Joj kako te kuzim... Neka ljudi misle da sam posesivna al ja ne mogu zamislit ni da dijete dam dolje, kat ispod, kod bake na nocno spavanje...Pa kak cu ja spavat bez njega??
Uostalom, moje dijete ni s tatom nece ic spavat, pa kako bi onda htjelo s bakom?
Vjerujem da ima djece i djece, dakle, neka su jednostavno takva, prilagodljiva, ne smetaju im nove stvari, prihvacaju sve, dok su druga, primjerice moje, robovi navika i konstantno im treba sigurnost na koju su navikli.
I sta ces, tako je kako je, ja svoje nedam dok stvarno necu morat il dok sam ne zatrazi! I tocka!
Mi idemo na svadbu sljedeci mjesec, planirali malca ostavit kod moje mame al sto se vise taj dan blizi to ja vise kemijam kako da ga uzmemo sa sobom...jer bas kako ti kazes, steze me nesto oko srca...
A opet, imam frendicu koja svog malca od godine dana ostavi na spavanju kod bake i sve bude super, klinac uziva, ni traga tuzi...malo joj ponekad zavidim al u pravilu meni uopce nije problem odrec se necega zbog tog svog malog derista, vrijedan je svega!
