mi se par puta ponovilo da skupo platim neku stvar, a onda je dobijem uništenu bez isprike, posuđivanje (osim najužem krugu koji se iskazao) je ukinuto.

Isto ovako, osim što ja nemam Lovru nego Maris
Uostalom, čekamo drugu bebu i naravno da ćemo koristiti ista kolica, hranilicu, autosjedalicu. Zato i jesmo kupovali kvalitetnije stvari, da nam traju (ili nam je to bilo opravdanje za sav kupljeni šminkeraj ).

Ali, mi smo i inače svi malo udreni na tu stranu i užasno pazimo i čuvamo stvari, kako moja tako i obitelj MM (jesmo se našli). Recimo, svi bolesno čuvamo originalna pakiranja, račun i garancije stvari iz predpotopnog doba (npr. moja mama ima malu putnu peglu iz 60-tih, s kutijom, garancijom, valjda to već sad ima povijesnu vrijednost ). Naravno da mi još imamo originalnu kartonsku kašetu od kolica itd.

[Ifigenija]

Meni je posuđivanje stvari tako nekako divno ispalo.
Dala sam čak i najdraže stvari; prvi put je bilo najteže 8)
A onda sam počela dobijati ne samo svoje stvari natrag, nego i od drugih za moje dijete, jedno, pa drugo. Imam kojekakve dilove, i prezadovoljna sam. Uvijek ću dati, čak i polupoznatima. Ne očekujem da se vrati ista stvar, niti brojim.
Dajem s idejom cirkulacije ljubavi, pažnje i dobrodošlice djeci. Dajem, gotovo ne očekujući nazad... pa se valjda zato i vrati.
Ako je mojem djetetu nov komad robe velik, dat ću ga frendici sa starijim djetetom, nek uživa i nek nosi. I tako rade i moje frendice...
Kolica jesu malo pohabana, al ja sam sebi rekla da je to dobro. DA je to znak da su služila, da imaju priču, da imaju puno ljubavi i dječjeg smijeha u sebi. Pa ih ponosno vozim razdrapana. Valjda sam čudna

[rossa]

kad se šefica rodila mi smo dobili iz 3 izvora apsolutno sve osim autosjedalice. madrac smo dobili, ali smo ipak kuoili novi, a ovaj ostavili kod bake kad odemo par puta godišnje (ona pak ima moj krevetić, taj je madrac odavnoo propao)
Na ono što sam morala vratiti sam jako pazila, kad smo počeli s dohranom sam pazila da nosi ono što ne moram vratiti ili se može iskuhati i td.

sve sam vratila čisto, ispeglano i složeno u kutije. uredno sam obavijestila ženu od muževog brata da sam zapeglala plastični druker na jednoj tutici (i na par svojih, moram to odnjeti negdje zamijeniti)

šefica sad ima 10 mjeseci i ja sam sve dala dalje s obavezom povrata (uključujući i AS s isofix bazom). ona je još mala pa ne uništava stvari, možda bude drukčije kad bude veća skakala po parku.

od onih koji su me opremili za početak sad dobila i drugu turu veće robe, pa računam da sam očito bila fer. nadam se da će i drugi biti takvi prema meni i mojim stvarima. ja sam apsolutno za posuđivanje, posebno ove sitne početne robice koja se preraste u 4 nošenja, a moraš je imati dosta za početak

[ribice]

MI smo sve..ali sve kupili...prvi smo s djetetom u društvu i kod rodbine pa smo sve kupovali kvalitetnije i uživali u kupnji.
Sve smo spremili za drugu bebu..kad stigne
Kako nismo htjeli znati spol sve je u neutralim bojama za prve mjesece.
Ne posuđujem jer trenutno nemam kome a i htjela bi ostaviti tu robicu.
Seki bi posudila..ali samo njoj..
svima bi ostalim kupila od novo..koliko imam toliko bi potrošila.

