Zašto nisam dojila Marina

[mamaja]

Marina sam dojila 3 tjedna i izdajala i davala mu svoje mlijeko do njegovog 3. mjeseca. Naravno da me užasno grizla savjest sve ovo vrijeme i dan danas mi se srce cijepa zato što smo i on i ja propustili to prekrasno iskustvo. Kad sam zatrudnila s Brunom, čvrsto sam odlučila da ću ovaj puta uspjeti.
Kad se rodio Bruno, oduševila sam se kako nam dobro ide - dok nisam 8. dan dobila mastitis. Uz hrpu oprečnih informacija, bila sam na rubu očaja. Tada sam otkrila Rodine stranice i SOS telefon. Ne znam kako bih uspjela bez toga. Do danas sam na portalu i forumu naučila jako puno (a namjeravam i još više) o dojenju i kad se sjetim muka kroz koje sam prolazila s Marinom, sve mi je puno jasnije.
Dakle, Marin je bio beba koja je htjela stalno sisiati, a meni su bradavice bile krvave i izmučene od te "torture". Kad je nadošlo mlijeko, dobila sam mastitis i propisan mi je antibiotik. Marin je dobio soor i perijatar i patronažna sestra objasnili su mi kako da ga liječimo u njegovim ustima, ali nijedno od njih mi nije reklo da se i ja moram liječiti. Cijelo vrijeme dojenje mi je bilo toliko bolno, da sam se doslovno užasavala trenutka kad će se probuditi i tražiti siku, jer bol je bila neizdrživa. Bila sam uvjerena da ni on ni ja nismo naučili ispravno dojiti, da je položaj krivi, iako su mi svi govorili da on dobro sisa. Stalno sam pokušavala popraviti položaj, ali kako god bi se namjestila, boljelo je. U svim knjigama koje sam čitala pisalo je da dojenje ne smije biti bolno, da beba mora ispravno uhvatiti bradavicu, ali nigdje nije pisalo da i soor može uzrokovati takvu bol. On je bio nezadovoljan, a ja mu nisam dala da sisa duže od 30-tak min, jer su mi tako rekli, a i duže od toga jednostavno nisam mogla podnijeti. Ja sam tih pola sata provodila stisnutih zuba, a on je srce moje malo, guštao polako i povremeno spavao na siki. Više nisam bila sigurna dobiva li on dovoljno mlijeka, dojenje mi se pretvorilo u horor i na sam Božić, uz ooogromu grižnju savjesti i litre suza, donijela sam odluku - neću više dojiti, izdajat ću koliko budem mogla.
Skoro 4 godine, dok se nije rodio Bruno, nije mi bilo jasno kako dojenje može biti bezbolno i užasavala se još jednog neuspjeha. Tek nedavno kad sam zaradila soor, nakon mjeseci ugodnog dojenja, prepoznala sam poznatu bol, koja ne prolazi na nakon bezbroj pokušaja poboljšanja položaja. Kad sam saznala da je to soor, shvatila sam da me je banalna i izlječiva stvar kao što je soor, stajala jednog dojenja.
Ne želim prebacivati krivjnu, ali pedijatar, patronažna se sestra i moja doktorica, znali su da sam uzimala antibiotike (i zbog toga bila podložnija glivicama), da je Marin imao soor u ustima i nitko od njih nije smatrao potrebnim (ili još gore, nisu znali) reći mi da se i ja trebam liječiti i da je dojenje zbog toga toliko bolno.
Ne znam da li mi je nakon ovog saznanja lakše ili još teže. Sad znam da bol nije bila zato što "ne znam" dojiti, ali mi je užasno krivo što mi nitko nije znao pomoći. Tko zna možda bi cickali dugo, dugo...
Zato sam sretna što Roda postoji i žene poput mene mogu dobiti pravovremen i točan savjet za sve dojeće probleme.
Eto, morala sam ovo podijeliti s vama, možda će mi ovo pomoći da si oprostim ovaj neuspjeh.

