potaknuta današnjim Jutarnji u kojem dr.Gordana Buljan Flander sugerira:
" Djetetu vrlo rano, već od četvrte godine, treba iskreno odgovoriti na pitanje o porjeklu i rođenju. Ako to sazna od drugih, moguća je trauma"
 |
|||
|
|
|||
kako i kada reći djetetu da je nastalo uz pomoć MPO-a?
potaknuta današnjim Jutarnji u kojem dr.Gordana Buljan Flander sugerira:
" Djetetu vrlo rano, već od četvrte godine, treba iskreno odgovoriti na pitanje o porjeklu i rođenju. Ako to sazna od drugih, moguća je trauma"
Teška tema. Mislim da djetetu treba naravno reći nekad, ali baš sa 4 godine? To mi se nekako čini prerano. Kao da će razumjeti kad mu se spomene MPO
Pa evo - postoji slikovnica Petra i njen čudesni svijet, i u jednoj priči saznamo da Petrina mama ne može baš lako zatrudniti, i da zato Petra nema brata niti sestru. Mama joj kaže: neke žene lako zatrudne, a neke teže. Pa možeš dodati: zato su mami pomogli doktori da zatrudni itd.
Ja sam djetetu čitajući tu priču rekla da ja ne mogu imati više djece, pa da neće imati brata niti sestru. Rekla sam joj i da se rodila ranije, da je bila jako mala, da je morala ostati u bolnici dok ne naraste itd. Mislim da nema šanse da ne čuje nešto o tome, neki komentar, a uši su joj uvijek širom otvorene i upija kao spužva. Tako da hoću da joj bude jasno ono što čuje a ne da joj to bude nekakva mračna tajna.
to baš i ja razmišljam, mnogi stariji to ne razumiju, a gdje će dijete od 4 godine, naravno da sigurno postoji neki njemu prihvatljiv način, i mnoge knjige pišu o tome kako posvojenom djetetu reći da je posvojeno, ali za ovo nisam baš naišlaamyx prvotno napisa
Vrlo zanimljiva tema. Ja sam zasad odlučila da ću reći djetetu čim počne nešto sama ispitivati o tome kako nastaju djeca, neću sad ić odmah u toj dobi o detaljima - Petrova zdjelica i mikroinjekcija - ali ću reći nešto u stilu da su mama i tata išli kod doktora koji im je pomogao da dobijemo bebu Anu. A pitanja će sigurno krenut u dobi od vjerojatno 2-3 godine kad bude pitala zašto nema bracu ili seku, pretpostavljam. Meni je, nekako i pod cijenu da ispadnem dosadna babetina s tim IVF-om, nekako ne znam... ne mogu to njoj zatajiti, kao što od ljudi koji su mi relevatntni to ne tajim kao niti dosta toga o sebi, ali to mi je i karakterna crta. Mislim da je lakše odmah sa svime na čistac, nego neke priče, da npr. čuje da je "umjetna" ili nešto tako od nekoga. Nešto slično smo kao par prošli na temu propitkivanja identiteta i vezano za podforum ispod, pa smo se tako nekako zasad odlučili i za temu Aninog postanka. Što manje misterioznosti, to bolje, a vjerojatno ovisi i o stavu - meni je to nekako najnormalnije, taj MPO, mislim, ništa specijalno u odnosu na neka druga moćna čuda medicine.
Zanimljiva slikovnica, probat ću nabaviti, imamo već medvjediće za temu s podforuma niže. Super da postoje na hrvatskom.
evo kako više ljudi bolje zna - ja nisam nikad čula za tu priču
tako i ja
Znam da sam nekima oko sebe dosadna s tim IVF sagama (pretpostavljam), ali ja sam baš nekako ponosna na njen postanak, uključivo i način postanka, pa bi mi bilo čak, pretpostavljam, i bed da je neka psiho preporuka da se to ne govori... A općenito mi je za moju curu važno da bude bez predrasuda i da joj prenesem poruku - svi smo različiti, divni, ali i slični.