[Mima]

Ja sam znala da neću imati više djece tako da dajem a ne posuđujem.
Onda si ljudi kojima sam poklonila međusobno posuđuju, ali to više nije moja briga.
Ali - ja sam imala nezgodnu situaciju jer sam pretpostavila da su mi stvari poklonjene, a ne da su posuđene (jer su ljudi imali već veliku djecu), i onda je ispalo da očekuju da im se stvari vrate :/

[Vishnja]

poklanjam i meni poklanjaju 8) imam čitav kružok u kojem cirkulira oprema i odjeća za klince. Ne zamaram se time da mi se vrati od od iste osobe - ali u 90 posto slučajeva dobijem što mi treba- Čisto, uredno i s dostavom

Ovako i ja. U nasem slucaju vredi pravilo: "Daj i dobices". Oprema i garderoba kruze unaokolo i po vise puta. Ono sto ne izdrzi, menja se novim...

[donna]

meni je dosta stavri poklonjeno i ja volim poklanjati ali i posuđujem kumi..ona zna čuvati i sve je ok.naravno da se od bodya nemože očekivati da će biti isti i nakon drugog djeteta :/
imam ja neke stavri tipa iz HM od nećakinje koja je sada 13 godina i stvari su lijepe ovisi kako se drže

[mislava]

puno sam davala, dio stvari mi se vratio, većina ne, nije mi žao.
moj moto je - zaboravim što sam dala i kome, pa ako mi vrate super, ako ne, nikome ništa.

veće stvari poput kolica i kinderbeta sam poklonila, određenim osobama iz određenih razloga.

sveki me uporno ispituje zašto dijelim dječje stvari (u nadi da ću roditi treće). zato što se nadam curici (iako ne planiram više dječice)!

nego - što da napravim sa starom AS?
iskoristilo ju je troje djece, nije bila u sudaru, ali je stara 8 godina i mama zadnjeg korisnika ju je dala pretapecirati, u najboljoj namjeri.
da ju jednostavno bacim?

[Frida]

nego - što da napravim sa starom AS?
iskoristilo ju je troje djece, nije bila u sudaru, ali je stara 8 godina i mama zadnjeg korisnika ju je dala pretapecirati, u najboljoj namjeri.
da ju jednostavno bacim?

ima negdje na PDF o autosjedalicama uputa što napraviti s starom As, ukratko: rastaviti i baciti.

[puntica]

Pravilo za koje sam ja čula i koje mi se čini ok je da ne posuđuješ ništa za što će ti biti žao ako ti se vrati u lošem stanju ili ti se uopće ne vrati.

ovako ja.
jer ne mogu očekivati da ću posuditi dječju odjeću i pretpostavljati da se vrti u istome stanju.
djeca su nepredvidljiva: proliju, zaliju, poderu, rasparaju...
a i ima ih koji imaju sasvim drugačiji režim održavanja i pranja rublja no što je moj, pa ni ne bih uzela natrag poslije svakoga :/
ako posuđujem, posuđujem samo najboljim prijateljicama, ostalima poklanjam.
jer i meni poklanjaju

krupnije stvari samo poklanjam.
ili čuvam.
nema posuđivanja.

isto tako

[daisy may]

Ja posudila tri put. PRVI, ZADNJI I NIKAD VIŠE.
Prematalicu sa kadicom su tako uništli da je bila neprepoznatljiva. Tako, da sam za treće morala kupovati novu. Nakon toga poklanjam ono što mi ne treba, a ostalo čuvam, ako se zalomi četvrto dijete.(Ovo ne mislim kao nešto loše.)
Većina ljudi pazi na svoje, a za tuđe im se živo j....

isto je tako bilo i kod mene,
samo što ja nisam posudila stvari već darovala,
i zauzvrat sam očekivala barem malo zahvalnosti i ako niš drugo barem "hvala" i da me se pozdravi kad me se sretne...

a radi se o mojoj jako dobroj (više ne, nažalost..) prijateljici kojoj sam dala hrpu stvari za curku, između ostačlo i npr bambi cipelice, jako malo nošene, ona ih je uzela i za dva mjeseca kad su mali odgovarale brojem ona joj je kupila nove jer kao "nevalja da više djece nosi istu obuću"
mislim, pa kaj ih je onda uzimala???? :/

[Točka]

Ne posuđujem. Ili čuvam ili poklanjam.

