Citiraj apricot prvotno napisa Vidi poruku
Nia, nema generalnog odgovora, nažalost.
Ako će ti išta pomoći, ti doista možeš biti ponosna na sebe, svoju volju i upornost: dojiti dvije godine je tri puta više od hrvtskkog prosjeka.

koji je razlog što želiš prestati, ako nije indiskretno?
Postoji li mogućnost da ni tvoja želja nije potpuno sazrela?
Pa jesam, sretna sam jer je to puno više nego sam ikad mislila da ćemo dojiti. Prvo sam mislila da ako uspijemo 6 mjeseci da će to biti super. Onda je to sve spontano išlo do godine dana, a onda se nastavilo i kako sam počela raditi s njenih godinu dana. U to vrijeme joj je to bilo sve, odmah me dočekivala kad sam se vratila s posla i zavirivala u majicu... Zadnjih tjedana smo nekako uspjele produžiti razmak do dojenja pred spavanje... Ali za ovo noćno, ne znam kako izvesti da i to prestanemo. Malecka se noću probudi i govori "Cicu, cicu, cicu... " i ako joj ne dam, onda plače. A opet spavamo svi zajedno, ona u produžetku našeg kreveta na svojem krevetiću, često i na dijelu našeg kreveta, ja sam pored nje. Ako ja nisam blizu, plače, naviknuta je od rođenja da spava kraj mene i više je vezana na mene uz spavanje nego uz muža. Bude plača kratko vrijeme i kad odlazim ujutro iz kreveta u kupaonicu, ako je budna bez obzira što MM dođe na moje mjesto.
Konkretno me muči to što je i dalje slaba s hranom i to me već dosta počelo mučiti, obzirom da ona i dalje ne jede našu hranu, jako rijetko želi pojesti nešto što i mi jedemo, pa za nju i dalje pripremamo varijacije na temu: razno povrće, krumpir, proso, riža. Možda griješim kad to povezujem s dojenjem, ali nekako mislim da smo kraće dojili da bi možda bilo drugačije. Inače, mlijeko nikad nije prihvatila, hoće popiti jogurt, pa nam ovo može biti jedina zamjena za dojenje, obzirom da neće ni sir ni bilo što slično od mlijeka. Meni ne želi ni griz pojesti, baka kaže da njoj pojede...
Situacija s dojenjem se uvijek pogorša kad je bolesna, ili kad su joj sad prije mjesec dana intenzivno izlazili zubići... onda baš budem umorna od buđenja svakih sat vremena i nekako mi bude već dosta svega i pitam se čemu sve to, već je zbilja velika i dojenje joj zapravo i ne treba. Obzirom da nam je ostalo samo noćno dojenje i pred spavanje, očito je da je to više navika nego stvarna potreba. Iskreno volim dojiti i kad dojimo 1-2 puta noću, to mi nije tlaka...ali ako je češće onda mi već bude dosta ako to potraje danima.
I zadnji razlog, negdje u ljeto planiramo početi raditi na drugoj bebi, pa bi voljela da prije toga prestanemo dojiti, jer kako mi je prva trudnoća bila teška prvih 5 mjeseci zbog mučnina i povraćanja, ne znam kako bi podnijela da se dojenje oduži do tada.
I sad isto odgađali smo Priorix, što zbog zubića, pa zbog godišnjeg, pa zbog prehlade... pa sam rekla, ok, cijepimo ju, kad to prođe prestajemo, ali eto nismo još cijepili A i Nova godina je prošla, rekla sam si da nakon NG prestajemo, non stop svoje granice stavljam sve dalje