draga znam tvoj stav čak sam ga mislila i napisati, ali znala sam ja ta češ se ti javiti, recimo da ja ne kažem svom malom i onda dođe kod tete Ine pa mu ona kaže
draga znam tvoj stav čak sam ga mislila i napisati, ali znala sam ja ta češ se ti javiti. Moja mama je jako teško mogla pojmit činjencu da je Ana smrzlić - što to znači, kako su je to zamrzavali i odmrzavali. Tijekom trudnoće je bila sva - ajme meni, bidno dite, ko zna kako će to ispast sve tako zamrznuto-odmrznuto, pa kad je govorila rodbini za moju trudnoću uvijek je bilo uz ogradu, "waiver" - ajme, znate, to vam je "umjetna", valjda će bit u redu, a sad točno kužim kako, s ponosom, kad pokazuje slike nekima i ubaci taj detalj jer je sad fascinira, dok ga se prije bojala, jest da ona i dalje ne kuži što je to. Ja sam u većini slučajeva za demistifikaciju, ali, opet, ima i onih koje se činjenica djetetovog postanka ne tiče, pogotovo u svjetlu "frižider" rasprava u Saboru pa koji put (čak) i ja imam potrebu to odšutit (ali uvijek izleti van dosad bar).
Ja uopće o tome nisam razmišljala
i ne vidim zašto bi činjeniica da je dijete začeto uz pomoć MPO-a izazvala traume kod djeteta :shock:
Naravno da ću joj pričati kako smo dobili bebu Doru,
dugo smo ju čekali, molili Boga da nam ju pošalje i na kraju uz pomoć liječnika i Božju pomoć ona nam je stigla.
U detalje ne mislim ulaziti dok ne odraste i pokaže interes za to.
x, a mislim da će itekako morat nakupit godina prije nego ju počnu zanimat detalji. Trauma - mislim da se nije mislilo na sam MPO, nego što "avlija" može o tome pričati u stilu gluhih telefona, možda slično u smislu traume koja bi mogla nastati i vezano za ovaj način s pdf-a dolje, kad se čuje od drugih svašta - tipa dušebrižno i kvazi dobronamjerno znaš li ti da tebe mama nije rodila i sl., a svašta bi mogle znatiželjni/neupućeni i malo zlobni jezici reći i za MPO dijete, evo, meni je skroz zamisliv ovaj dijapazon - tipa, jel' ti znaš da si ti rasla u epruveti, ne u maminom trbuhu, ti si umjetan/umjetna, po onda ko zna taj dr. K što je on tu mućkao pa šta su paru xy smućkali pa da to onda dijete čuje, pa onda ovo saborsko, predrasuda koja je jako raširena, a niti stručnjaci nisu svi imuni - ta su djeca boležljiva itd. Ono - ti si nekakav poseban, na negativan način drugačiji od drugih, nisi ti kao mi i sl.
... mislim, sve predrasude ili stavovi neprihvaćanje MPO-a (tipa "manipiuliranja embrijima", "petljanja u prirodu" i slično, je li iko MPO roditelje upozorio na ovo ili ono (to se često i od neočekivnog izvora čuje) koje postoje o MPO-u su zamislivo prenešene na govorkanja o djetetu - tipa, "ja to nikad ne bi", ja bih to prihvatila/o jer meni je to miješanje u prirodu, igranje Boga i sl. Ima dolje jedan topic na Kutak za filozofski trenutak koji mi je još jednom osvijestio koliko su te stvari žive (način razmišljanja, mislim) i što bi se moglo stuštit u pravcu MPO djeteta (naravno, djetetu je to svejedno, ali dijete živi u okolini).
ja se isto bojim zbog toga jer naše društvo iz svega viđenog nije pretjerno naklonjeno MPO-u, nedavno sam čula kako su u školi raspravljali o MPO-u i večina djece može se reći nisu se baš pozitivo izjasnila o tome, a onda je netko (učitelj?) rekao, pa vi ste rođeni kad je MPO korištena - možda među vama ima djece koja su tako nastala, zamislite sad se javi djete - ja sam nastao putem MPO-a! - kako mislite da bi ostali reagirali?, ne znam zašto mi se čini ne baš pozitivno, a što reći djetetu - ti si nastao tako, ali nemoj o tome baš pričati ?