[aleksandra70vanja]

meni je kuma posudila robicu od svog sina
ja svu V robicu proslijeđujem za njenu kćer
roba se pazi koliko se može paziti, nekoliko komada se oštetilo
V je poderala jedne Markove hlače
bilo mi je žao, ali jbg, desi se, nije namjerno
on je zamazao V skafander (ja sam kupila V preveliki, pa je prvo on nosio dok nije V narasla do njega) u motornim uljem, slučajno
kuma se pojela zbog toga, meni je to bilo bezveze
nismo robovi odjeće, ne uništava se namjerno, ali se nosi

jednom sam posudila hrpu V robice mjesec dana prije nego je kuma zatrudnila s curicom
dio nisam dobila natrag, dio sam dobila oštećeno, dobila sam robe i koja nije bila moja
tako da ne bi više posuđivala nikome i od nikog, osim od kume

[elin]

itekako posuđujem (ne volim držati stvari po ormaru koje ne upotrebljavam, osim par stvarčica koje su mi bile fakat ) i meni su isto kad se rodila mala. E sad, ne mogu očekivati da, npr. čekam iduće dijete, će robica koju sam dala bratovoj djeci nakon 3 djece koja su je upotrebljavala biti u stanju u kakvom sam je dobila. A i klinci se prljaju za poludit - jedan dan sam 3 majice i 2 hlače promijenila djetetu.

(npr. cipele stoje u originalnim kutijama, imaju uloške..)

ovo mi je zakon, kolike ti ormare moraš imati da čuvaš cipelice u originalnim kutijama. Kod mene se cipele izvade iz kutije, probaju opet da malo prohoda, a onda kutija ide maloj za igru koja ju u potpunosti destruira za par sati.

piplica, nemoj se uzrujavati: vjerojatno će se naći neka frendica ili poznanica da ti zlifra robicu i biti će sretna da napravi mjesta u ormaru.

[TeFil]

Ja posuđujem uskom krugu prijateljica. I od istog tog kruga nasljeđuju i moji klinci. Kada se preraste dobiveno sve se lijepo opere i opegla te spakira i vrati. Do sada nam je sve bilo super i sve strane su bile zadovoljne.
Onu robicu koja nam je draga i prirasla srcu ne dajem, već ju spremam u posebnu kutiju.
Istina je da kada više djece nosi neku robu, kad tad se ta roba uništi i nešto nije vrijedno niti vratiti jer je u raspadnom stanju. S tim bi svakako trebalo računati.

[icyoh]

(npr. cipele stoje u originalnim kutijama, imaju uloške..)

ovo mi je zakon, kolike ti ormare moraš imati da čuvaš cipelice u originalnim kutijama.

Premali, rekao bi ti MM.
(2,20 x 3 ovako odoka)

Meni je shvatljivo da dj. roba pohaba od nošenja pa se ne bih niti pretjerano uzrujala.No sad da mi netko koristi stvar jednako dugo koliko i ja i vrati ga u 3x gorem stanju onda se naprosto radi o šlamperaju (i bezobraznosti).

Inače, navodno da ima poslovica "što se da, to se više ne vraća".

[rena7]

Moje prvo iskustvo sa posuđivanjem dogodilo se je još u trudnoći. Ponuđena mi je trudnička roba, kao što će ti novo kada se nosi jelte kratko? Kada mi je stigao paket, duboko sam se razočarala. Bilo je tu trudničkih gača, zamazanih hlača, trudničkih čarapa, grudnjaka.... ajme... roba u katastrofa stanju, skoro sam se rasplakala kada sam to vidjela. Malkoc su me i prali hormoni, pa eto, suza je suzu stizala. To je bio dobar razlog da u što kraćem roku putujem u kupovinu. Kupila sam sve, baš sve što mi je bilo potrebno. I nosila sam svoju robu koju danas čuvam. Pretpostavljam da će mi trebati. Isto tako sve sam kupila za bebača. Ništa nemam posuđeno. Nikome nisam posudila ništa. A dabome, bilo je tu kandidata za nasljeđivanje V. robe. Jednostavno, od drugih ne tražim, a drugima ne posuđujem. Prema kome imam obvezu, njemu kupim novo, naravno koliko mogu i to mi je sasvim uredu.

