Nemojte si predbacivati,nemojte se vraćati nazad.........
SVI SMO MI NAJBOLJE MAME I DALE BI SVE DA BUDE DRUGAČIJE.
Normalno je da se rastužimo,da tugujemo za izgubljenim snovima,planovima...uvijek će to biti dio nas na ovaj ili onaj način,.....kutijica uspomna,želja i snova , stisnuta u nizu pretinaca našeg srca,nećemo ju često otvarati,da nas ne razžalostimo ali znat ćemo uvijek što je u njoj i onda samo kad pomislimo na nju.
Što se manje osvrćemo unatrag,lakše grabimo naprijed sa svim utezima koji nam taj iskorak otežavaju
Roza vjerujem da te sada sve to još intezivnije drži jer napeto isčekuješ svog Špiru,ali i tu je i strah...ne daj da te obuzme

kao i nadolazeći obiteljski blagdani i onda maštamo.........
Moramo stvarati nove snove da nam daju nadu..
Priznajem i ja se rastužim ali to je najčešće uvijek intezivnije kada počnem vrtiti sve filmove iz prošlosti,počnem računati, zamišljati što bi bilo kad bi bilo..i to nije dobro za mene.
Ne želim zaboraviti ali ne želim ni da me to guši,da mi ne da naprijed jer znam da ni moj Anđeo ni moja djeca ne žele tužnu mamu,nego veselu,hrabru i jaku osobu.
Svima veliki
Ps sorry ako ovo sve zvuči z brda z dola