Uf, dovoljno je maknuti se s ovog PDF-a, ako se povede razgovor o MPO-u, odmah iskaču senzacionalizmi, zloupotrebe, upitni morali, forsiranje "umjetnog" i slično. Kad se susretnem s takvim razmišljanjima odmah mi padne na pamet moje dijete koje će živjeti među takvim ljudima, tko zna kakve sve gluposti može čuti i kako bi se to moglo odraziti na njega..Treba još vremena proći da se IVF demistificira, a do tada se slažem s vama tj. ovako bi:
A čim bih osjetila da je dijete spremno, uvela bih i ostale "tehnikalije" oko začeća.
Zanimljiva tema, i ja često razmišljam o njoj, tj. evo imam razrađenu cijelu strategiju, samo mi dijete fali.
ja mislim da uopće nema potrebe djetetu ništa pojašnjavati. Pa i to je dio života. To što ih je bilo teško dobiti je naša tegoba i neka tako i ostane. Nekada kad odraste, onako, usput pomenuti i ispričati je po meni ok.
Moja mama je imala problema sa začećem i ja sam to prvi put čula kada sam imala otprilike 12-13 godina. Mislim da je apsolutno ne potrebno uopće pominjati djeci tu MPO činjenicu posebno maloj djeci. Naravno da je to zbog toga da se izbjegne da odmah u samom startu života ne počnu kreirati sliku u svojim glavicama "da je ono drugačije od ostale djece" jer je to pravi nonsens.
ljubim Vas
Jesi sigurna da je bio učitelj, a ne svećenik, na vjeronauku? U okviru kojeg predmeta su o tome - biologija možda? Ovo - i vi ste tako nastali, fakat zvuči ko iz nekog SF filma, obrnuta verzija one Gattacke, u stvari kao Blade Runner - nađimo klona! - ili tako nešto što se spominjala u kontekstu one teme u stilu kamo ide ovaj svijet s ovakvom medicinom. Uh, volim zamišljat filmski scenarij u kojem moja Ana ustaje i s ponosom govori - ja sam tako nastala!, a svi počnu se zanimat kako su je to odmrzavali i zamrzavali, ali mi je vjerojatniji scenarij u kojem ona to prešućuje, a kaže poslije dvojici-trojici dobrih frendova ili kaže meni doma da je bilo baš blesavo. Neću je silit da bude nešto što nije, ako ispadne više tip od "ne talasaj" i "lay low", neće talast i bit će to OK. Kuže djeca vrlo brzo te neke nijanse, sigurno dok ne dođu u školu kuže što kome i kad reći, to spada i pod dio socijalnih vještina, barem se nadam da će moja kužit i bit snalažljiva u tom smislu, ne mora baš "ginut na barikadama MPO-a", ako joj se ne gine, bitno mi je da je ona sama sa sobom na čisto s time i da njoj to bude OK, ostali mogu svašta mislit, kao što misle svašta i o sto tema, u nekima će se priklanjat većini, u nekima će bit manjina, kao i svak od nas, neko više, neko manje.
[/quote]
Ovo gore od Buljan Flander ne sugerirava, po meni, neko specijalno petljanje oko MPO činjenice tj. detalja, tu piše:
"Djetetu vrlo rano, već od četvrte godine, treba iskreno odgovoriti na pitanje o porjeklu i rođenju. Ako to sazna od drugih, moguća je trauma"
Znači - ako dijete pita (a pitat će eventualno zašto nema bracu ili seku, ako nema ili tako nešto) može se lagano početi uvoditi na način na koji je kazala npr. Snješka ili Mima. Tj. poanta ovoga je da ne treba neke stvari negirati, a razinu detelja će svaki roditelj prilagoditi ovisno o njegovoj situaciji, tako mi se nekako čini. Ovo uvođenje toga da se beba teško dobila je primjereno toj dobi (do 4) pa se eventualno može graditi na tome, recimo opet kad pita zašto nema bracu ili seku, rađe nego izmišljanje nekih razloga zašto nema. Mislim da je poanta da se djetetu ne laže jer onda se gubi njegovo povjerenje, a neće dijete od tipa 4 godine ne znam kakva (tehnička) pitanja postavljati o svom porijeklu i rođenju koja bi uključivala MPO tehnikalije, barem mi je to teško zamislivo. Mislim - nije mislila, barem ja to tako ne čitam, da se posjedne dijete, karikiram, na četvrti rođendan ispred sebe i krene davat "facts of life" o epruvetama i frižiderima.