[Mima]

Ja sam dosta toga dobila od prijateljica, od obitelji, i robice kad je Lea bila mala, i opreme - i hranilicu, i velika kolica, i putni kinderbet; i uvijek sam pitala očekuju li da im vratim stvari. Većinu nisam vratila nego proslijedila dalje jer su i oni koji su očekivali povrat u međuvremenu odustali od još jednog djeteta . Ali, eto, dogodila mi se i situacija da su ljudi rekli da ne treba vraćati, a onda su ipak tražili stvari natrag, i baš TO smo strgali :/

[sweetmint]

Kod mene je posudjivanje samo u krugu sestara, i to bez ikakve sebicnosti, prigovaranja ili ogranicavanja.
Sto se tice frendica, rodjakinja, kumova i sl....no-no

[Anci]

Puno stvari sam razmjenjivala sa svojom i MM-ovom sestrom.
Kolica, kadu, prematalicu... sve sam to dobila kad sam rodila prvo.
Onda smo drugo dijete rodile sve tri praktički u 3 mjeseca pa smo sve kupovali novo.

Roba kola samo između nas, naše tri obitelji. Ja volim vidjeti svoje cure u haljinama koje su nosile moje nećakinje.

[Svimbalo]

Puno stvari sam razmjenjivala sa svojom i MM-ovom sestrom.
Kolica, kadu, prematalicu... sve sam to dobila kad sam rodila prvo.
Onda smo drugo dijete rodile sve tri praktički u 3 mjeseca pa smo sve kupovali novo.

Roba kola samo između nas, naše tri obitelji. Ja volim vidjeti svoje cure u haljinama koje su nosile moje nećakinje.

Ovako.
Osim što ja još nemam drugo dijete I u igri su djeca MM-ovog brata. Najvolim ih, P je bio prvo dijete u našim obiteljima, i sretna sam kad Ivanu obučem nešto čega se sjećam na P-u.
Isto tako i kad Ivanove stvari vidim na P2

Malo sam zakazala jedino kod prstena za kupanje-I ga je koristio sve do gipsa, pa sam ga sad htjela vratiti, međutim se P2 već odavno kupa bez pomagala.
Stvari uvijek vraćamo čiste i opeglane, a da je bilo podrapanih hlačica od puzanja-bilo je. Šogorica bi na to samo odmahnula rukom, oni zasad ništa naše nisu uništili, malo mi je bed, ali kad vidim da njoj doista ne smeta, lakše mi je.

[vještičica]

Dobila na posudbu i uredno vratila kumi.
Dobila na poklon od prijateljice, rekla da ne vraćam.
Hvala im objema do nebesa.
Posudila malu robicu dobroj prijateljici, sve se vratilo oprano, popeglano i mirišljavo. Ponudila joj sljedeću turu, malo veće odjeće, veli ne treba svi se samo utrkuju u kupovini ima već veliku hrpu veće robe, neće joj trebati.
Kolica i putni krevet dobili, hranilicu pozajmili i vratili.
Da nije bilo posuđivanja potrošili bi previše novaca na te male stvarčice koje se brzo prerastu.
Zato i ja posuđujem drugima.

[pale]

Mi smo sve kupovali novo, najbolja prijateljica ima curicu mlađu 8 mjeseci i čim nešto prerastemo ide njoj. Sad nam još jedan par u društvu čeka curicu i sve će ići njoj. Ako Bog da drugo dijete očekujem da ću moći barem nešto iskoristiti od te robice. Moja prijateljica kad dobije veću robicu, proslijedi nama dok ne prerastemo i onda je vratimo njoj

[spajalica]

imam necaka koji je od BC stariji 10 mjeseci. sestri je to zadnje djete, pa smo puno stvari od nje dobili. kako mi je razlika izmedju klinaca mala, vecinu stvari nisam ni stigla posuditi, tako da su ostale u opticaju kod nas doma.
neke stvari sam posudila i to od , ali sam trazila da mi ih vrate, jer imam mladju seku koja me pitala vec ranije za neke stvari, iako nije trudna. ali je sparna.
odjecu uvijek poklanjam. ono sto zelim da ostane ostavljam. smetaju cesto sitnice na koje drugi ne obracaju paznju. odjecu koju sam dobila, uglavnom rijetko koristim, jer ne zelim vratiti pohabano. tako mi se dogodilo da sam dobila na posudbu novu majicu za balerinu, nako susenja promijeila je formu (deformirala mi se jako cudno, nije se stisnula) i sad mi je kao da sam ljudima unistila nesto veliko :/
i ja inace cuvam cipele u originalnim kutijama. kad smo radili ormar frajer mi je pokusao objasniti da to nije ormar za cipele i da takav ljudi drze u sobama, a ne u hodniku

[mamasch]

Sve što nam je priraslo srcu od robice spremila sam u kutiju, ostalo sam poklonila, a nešto i prodala (nešto odjeće, gotovo novu a preraštenu AS..).
Nekako mi je blesavo posuđivati, svakome se može dogoditi da se nešto polomi ili zaprlja. Radije ne krcam previše robe i igračaka pa mi poslije nije žao poklanjati.