[Janoccka]

Ali si bila nevjerojatno hrabra sa Brunom..... Nemoj se više opterećivati, napravila se ono što si mislila da je najbolje u tom trenutku i na osnovu informacija kojima si raspolagala. Nisi se odmah predala, borila si se.... ali eto.... ne uspije uvijek pogotovo kada ne dobiješ prave informacije u pravo vrijeme!
S trećom će biti savršeno

[Sanjica]

Tješi se, ja sam ih fulala dvoje i žalosna "gubila " mlijeko...

Sa trećim je već postojao internet i Rodin forum i dojim već 14 mjeseci.

I da te potpišem - niti meni pedijatar nije rekao da i ja moram liječiti soor ( a boljelo je vraški), čak sam imala osjećaj da me blijedo gledaju i on i sestra kada sam im pokušavala reći ono što sam o sooru naučila s ovih stranica. Pomogla sam si sama slijedeći upute i savjete s Rodinog portala.

A da nije bilo Rode.... davno bi "izgubila" mlijeko i s ovim trećim...

[samaritanka]

Mamaja, to ja isto cijenim na ovom forumu, puno dobrih informacija. Koliko žena ima koje nisu kao ti ni ustanovile, a kamoli analizirale svoj neuspjeh dojenja. Svaka čast. Dojenje je za mene veliki životni ispit za svaku ženu baš kao i DOBAR POROD:

[Vlatka]

I ja mogu za sada uspješno dojenje zahvaliti Rodi i ovome forumu. U trudnoći sam se puno više informirala o dojenju nego o bilo čemu drugome. Čak sam nosila Rodine letke u bolnicu i davala nekim neukim curama na čitanje. Zahvaljujući svemu tome nisam imala niti jedan početnički problem.
BTW, moja curica je u mjesec dana dobila 700 g i 5 cm :D . Nastavljamo i dalje sikiti i maziti se.

[apricot]

cure :srce:, samo da znate koliko smo mi sretne kada pročitamo ovako nešto.
hvala i vama čiji primjeri su razlog ovome čime se bavimo, ali i dokaz da to radimo s ljubavlju i voljom...

[mamazika]

Čini mi se da se u tom pitanju veze soora i gljivica na bradavicama treba zbilja informirati doktore i patronažne. To zaista nitko nikad ne spominje, nego se govori da mama ima ragade a beba soor. I onda ako se nekoj mami posreći da stavlja bebu na prsa ubrzo nakon što joj je dala Daktarin gel u usta, čisto slučajno će izliječiti i sebe. Meni je tek sad kad sam ovo čitala sinulo kako sam se bez veze mučila sigurno par tjedana dok mi nije prošlo samo od sebe. Uopće to nisam povezala, ni pomislila da bi sebe trebala namazati (smajlić se lupa s mlotekom po glavi).

[anchie76]

Da se nadovezem na Mamaziku....

Ako mama radi ispravno - a to je da daje djetetu lijek POSLIJE podoja, sanse za njeno izljecenje su minimalne jer lijek ne dolazi u dodir s njenim grudima....

Zalosno je to koliko doktora (i patronaznih) smatra da je dojenje prirodno i da se tu ne treba nista posebno educirati. Pa dojenje je prirodno, ali je i prepuno kojekakvih malih prepreka, koje ako se ne predju uspjesno vrlo cesto znace kraj dojenja. A cesto to bude tako nesto kao tvoj problem Mamaja.... Bas tuzno

I to je ono sto ja uvijek pricam... Mamama ne nestaje mlijeko, mame su sposobne dojiti, ono sto je problem kod nas i sto je razlog neuspjeha u dojenju mnogih mama nije njihovo tijelo koje nije u stanju prehraniti bebicu, nego je problem nedostatak pravog savjeta u pravom trenutku. I kad to nedostaje, onda imamo puno prica kao ova. Prezalosno je to

Mamaja hvala ti sto si podijelila svoju pricu s nama. Ovakve price kao tvoja daju smisao svemu ovome sto radimo. Hvala ti

[Arijana]

Koliko žena ima koje nisu kao ti ni ustanovile, a kamoli analizirale svoj neuspjeh dojenja.

Samaritanka ti je sve rekla!