Mislim, a propos razine detalja u toj dobi, možda će pitati tipa - reko taj i taj da sam ja umjetna ili nešto, pa ću reći - nisi umjetna i to će bit istina. Bitno je razgovarat i sigurno je bitnije da čuje od staraca, nego od drugih, tj. razgovor je naročito bitan kad postoji potencijalna opasnost da mu to šušne okolina na neki čudan i "misteriozan" način, tu mogu nastat zbunjole u maloj glavi.
A vezano za različitost, to ću je pokušat naučit da prihvaća pod normalno, jer smo svi različiti i svi isti, po meni, a drugo su sve nijanse, ima jedna super slikovnica, zaboravila kako se zove, za djecu koja su tipa niži razredi osnovne - o jednome dječaku koji je jedini u gradu nosio šešir, isto na hrvatskome. Poanta je - prihvaćanje različitosti i neruganje zbog njih. Ima već kod nas svakakvih slikovnica koje su se prilagodile sadržajem nekom tom "mekšem" i tolerantijem pristupu prema različitostima svih vrsta. Moja nećakinja je tu konkretnu obožavala, u stvari, nije to baš slikovnica, više je priča, ali takve stvari postoje, treba malo prokopat, ali nađu se.
Potpisujem, čemu mistifikacija :?
Trauma djeteta jer je začeto MPO-om... Idiotarije...
Kad smo mi bili mali onaj koji u školi imao nešto super, nešto novo bio je glavni, no kako je tada bila kriza nisu svi roditelji mogli svojoj djeci priuštit sve što su željeli, pa tako ni meni moji. Mislim da nisam iztraumatizirana jer su me zafrkavali što imam stare hlače.
Isto tako nisam iztraumatizirana što sam jedina u generaciji iskakala činjenicom da su mi roditelji razvedeni (dok je danas razvod nešto na što ljudi i ne obraćaju pažnju). A ne moram ni reć da su mi profesori u školi znali reći jadna, ima samo mamu...
Kao i za razvod i za stare hlače djeca uvijek nađu nešto čime bi piknuli drugo dijete, i to iz razloga što ne razumiju zašto su neke stvari takve kakve jesu. Žalosno je kada se odrasli postavljaju na takav način da odvajaju neko dijete od druge djece.
S obzirom da broj parova kojima je potreban MPO raste, tabu oko MPO će nestati. Kao što danas više ne razdvaju djecu na djecu razvedenih i nerazvedenih. Očito treba samo proći puno vremena.
Oprostite na duljini malo sam lse ufurala...
I moram reć da se više nikad na popisima stanovništva neću izjašnjavat kao katolik. Ne želim ulaziti u postotak bigamista i licimjera koji koriste te brojeve za crpljenje i pranje love iz državnog proračuna.
Bog zna tko sam i što sam, zna moje razloge, a crkva nek si turne taj postotak u ....
nicija mama, potpisujem također, od A do Ž.
O MPO se priča sve više, to je došlo kao i dobar dan, a djeca nevjerojatno brzo upijaju sve oko sebe tako da bi se i ja odlučila na onu slikovnicu ali tek onda kada dijete pokaže interes za takve stvari i bude sposobno to razumjeti.
Dvoumim se.
S jedne strane, ne vidim razlog zašto bismo djeci trebale objašnjavati tako rano kako su - tehnički - začeta, jer bi to kao trebala biti bitna činjenica u njihovom životu. Bi li itko smatrao bitnim objasniti djetetu da je začeto s AIH, a ne seksanjem? Ako ne bi, koja je onda razlika u nekom od oblika IVF-a? Hoću reći, začeto dok su se tata i mama mazili u krevetu, pod tušem itd. (neću nastaviti s varijantama začeća u kućnoj radinosti, ne brinite
S druge strane, rado bih u djetetu stvorila odnos prema MPO kao apsolutno normalnom i jednakovrijednom načinu začeća kao što je i onaj statistički češći (bez pomoći medicine), pa bih voljela prikazati to tako, u smislu neki ovako a neki onako, ali sve je to "isto", dakle, ne prešutjeti tu priču o tome koliko je silno, silno bilo željeno i koliko dugo čekano i da su zbog tog dugog čekanja i te želje do neba, tata i mama otišli kod doktora koji im je pomogao...