[Peterlin]

Ništa nismo posuđivali... Ne što ne bi (jer bi), nego nismo imali prilike - dobili dvoje djece jedno iza drugog, a kako nismo namjeravali imati ih još, sve smo poklonili kad nam više nije trebalo.

Posuđivali smo OD drugih i vratili (autosjedalicu 0+, hranilicu za najmlađe) i gledali da vratimo u istom stanju. Srećom, obje su stvari imale perive presvlake, inače ne znam kako bi bilo...

Posuđivanje opreme za malu djecu je zakon! Nevjerojatno koliko to košta, a kratko nam treba.

[Dijana]

Ali - ja sam imala nezgodnu situaciju jer sam pretpostavila da su mi stvari poklonjene, a ne da su posuđene (jer su ljudi imali već veliku djecu), i onda je ispalo da očekuju da im se stvari vrate

I meni se ovo dogodilo, zato preporučujem raščistiti iskreno odmah je li robica i oprema posuđena ili poklonjena. Da sam znala da je posudba, ne bih je ni uzela. Za sada čuvam djetetovu robicu jer želim još jedno dijete, pa bi mi isto bilo bedasto sve ponovno kupovati, a ne bih voljela niti da dođem u situaciju da nekom zamjerim u kakvom stanju mi je stvari vratio, jednom kad mi zatrebaju.
Ma, pipave su to stvari (piplice ), najbolje odmah raščistiti, pa si poslije miran..

[Trina]

Da, sve posuđujemo. Ali mi imamo to nekakvo pravilo da kako netko rodi, tako sve mi skupimo sve što imamo i posudimo. (krug od nas 5,6) Ali to vrijedi za svaku od nas. Znači, nešto od mojih stvari će biti u jako jadnom stanju ali od iznošenosti i starosti ali cure meni opet posuđuju hrpu svoje nove robice i tako unedogled..Niti se emocionalno vežem za stvari, niti me ljute situacije kad se nešto iskoristi do kraja. Ali evo ja sam prijateljici priuštila neugodnu situaciju-posudila mi je vrtić i moj mali ga je izgrizao od početka do kraja, toliko da ona gornja mekana ogradica više nije postojala. Bilo me sram i baš neugodno, rekla sam joj a ona odreagirala super. hebiga, kad ona rodi kupit ću joj novi vrtić

[ivarica]

sve sam poklonila, lijepe stvari frendicama, one manje lijepe nepoznatima u nevolji
kad je ivar bio manji, isto sam tako puno toga dobivala na poklon (valjda nitko nije mislio da je na posudbu )

uvijek su me ucili onoj: ako dajes, imat ces
nije da dajem zbog tog, ali mislim da jest tako

[Riječanka]

Meni je posuđivanje stvari tako nekako divno ispalo.
Dala sam čak i najdraže stvari; prvi put je bilo najteže 8)
A onda sam počela dobijati ne samo svoje stvari natrag, nego i od drugih za moje dijete, jedno, pa drugo. Imam kojekakve dilove, i prezadovoljna sam. Uvijek ću dati, čak i polupoznatima. Ne očekujem da se vrati ista stvar, niti brojim.
Dajem s idejom cirkulacije ljubavi, pažnje i dobrodošlice djeci. Dajem, gotovo ne očekujući nazad... pa se valjda zato i vrati.
Ako je mojem djetetu nov komad robe velik, dat ću ga frendici sa starijim djetetom, nek uživa i nek nosi. I tako rade i moje frendice...
Kolica jesu malo pohabana, al ja sam sebi rekla da je to dobro. DA je to znak da su služila, da imaju priču, da imaju puno ljubavi i dječjeg smijeha u sebi. Pa ih ponosno vozim razdrapana. Valjda sam čudna

Nisi čudna, odnosno ako i jesi, ima nas još. Ja isto tako nekako osjećam, ali to ne bih znala tako lijepo izraziti. Nema mi ljepšeg osjećaja od onog kad vidim dijete svojih prijatelja u nekom komadiću robe moje djece, odnosno kad vidim da je još u funkciji i prisjetim se kad su oni bili toliki...Sve u svemu, dala sam ali i dobila puno (čak više ovo drugo, nitko baš ne vodi strogu evidenciju pa kad nam vrati, vrati nam još i nešto tuđe, a onda to sve ide dalje kod trećeg i tako u krug...)

