Evo, htjela bi čuti vaša mišljenja o našoj "izgubljenoj" šilterici.
Danas smo V i ja bili u šetnji. Skinuo je sa glave šiltericu i bacio ju je na pješačku stazu. Ja to nisam primjetila isti tren, ali za par min. jesam. Vidjela sam tko je išao iza nas i nama u susret. U susret nam je išla mama koja je svoju curicu vozila na biciklu. Iza nas nije išao nitko. Staza je dugačka nekih 200 m, dakle na njoj nigdje nikoga, osim dvije mame i dvoje djece.
... i tako dok sam ja primjetila da šilterice nema, a imao ju je par min ranije, jer sam mu je stavila na glavu... vratim se natrag, a nje doista nema. Nisam vidjela sam čin uzimanja, ali gotovo da sam sigurna tko ju je uzeo, mama sa djetetom na biciklu.
Nema tu, kriva sam sama što nisam bila oprezna. Ne plačem za jednom šiltericom, no pitam se i pitam vas,
kako bi vi postupili da ste je našli?
Biste li me dozvali da mi je vratite? Biste li je zakačili za ogradu uz pješačku stazu, pa dalje vas nije briga? Ili bi je jednostavno prisvojili za svoje dijete?
U ovom slučaju mama ju je prisvojila, pretpostavljam tako, ajde da ne budem ziher kada sam čin uzimanja nisam vidjela. Kakvu je poruku dala svome djetetu, uči li je poštenju ili snađi se druže?
Nemam pojma, pa eto, pitam vas za mišljenja.


Odgovori s citatom
(inače, u mjestu imamo još 3 male cure susjede, sve iste dobi).
) , nije mi palo na pamet da ju uzmem, ne samo zato što je bijela s rozim, a nije za dečke