U stvari, nije mi jasno zašto je važno djetetu objasniti "vrlo rano, već do četvrte godine". I kakvo je to točno "pitanje o porijeklu i rođenju"? Misli li dr. Buljan Flander na donacije ili MPO općenito? :?
ja uopće nisam razmišljala o tome
svaki put kad se Sv.Duh pojavi na TV-u kažem mu, "vidi bebo, tvoja bolnica!tu si ti začet"
iako je beba, skroz mi je normalno da mu pričam tu našu pustolovinu kad smo išli u Zagreb, radili to i to, ... i dobili njega.
Nadam se da će i proživit priču (planiramo takvo studijsko putovanje) kad budemo išli po seku/bracu
a mene uz MPO muči i pitanje da li reči djetetu da je začet sjemenom donora? :?
Mislim da je stvarno prerano objašnjavati četverogodišnjaku što je MPO (pa niti odraslima to nije jasno). Uostalom zašto tako rano? Pa četverogodišnjaku se ne objašnjava da su djeca nastala nakon sexa roditelja zar ne?
Nije potrebno skrivati činjenicu da su roditelji trebali pomoć doktora ali sve u svoje vrijeme. Zašto bi netko u školi morao znati da su to djeca MPO-a? Pa to su djeca ista kao i sva ostala. Sjećam se one izjave, samo sam zaboravila tko je bila ta duhovta forumašica, zar će netko reći djetetu da je začeto na zadnjem sjedištu auta?
Kroz sam odgoj i ljubav koju roditelj pruži djetetu i pažnju, svako dijete koje ima svu toplinu svoga doma i ljubav roditelja, neće imati potrebu biti isfrustrirano činjenicom da je začeto uz pomoć MPO-a.
Mislim da se ne treba toliko brinuti jer djeca su okrutna i kad neko nosi naočale, i kad je netko deblji, nespretniji, zamuckuje, ima drugačiju kosu nego većina, slabije čita, odličan je učenik itd. i uvijek se netko nađe na meti one dijece koja su nesretna i isfrustrirana jer očigledno im nedostaje pažnja i ljubav u roditeljskom domu i svoje frustracije iživljavaju na okolini.
Što se tiče djece začete spermom donora, to bih izbjegla u potpunosti jer mislim da to nije informacija niti za ostale članove obitelji.
nisam ni razmišljala o tome ali sam već napisala na temu novog zakona da je djetetu koje je dobijeno MPO to samo dokaz vise koliko je željeno i čekano .
A ako bude imalo na mene "pogano" lako će odgovoriti na eventualna zadirkivanja druge djece ili glupe komentare pojedinih starijih.
MM i ja vodimo dnevnik. Jednog dana ga namjeravamo pokazati bebi. To su naši osjećaji koje proživljavamo trenutno, dok beba raste, veselje, strahovi, slikice UZV-a i neke bitne stvari koje se dešavaju u okolini i familiji.
Ne bojim se zadirkivanja druge dijece, jer, nažalost, oko nas ima i previše parova koji dijele našu sudbinu.
Zlih jezika je bilo i bit će, ali kao što Laky veli: "A ako bude imalo na mene "pogano" lako će odgovoriti na eventualna zadirkivanja druge djece ili glupe komentare pojedinih starijih."
Trenutno moja curka zna samo da su mamu rezali kako bi izašla iz buše i vidjela je gdje su me rezali.(carski je u pitanju, da ne bi bilo ovakvih smajlića :shock: )
Za tumačenje mpo, još mi je premala.Ma premala mi je i moja okolina, treba mi puno više živaca za borbu protiv vjetrenjača.
Grozno za reći, ali ljudi u provinciji su zatucani i ne želim si dijete obilježiti.
Meni je glupo sad se fokusirati na 4. djetetovu godinu i taj čas ići objašnjavati djetetu. Kad se zainteresira, neovisno u kojoj godini, odgovorimo mu na način da nas može razumjeti. Ona slikovnica je super ideja. Ja bih voljela da moje dijete, naravno, opet kad bude u dobi da sve to skuži, zna i tehnikalije, tj. sve pojedinosti oko IVF-a, baš zato da mu ne uleti netko ograničen, tipa M. Petir i da mu kaže da je njegovo porijeklo upitno, umjetno ili tako nešto... Dakle voljela bih ga pripremiti i na takve ulete, ali naravno, kad sazrije za to...
