--> Čini nam se da je neophodnost postojanja bračne zajednice za liječenje neplodnosti IVF-om u koliziji s drugim Zakonima RH. Danas je 5-10% parova koji liječe neplodnost u stabilnoj izvanbračnoj heteroseksualnoj zajednici. Uostalom niti brak ne jamči stabilnost veze, te su i u našoj zemlji prečesti razvodi. Takva odredba bi mnoge usmjerila na liječenje u inozemstvo. Tu ostaje pitanje troškova, ali i nezadovoljstvo diskriminiranih.
--> Sporna je odredba da punoljetno dijete začeto darovanom gametom može identificirati biološkog roditelja, odnosno darovatelja. To je suvremena odrednica obiteljskog prava u više zemalja. Njihovo iskustvo i stvarnost poimanja takvih događaja u našem društvu, bez dvojbe će značajno umanjiti, ako ne i ugasiti svaku plemenitu ideju za darivanjem gameta. Već danas u RH, samo zbog naznake takve mogućnosti ne postoje banke sjemena. Slično se događa u zapadnim zemljama s istim odredbama.
Realno je da samo ozbiljni medicinski razlozi mogu biti preduvjet za takvo odobrenje Državnog registra. U protivnom darivanja gameta vjerojatno neće biti.
--> Doniranje sjemena i jajnih stanica ne može imati istovjetne propise. Sjeme treba darivati i pohraniti u središnje (Državne) banke sjemena. Ono se smrzava i uz odobrenje i kontrole distribuira drugim ovlaštenim zdravstvenim institucijama. Nasuprot tome donirane jajne stanice trebaju biti svježe, ciklusi darovateljice i pacijentice se sinhroniziraju. U nepoznate darovateljice uz pristanak se uzimaju suvišne jajne stanice u njenom IVF postupku, ili se darovateljica priprema samo za donaciju (najčešće bliska rodbina). Smrzavanje jajnih stanica i pohrana vrlo su neuspješne metode kasnijeg liječenja, posebno u IVF donacijskim programima.
--> Ako se u IVF-u dopusti oplodnja samo tri jajne stanice, dok se preostale trebaju smrznuti, bez mogućnosti zamrzavanja zametaka, očekujemo poteškoće i slabije rezultate. To su pokazala iskustva Italije i Njemačke. Za ovu tvrdnju postoji više razloga:
odabrati tri najkvalitetnije jajne stanice nije uvijek pouzdano
oplodnjom i brazdanjem tada če se prosječno stvoriti 1,7 zametaka (oplodnja 70%/brazdanje 70%)
ako se koristi mikroinjekcija spermija (ICSI) broj dobivenih zametaka biti će 1,3 u prosjeku
za preimplantacijsku genetsku dijagnostiku (PGD) koja je bliska i u nas, trebamo raspolagati sa više zametaka
ponekad je embrio transfer kontraindiciran ili nemoguć
• veliki rizik hiperstimulacije
• iznenadna bolest pacijentice
• nepovoljan endometrij za omplantaciju
• oštećen cerviks
• drugi nepredvidljivi događaji
Tada će se stvoriti obveza smrzavanja zametaka i odgoditi prijenos zametaka.
- smrzavanje jajnih stanica je složeno i skupo
- preživljavanje jajnih stanica nakon odmrzavanja je 65%
- jedna jajna stanica u tom postupku daje 2-3% šanse za trudnoću (do sada je u svijetu rođeno samo 650 djece)
- kada je u programu krio pohrane jajnih stanica sve optimalno i stvore se zameci, uspjeh ET (embrio transfer s više zametaka) je oko 155. prema metaanalizi iz travnja 2009. gdine jedna smrznuta jajna stanica daje 2,3% za kliničku trudnoću. Jedan zametak iz sada dopuštene krio-pohrane daje 15-18% šanse za trudnoću.
Zato ovaj odabir i smjer IVF-a prema današnjim standardima nije najbolji izbor liječenja neplodnosti.
Ono što moramo istaknuti kao povoljno i suvremeno je da će ove odredbe usmjeriti IVF prema blagim i modificiranim protokolima za stimulaciju ovulacije. Te metode su poštednije, jeftinije i prirodnije. Izbjeći će se ET s 4 ili 5 zametaka što se danas i u nas u nekim klinikama radi. Smanjit će se rizik teških hiperstimulacija.
Ipak u tim uvjetima moramo računati na slabije rezultate 8-10% (po jednom IVF postupku). Kumulativno se s blagim postupcima postižu dobri rezultati, ali samo u optimalnim embriološkim laboratorijima. Slični protokoli danas se koriste za očuvanje plodnosti u mladih žena što se liječe od zloćudnih bolesti. Takvih je u RH 1500 godišnje.