Imam za ispričati vrlo lijep i pozitivan prestanak dojenja. Kada je naša T. navršila dvije godine u meni je počela raditi želja da prestanemo s dojenjem. Pokušala sam procijeniti da li se kod T radi o navici ili o potrebi. Pa sam odlučila napraviti jedan mali test. Bez puno planiranja i nekakve psihičke pripreme (očito je bilo pravo vrijeme) jedno jutro sam pomislila da bih mogla malo promijeniti rutinu i vidjeti što će nam to donjeti.
Dotadašnja rutina se sastojala od toga da je ona ujutro kad se probudila zvala tatu ili mamu, obično bi tata otišao po nju u njenu sobu (spava u svojoj sobi u svojem krevetiću i skroz je zadovoljna sa time) i donio je u bračni krevet. I onda bi T cicala nekih 15 minuta.
To jutro, ja sam otišla po nju i priupitala je da li bi željela vidjeti jel došlo sunce ili pada kiša (ono nedavno kišno doba). Oduševila se idejom da idemo dizati rolete i gledati kroz prozor. Popričale smo o vremenu i krenule sa ostatkom rutine - pranje zubića, oblačenje itd...
Navečer smo pak, umjesto cicanja - plesale zagrljene uz uspavanke i pričale o nekim našim stvarima. I naravno, ispričala joj priču, izljubila je od glave i pete i rekla da je čuvam.
Sljedeće jutro smo opet išle gledati kroz prozor....

Nakon nekoliko dana, kada me jedno 10 puta pitala da bi gedala Dolu skužila sam da joj je Dora puno važnija od cice.
Tu i tamo se sjeti i pita za cicu, a onda joj tata veli - pa imaš mlijeko u frižideru.... Neki dan je odgovorila tati, daj ga donesi da natočimo mami, ona nema.
Srce malo.

E da... sada ujutro je opet uzimamo u krevet, ne pita za cicu, ne skida me, ne traži... dugo se grlimo i ljubimo.
Sada sam ja došla na svoje Ovo maženje u krevetu mi je jako falilo!!!
To je rekla bez težine, gorčine ili ljutnje.

Prošlo je sad malo više od mjesec dana.
Ona je i dalje vesela, zdrava i puna energije.