Ovo mi je super izjava, i potpuno se slažem da nikoga ne trebaju interesirati pojedinosti oko začeća bilo čijeg djeteta ali eto...ja bih svome djetetu ipak sve to objasnila iz gore spomenutog razloga.Sjećam se one izjave, samo sam zaboravila tko je bila ta duhovta forumašica, zar će netko reći djetetu da je začeto na zadnjem sjedištu auta?
A zapravo u potpunosti kužim i podržavam one koji svojoj djeci nastaloj uz pomoć MPO-e neće reći baš ništa o tome nego tipa: "mama i tata su se jako voljeli i nastao si ti", što je 100% istina. (Dakle ništa o ivf-ovima, doktorima...)
Ne znam, ovo bi trebalo pitati cure koje su dobile djecu na taj način, sigurna sam da su one na čisto s time što reći djetetu. Sigurno će krenuti odavde: "mama i tata su se jako voljeli i nastao si ti" ili "prejako smo te željeli i uspjeli smo uz pomoć..."a mene uz MPO muči i pitanje da li reči djetetu da je začet sjemenom donora?
Kako sam shvatila gđu. Flander, nije ona nigdje rekla da će dijete imati traume zato što je začeto MPO, nego ako tako važnu stvar sazna slučajno, od nekog drugog, a ne od onih od kojih bi to trebalo saznati, od svojih roditelja. I samo zato je važno da to sazna čim ranije, jer kad krene u vrtić, školu, počne posjećivati djecu iz susjedstva, uvijek postoji mogućnost da se nekome i bez loše namjere omakne nešto što ne bi trebalo. Što može misliti dijete koje se zatekne u takvoj situaciji? Možda da su njegovi roditelji spremniji podijeliti najintimnije detalje iz svog života sa susjedom Jagom, nego s njim? Neizbježno će se pitati što mu još taje. Gdje nema iskrenosti, nema ni poštovanja. Tko bi cijenio i volio roditelje koji ga tretiraju kao nevažni objekt, a ne kao ljudsko biće? Jer, istina je da malo dijete mnogo toga ne može razumjeti, ali itekako osjeća i zna mnoge stvari na taj način i prije nego što ih je u stanju izgovoriti i objasniti.
Moje je mišljenje da djetetu treba reći istinu, a način i mjeru treba prilagoditi dobi. Sasvim malom djetetu ne bih objašnjavala tehničke detalje postupka, nego bih mu ispričala priču koju bi moglo shvatiti. Rekla bih mu da neka djeca nastanu sama od sebe, kao cvijet na livadi, a druga uz pomoć ljudi (doktora), kao cvijet u vrtu ili na balkonu i da je ono kao cvijet iz vrta. Kad bi bilo spremno za više detalja, uključila bih više detalja, vjerojatno uz kakvu knjigu ili igračku-mikroskop. U svakom slučaju, ne mislim da je MPO nešto loše, nešto što treba biti obavijeno velom tajne pa ne bih od toga pravila dramu, otvoreno bih razgovarala bih sa svojim djetetom, tim više što je naše društvo još krcato predrasudama na tu temu pa bolje da na vrijeme, u obitelji sazna da to nije nikakav tabu, nego da dopustim da ga povrijede glupi komentari ljudi koji o in vitro začeću ne znaju gotovo ništa, ali se ipak usuđuju lupetati.
Tamara27, odgovor na tvoje pitanje je jako jednostavan. Kako bi se ti osjećala da ti danas netko kaže da tvoji roditelji nisu tvoji biološki roditelji?
Poznajem curu kojoj mama nije htjela reći tko joj je otac (istina, nije začeta MPO, što na kraju nije ni važno) i to smatram najgorim oblikom manipuliranja. Djeca nisu stvari i nisu ničije vlasništvo. Na kraju se dogodilo da je ta žena poginula, a njezina još maloljetna kći je ostala sama i prošla pravi pakao dok nije pronašla oca, koji nije ni znao za nju. Da je mama bila manje sebična i posesivna poštedjela bi svoju kći iskustva bijelog roblja.Nitko mi ne može reći da je ta žena voljela svoje dijete.