[gitulja]

posuđujem, kao prvo svu robicu. prijateljica ima blizanke mlađe godinu dana od moje G. i sigurna sam da joj sve dobro dođe, a i ona posuđuje robu svog starijeg sina. nakon njenih curica tu robu nosi kćer njenog brata, pa kćer njene kume. meni je tako nekako manje žao novaca koje dam za robu, znam da će se iskoristiti do kraja. svu robu koja je još nosiva nakon toliko djece + ono što svi ovi u nizu dokupe ona sprema. a jako je uredna. tako da sam sigurna da ako ću imati drugo dijete, dobit ću dosta stvari na posudbu.
možda neće biti sve ono što sam kupila, ali nije mi to bitno.
nekako sam mišljenja da mi se možda nakon 5 godina neke stvari ne bi ni sviđale pa bi opet kupovala novo
uostalom, G je ljetna beba, a druga može biti zimska pa bi u tom slučaju bila zatrpana stvarima koje ne mogu iskoristit.
ovako znam da su poslužile svrsi.

[Zorana]

I ja sam jedna od onih koje su imale negativno iskustvo s posuditeljem robe. (takodjer greska u komunikaciji) Dobili smo dosta robice za najstariju kcer, posuditeljica/proslijediteljica je rekla da robu daje, greska u komunikaciji nastala u dijelu u kojem je ona rekla/mislila/ocekivala/whatever da joj se ostavi par "ljepsih" komada, kao da ih sacuva za uspomenu. Ja ocito taj dio nisam cula ili dozivjela i bas tih par nakindjurenih haljinica, za koje sam bila sto posto uvjerena da ih necu nikad obuci na dijete, fino spakovala i odnijela u Caritas kontejner.

[Smajlić]

ne posuđujem, ako imam što za dati, onda poklonim.
Jedino sam šogorici posudila svojedobno jastuk, košaru i tak par stvari za koje sam ju zamolila da mi vrati što je naravno i učinila, u istom stanju u kakvom je dobila.
Dala sam joj i nešto robe, nisam uopće računala s tim da mi vrati, al vratila je i nadam se da ću ih još jednom koristiti.
Uglavnom, stvari poput kolica, AS i sl. ne bi baš posudila svakome, pogotovo ako ja još mislim koristiti. I za neke stvari ako se posude ne možeš očekivati da će nakon korištenja biti baš iste kao prije.

[piplica]

uvijek su me ucili onoj: ako dajes, imat ces
nije da dajem zbog tog, ali mislim da jest tako

Kod mene je valjda obrnuto: što sam dala, više nemam...

Možda sam ostala neshvaćena, nisam ljuta na nikoga konkretno, nemam potrebu ništa raščistiti sa nekim, nije mi uopće žao da sam posudila, jer sam zaista posuđivala dragim osobama (osim jedne koja mi je svaki puta kada joj je nešto trebalo posuditi tumačila kako je glupo kupovati dječje stvari i kako oni pametno ulažu u nekretnine 8) ), samo mi je glupo da ponovo sve moram kupovati (znam,znam, nije vrat nego šija...).

Kao što rekoh, nitko mi nije kriv, nude i drugi meni svoje stvari, ali što ću kada sam picajzla pa mi to ne odgovara...

Možda mi koje smo si na topicu o slaganju rublja i kvačicama samodijagnosticirale opsesivno kompulzivni poremećaj (koji se kod mene očituje u i u opsesiji sa bjelinom rublja i sl. ) ne bi trebale ništa posuđivati drugima (samo pokloniti ili čuvati), odnosno posuđivati samo pacijentima sa istom dijagnozom...

