Htjela sam vas pozdraviti i oprostiti se s ovog foruma....

Naše dojenje je završilo bezbolno i bez osjećaja grižnje savijesti..
Ne dojimo vec oko 3 tjedna, izbacili smo vecernje podoje zahvaljujući Blanki Vlašic i njenim skokovima jer smo gledali iz kreveta "tete " kako skaće i zaspali uz nju...

Slijedećih par večeri smo opet čekali da tete dođe i u međuvremenu zaspali... Ostali smo bili na jutarnjem cicanju koje smo postupno maknuli tako da smo stavljali motore i ključeve da cicaju...

Tako da moj sin više ne cica, ali zato cicaju ključevi i motori...

Eto tako je bilo kod nas... Sad više uopće ne treža, pita za cicu, ja mu ju pokažem on joj da pusu i brzo je pokrije i kaže "aja" (da cica ide spavati)

I to je to... bez grižnje savijesti... a u međuvremenu sam saznala i da sam trudna.... :D