Svako ljudsko biće ima pravo znati ISTINU o svojem biološkom porijeklu, bez obzira je li izvanbračno, posvojeno, začeto u laboratoriju, stanicama donora... to je valjda nekakvo osnovno ljudsko pravo. Mislim da je u pozadini skrivanja istine uvijek strah od napuštanja, želja za kontroliranjem nečijeg života, postavljanje vlastite koristi iznad poštovanja djeteta kao OSOBE. Dobro u svemu tome je da roditelji koji na tako ružan način manipuliraju djetetom često budu kažnjeni upravo na način koji ih najviše plaši - dijete shvati s kim ima posla i pobjegne glavom bez obzira, u početku emocionalno, a vrlo brzo i fizički.
sandra-zvrk, ovo s dnevnikom je izvrsna ideja!
Ja potpisujem fatamorganu i shanti.Nema potrebe komplicirati, sve u svoje vrijeme.Druga prica je kada se radi o posvojenom djetetu.
Ja zaista ne mislim da treba pricati djetetu o tome da je ona zaceta putem MPO, zaso komplicirati gdje ne treba? Cemu stvarati zbrku?!
Principessa ima gene MMa i mene, nosila sam ju 9 mjeseci i prosla prekrasan porod. Silno smo htjeli postati roditelji, malo smo se namucili da dodjemo do trudnoce i imali smo ogromnu srecu sto smo bas nju dobiliTo nije prica za 'komplicirati' vec za proslaviti ...
Ukoliko bude kasnije postavljala pitana u potpomognutoj oplodnje cemo naci odgovarajuci odgovore ...
Ako cemo ikada imati bebu zacetu MPO, kad bude dovoljno zreo/la da shvati, pokazati cu joj svoj blog posvecen njoj i odgovoriti na svako pitanje najbolje sto budem znala a da moze razumjeti. Sigurna sam da ce biti ponosna sto smo se toliko borili da je imamo i znati ce da je nama posebna.
Planiram reći svojoj bebi da je nama najposebnija na svijetu i objasniti joj i zašto čim bude mogla shvatiti, a i upoznat ću je i sa dr. L tako da joj to sve ne bude baš imaginarno (vidjeli su se oni već, al imala je samo 6 mj). Pa ja sam ponosna na nju i naš uspjeh nakon godina borbe i ne želim to skrivati!
pandora Aura Manroe dosta se slažem s tobom samo kod začeća donorom ja i mm našem djetetu nećemo oduzeti pravo da upozna svoga biološkog oca jer ni mi ne znamo tko je,pa tako se neće dogoditi slučaj kao kod te cure da nakon majčine smrti traži biološkog. ako išta ne želim onda je to manipulirati djetetom,i kontrolirati njegov život,već mu pružiti i dati najbolje što mogu i što znam. isto tako nismo ni odlučili da li reći ili ne"istinu" samo me zanimalo vaše mišljenje,a pravi odgovor mislim da će doći sam od sebe. ipak hvala na odgovoru
Mislim da ce svako''nase dijete'' biti ponosno i sretno kad sazna koliko i sta smo prosli da bi dosli do njega.Sad bas da cu sjesti i reci''ti si bio mali smrzlic i nastao si tako i tako''-sigurno necu,sve dok ne bude bio dovoljno zreo da shvati o cemu pricam.
I ne vjerujem da ce to izazvati neku traumu kod njega i da ce smatrati da je drugaciji od druge djece,jer ga ni ja ne dozivljavam tako.