[Bubica]

ja sam znala da ce medju mojom djecom biti veca razlika, bilo mi je glupo da stvari stoje spakirane, isle su okolo. Vjerovali ili ne, kolica je koristio B, pa necakinja, pa prijateljica, pa opet ja za F - nis im ne fali. Isto tako i hranilica, putni krevetic...
Robicu takodjer posudjujem ili dijelim, jasno naglasim kada je sto u pitanju. I kada meni posudjuju (sada za F, B je bio prvo dijete u drustvu) jasno pitam trebam li vratiti ili ne. Dapace, meni je zao dragu robicu prodavati na burzi ili rasprodaji u bescjenje, draze mi je vidjeti kako ju nosi neki nas dragi prijatelj.

[Lucija Ellen]

Razmisljam kao Bubica.
Ni ja se ne zurim s drugim, a stvari kruze, kruze... i to me bas veseli. I robica i knjige pa i neke velike stvari. Ne brine me ako usput bude sto unisteno, pa to je normalno. Cim mi jedna prija vrati dio, vec gledam kojoj priji mogu dat za dalje. I svi sretni.

[smedja]

Mi smo kupili sve velike stvari, a pocetnu robicu smo dobili od mm bratica koji je rekao da oni vise ne misle imati djece a ak ce ikada i imati ce kupiti sve novo... da to ne vracamo... ok, rekli hvala i uzeli to
Za 11 mjeseci cekali opet bebu i trazili ipak stvari nazad... e sad, vratila sam vecinu stvari (nisam bila sigurna sto je sve njihovo) i dala jos dosta nasih...
Da bi se uvrijedili jer sam rekla da sam neke tetre bacila u krpe (jer su imale rupe po sebi, neke sam takve vec i dobila a neke su takve postale) i da sam im umjesto tih poslala novi paket... nos do poda i kako sam se usudila bacati njihove stvari :shock: Jer njima su BAS te tetre bile super...

Osjecala sam se skroz posrano i vise ne planiram posudjivati stvari...

Inace sam znala posuditi nove stvari susjedi jer joj je mala bila 4 mj starija a ja sam dobivala dosta nove robice za poklon i to unaprijed velicine... i jos jednom od sekine frendice, ali tada sam uredno sve u biljeznicu popisala koji komad sam posudila, jer je rekla da zeli stvari natrag...
Od sada to radim i kad ja posudjujem (npr trudnicku robu sam posudjivala zbilja svima, sve je bilo novo i ocuvano... vratilo se tak tak...) ali zapisem svaki komad i onda kad se vraca krizam...
Ali puno radije poklanjam...

[pomikaki]

Znajući koliko je komada robe moje dijete nepovratno uništilo, bilo bi mi malo čudno očekivati da nekom posudim pa da očekujem da se ta roba vrati netaknuta. Istina, ako bi uništenje robice bilo baš masovno i popraćeno bahatim stavom, možda bih drugačije razmišljala.

Ali, stvar je takva da sam i ja dobila skoro svu robu na poklon, što rabljeno (od ljudi koji ne planiraju više djece i čiste podrume) što nerabljeno (kao poklon bebi). I toga je zbilja jako puno, pa sam već prije poklanjala dio "nepoznatima u nevolji" a kasnije kako smo prerastali prosljeđivala sam prijateljicama i šogorici. Svaki put bih napomenula neka se nikako ne živciraju ako se što uprlja ili pokida, ionako većinu toga nisam kupila, niti ću brojati kome sam što dala. Kad budem opet trudna neka vrate što je još upotrebljivo. Možda kao Ifigeniji dodaju još svoje robice I za sad imam samo dobra iskustva, prijateljica koja je prva nasljeđivala već je vraćala sve lijepo posloženo (da li je opeglano i čitavo zapravo nisam provjeravala).
Zapravo sam mišljenja da se bez svega toga može, a bez prijatelja - teško.

[pomikaki]

nego - što da napravim sa starom AS?
iskoristilo ju je troje djece, nije bila u sudaru, ali je stara 8 godina i mama zadnjeg korisnika ju je dala pretapecirati, u najboljoj namjeri.
da ju jednostavno bacim?

ima negdje na PDF o autosjedalicama uputa što napraviti s starom As, ukratko: rastaviti i baciti.

A možda se može napraviti i jako zgodna ljuljačka.