Nadovezujem se na ovaj post jer trenutno mi sve misli vode ka donoru koji u Svedskoj nije anoniman . Dijete po zakonu nakon napunjenih 18 godina ima pravo , ako to zeli, da sazna ime prezime i maticni proj donatora . Mnogo parova odavde se zbog te cinjenice , a i zbog toga sto preskaceonaj najgori dio - " cekaonicu " odlucuje za Dansku jer je tamo donor potpuno anoniman . Ono sto MENE muci je sljedece :pandora Aura Manroe dosta se slažem s tobom samo kod začeća donorom ja i mm našem djetetu nećemo oduzeti pravo da upozna svoga biološkog oca jer ni mi ne znamo tko je,pa tako se neće dogoditi slučaj kao kod te cure da nakon majčine smrti traži biološkog. ako išta ne želim onda je to manipulirati djetetom,i kontrolirati njegov život,već mu pružiti i dati najbolje što mogu i što znam. isto tako nismo ni odlučili da li reći ili ne"istinu" samo me zanimalo vaše mišljenje,a pravi odgovor mislim da će doći sam od sebe. ipak hvala na odgovoru
Kada gledam iz ugla dijeteta mislim da bih zeljela , ako niista onda bar proci pored svog bioloskog oca . Kada gledam iz ugla MM-a ne prija mi ta cinjenica . Ali onda se opet vracam na pitanje koje bi dijete sutra moglo postaviti " Znaci vi ste otisli za Dansku samo zato da ja nikada ne bih mogao/la da saznam ko je moj biloski otac .??" Sto vise razmisljam o tome sve sam izgubljenija ,ne zelim oduzeti djetetu sansu da upozna bioloske korijene , ako to bude zeljelo , a sa druge strane ne zelim rizikovati da MM zivi mozda u nekom strahu da ce njegovo dijete ipak pozeljeti da upozna " pravog " oca zamisljati razlicite scenarije ... ... Debelo me zanima vase misljenje
Sto se tice MPO i toga da li i kada reci djetetu , o tome stvarno nisam razmisljala kao o nekoj buuhaaa temi . Ako ikad budem imala dijete mislim da ce biti ponosno sto je toliko zeljeno i voljeno . Ne vjerujem da iz tolike ljubavi moze proizaci neka trauma . Meni je zao one djece kojima roditelji govore da su dosli " prerano " itd .
Izuzetno sam ponosna i sretna na svoje (još nerođeno) dijete začeto uz pomoć IVF-a..... Priča o njegovom začeću i dolasku na svijet (što će se tek dogoditi) je za mene fascinantna i prekrasna....Pričam ju već u sebi i jedva čekam da ju ispričam i svom sinu....On će uz tu priču rasti i bit će ponosan na nju jednako kao i njegova mama.
E, sad, ne znam koliko ćete ovo moći razumjeti, ali ću ipak napisati: Želim imati još djece.....I voljela bih da također budu začeta IVF-om. To je ono što iskreno osjećam.
draga Betty i mene isto muče takva i slična pitanja,jednostavno strah od nepoznatog,kako će dijete reagirati iako ni ja ni mm se nemamo čega sramiti.na kraju krajeva kako bi ja reagirala da ne znam i da nikada neću moći doznati tko mi je biološki... uh.. toliko pitanja ,a odgovora jako malo. ne bi htjela da se ovo protumači na neki drugačiji način,tipa da se ja i mm premišljamo oko dobivanja djeteta sjemenom donora , znam da če to malo biće biti voljeno svim srcem,ali ne znam koliko će mu biti važno i da li će moći prihvatiti pravu istinu.
meni je ova rasprava fascinantna
ja nikad nisam pomislila na to da su vaše bebe začete na neki drukčiji način, i da im treba nešto posebno objašnjavati... osim - koliko su željena...
sorciere
Potpisujem u potpunosti i dodajem da ako budem mama ikada djeteta koje je začeto MPO o svemu ću mu ispričati jednog dana kada to djete bude dovoljno zrelo da me razumije a dotle ako se dese neke stvari tipa zadirkivanja od druge djece dok je još maleno da shvati pokušat ću na neki svoj način dati odgovor i naravno reći mu da nije bitno šta drugi kažu, bitno je da je on/ili ona centar maminog svijeta, za koga mama i tata žive.
sociere
Ne razumijem zašto tako malo dijete mora znati detalje oko svog nastanka odnosno oplodnje? Zar to nije komplicirano?
kako bilo tko može znati kako je netko začet? osim najuže obitelji? mislim da je najvažnije da dijete zna da je voljeno i željeno i da ništa drugo nije važnoPotpisujem u potpunosti i dodajem da ako budem mama ikada djeteta koje je začeto MPO o svemu ću mu ispričati jednog dana kada to djete bude dovoljno zrelo da me razumije a dotle ako se dese neke stvari tipa zadirkivanja od druge djece dok je još maleno da shvati pokušat ću na neki svoj način dati odgovor i naravno reći mu da nije bitno šta drugi kažu, bitno je da je on/ili ona centar maminog svijeta, za koga mama i tata žive.
a valjda brzo Roda izda brošuru i za djecu kao za nas velike neznalice u početku i riješen problem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom