Hvala draga
Vidjela sam taj video, kako je krasan
Predivnih 99 dana zivota koji su pravo cudo i treba ih slaviti
 |
|||
|
|
|||
Hvala draga
Vidjela sam taj video, kako je krasan
Predivnih 99 dana zivota koji su pravo cudo i treba ih slaviti
Draga nasa Marsupilami,voljela bih ti reci nesto ljepse osim da mi je uzasno zao sto godisnjice dozivljavamo bez nase djecice,i zato imas pravo biti danas tuzna,a mi smo tu.Htjela sam ti poslati jedan preljepi buket za tvoju Emicu ali sam presmotana za to,ali cu ti uputiti jednu toplu misao za tebe i nju.Znam da boli,danas si trebala razmisljati o ukrasima za tortu ili o poklonu ili o njenim prvim koracima ili o ljepoti zivota i koliko si sretna sto je imas,ali umjesto toga imas sacicu uspomena na nju,ali ipak imas.Koliko vrijedi tih 18 ndana ima li to cijenu,moze li se platiti,izbrisati.Nista,ama bas nista ti nemoze to oduzeti,ti ustvari imas tvoju Emu,draga imas uspomene,znas kakva je,a sjecanja su nesto najljepse sto nosimo u svome srcu.Ja imam slikicu oplodenih jajnih stanice,dvije su vracene,stoji uokvirena na mome nocnom ormaricu i svako vece im pozelim laku noc,sa rijecima ljubi vas vasa mama.Jer ih ljubim neizmjerno,svaki dan sve vise i vise.Znam tko su ,jedino neznam kako su se dalje razvijali i kako su izgledali.Moje sjecanje je stalo na tom trenutku razvoja i u mojim mislima su uvjek takvi,ali ljubav uvjek raste i mjenja lice.Nekada me natjera na smjeh,nekada mi tjera suze na oci,ali ljubav je to,ponekada cudna,tesko ju razumjemo ali zbog nje ustvari postojimo.Slika tvoje Eme ce jednom postati tvoja snaga,danas se isplaci,tuguj,ljuti se na zivot,ali sutra draga moja neka te nosi misao da te upravo to dijete toliko promjenilo,ucinilo takvom kakva jesi,a sve je to uspjela uciniti u 18 dana,koje savrsenstvo.Nije ona daleko od tebe,u tvom je srcu,i skupi malo snage udjeli joj mrvicu srece,jer sumnjam da joj je drago vidjeti mamu uvjek tuznu zbog nje.Djeca su tu da nas uveseljavaju,mi na zalost nemamo tu mogucnost da zivimo i dijelimo radost svaki dan zbog njihovoga postojanja kao drugi roditelji,ali imamo tu cast da smo i sami roditelji.Nisi sama,tvoje dijete je uz tebe,neka ti ta misao ugrije tvoje ranjeno i tuzno srce.Neka ti misao na nju barem jedan dan donese osmjeh na usne,jer to je bio bit njenoga postojanja.I danas te svi nosimo u svojim mislima molimo se za tvoju snagu,jer na zalost sve imamo te svoje godisnjice,sutra ce biti moja,prekosutra necija druga,ali zato smo tu,na zalost istu bol.Ali imat cemo i mi rodendanske torte,imat cemo i one sretne prica,a tada cemo dijeli recepte za torte i najljpsa iskustva.Do tada dozvoli joj da te zagrli u mislima,sigurno bi ti rekla mama nemoj biti jako tuzna.U mislima slazemo price,trazimo utjehe,probaj sloziti ti svoju pricu,u makar i u mislima,mozda bude malo lakse.Ja ti svakako iz saljem veliki i najtopliji
Draga Tamagocimoze i dva pitanja,neznam jesam li uopce pisala sta sam po profesiji,vjerojatno ne jer se nemam bas cime pohvaliti,ali si me tako slatko nasmijala,ne nemam veze sa profesionalnom psihologijom,ali ona zivotna me puno stosta naucila.Ja sam ti jedna obicna 34-snjakinja,prejednostavna,da me negdje sretnes nebi se nikada okrenula za mnom,zato sam se i preselila 1000km daleko gdje me nitko neznaa dok me upoznaju postat cemo svi senilni,nece ni znati iz kojega sam pa ja filma.Salim se,ustvari i ne puno,djete rata,sa 17 godina su mi prekinuli djetinjstvo i najednom su me tjerali da se razvijam u neku drugu osobu koja mi uopce nije slicila samo da me prihvate,moje prvo seljenje i najveca bol koju sam prezivjela.Dalje sam se godinama trazila,sretala pogresne ljude za koje sam mislila da znaju gdje sam,i to je sve trajalo,ali kroz sve to ucila.Sreca sto me Bog cuvao od same sebe,i onda jednoga dana sam se srela savim slucajno na jednom zivotnom krizanju,i najednom nije vise bilo krizanja,samo ravna cesta i njome sam dalje krenula.Da nedavim ipak ovo nije prestavljanje,a i nije nesto posebno interesantno,danas radim u bonici kao pomocno osoblje sa ljudima na kojima vidim kako zivot ostavlja svoje tragove,svaki dan vidim koliko sam sretna jer ipak je sterilitet poremecaj,a njegovo izljecenje je radost.Iza moje djece je ostala neizmjerna bol,ali ne i patnja,ostale su uspomene,za razliku od ljudi koje gledam kada gube najblize gube sve jer oni vise nemaju uspomena,imaju samo neizmjernu patnju kroz koju su prosli i ona je izbrisala sve ljepo.Eto ostaje mi jos puno za ucit,a najvazniji predmet je njemacki,ali kako ja uvjek zapinjem na najbitnijim stvarima tako i na tome.I eto draga moja ako se sretnemo nakon ovoga bilo kada bilo gdje,samo okreni glavu prepoznaces me po pogledu
crtice :D
bazra, roza, ole i sve moje picije s ovoga pdf-a
nije me bilo nekoliko dana pa sam sada samo nabrzinu proletila da vas cirnem malo. ja i mm bili na hvaru kod moje prije i nakupali se i nauzivali na suncu. stvarno nam je dobro došlo i baš nam je trebalo se malo makniti iz kolotecine koja nas je polako počela ubijati.
puno puscia svima, citam vas ujutro temeljito i pišem vam, sada sam malkice umorna. sve vas volim punoooooooooo, joj kako bi volila da smo se upoznale u nekim sretnijim okolnostima. ali eto, opet je dobro kada znaš da imaš nekog ko te istinski razumije!!!!!!!!!!!!!
'jutro moje najdraže!
danas je meni i MM 7 godina kako smo zajedno! ne fascinira me toliko ta brojka, koliko činjenica da je to 7 predivnih, skladnih godina, u kojima smo uspjeli održati divnu vezu bez obzira na sve nesreće koje su nam se dogodile! zato mom divnom mužiću moram i ovdje zahaliti na tome što postoji!
za dva tjedna nam je godišnjica braka, tako nam je 8.mj. ispunjen slavljima!
marsupilami
draga samo ti piši ovdje, bez obzira što se ovdje počelo kretati u pozitivnom smjeru, ovo nam je mjesto prvenstveno mjesto potpore i razumijevanja, a svi imamo ovdje dana kada unatoč nadi koja se polako uvukla u sva naša srčeka, još uvijek osjećamo strah, bol i tugu!
za tvog malenog anđelčića jedna svjećica, neka gore neko čuva i pazi dok se ne sretnete ponovno...
crtice , ja uopće ne vjerujem da si ti jedna obična žena, ja mislim da si ti jedna izuzetno posebna osoba, koja zrači nečim tako divnim i dobrim! da te nema trebalo bi te izmisliti, draga moja! toliko mi je drago da sam te "upoznala", a najveća želja mi je da spojim lice sa nadimkom!
sirius, predivna priča!
Rozi , draga moja zato si ti i sanjala onaj san, da možeš krenuti dalje, pozitivno, da te ne izgara ljutnja i bijes iznutra jer znaš i sama da to nije dobro za ovu tvoju malu mrvicu!
uvijek treba iz sebe izbaciti negativno na bilo koji način!
svima vam šaljem
i želim lijep i dobar dan!
crtice, slažem se s bzarom da nisi jedna obična žena, stvarno si jedno izuzetno bobra, pozitivna, super osoba. Svi tvoji komentari su na mjestu i lijek za ranjeno srce i dušu.
A da se pohvalim da smo mi prije mjesec dana spustili ručnu (moj m) ja bin bila i ranije, tako da radimo na bebici. To mi je najljepše razdoblje u životu. "radovi" na bebici. Kada si svjestan svega, jedino znam da će me ubijat crvenilo na kraju mjeseca. Ali idemo dalje. Volimo se svaki dan i jedan od ovih dana bit će onaj pravi. Veselim se objavi +ića.
Volim vas sve ZAKON STE
Draga Marsupilami, svaki dan je težak, godišnjice pogotovoOriginally Posted by Marsupilami
Danas je godina dana kako je nas andjeo razvio svoja krila...nedostaje mi..jakoodma mi oći zasuze kad je godišnjica nekog od naših anđela...a naš pdf če se veselit i rastuživat kako kad, ali jedno je uvijek isto...sve smo tu jer trebamo potporu jedne od drugih...da nema svih vas moj bi život bio jako jako teži
Sirius gledam ovo sa Oprah i plačem ko kiša...nikad neću zaboravit kad mi je doktorica rekla da pružim Ivanu ruku u inkubator, ali je rekla da postoji mogučnost prenosa bakterija koje eventualno stoje na mojim rukama.....i nisami ne prođe dan da ne žalim za tim...ali tad sam još bila uvjerena da će moj mišić preživjeti, da nema šanse da nam ih Bog oboje uzme...nisam htjela nipošto riskirati njegovo zdravlje...samo sam lagano grlila inkubator i divila se našem malom čudu...da sam ga bar dodirnula...kad su donjeli njihove malene kapsice u kuću, nisam imala snage otvoriti, doktorica mi je rekla da ne otvaram da će mi se srce slomit...samo sam poljubila bijelo hladno drvo...i pružala ruke prema njima kad su zatvarali grob.......
Neki težak dan...idem se umit jer danas samo plačem
Crtica hvala ti puno na ovim rijecima
Znam,Roza,znam...
Nitko ne bi namjerno naudio svom djetetu,pa makar žrtva bila tako teška da ga nikad ne dotakneš.
Ali bojim se da je stav naših liječnika potpuno pogrešan.Nekako samto osjećala instiktivno oduvjek,a kada sam sa Evom bila vani vidjela sam kako bi to trebalo izgledati.
Znam da su tvoji dečki osjetili ljubav i bez fizičkog kontakta,ali tebi bi bilo sigurno lakše da si bar na trenutak materijalizirala tu ljubav.
Nažalost,osoblje bi trebalo biti educirano kako reagirati u tim situacijama,ohrabriti ,poticati...jer nekad nemamo godine pred sobom nego samo taj trenutak.
roza, nemoj se previše mučit. Znam da je teško, ali koliko god puta bi nam se pružila prilika ponovit te trenutke uvijek bimo nešto "zaboravile" i dodale. Da si ga dotakla, sada biš se izjedala : možda da nisam, možda sam ja kriva... to su teški trenuci. Ja sam svoju srećicu držala 15 sekundi i da sam znala da je to prvi i zadnji put volila bin da sam je više ljubila i jače grlila i rekla joj još puno toga. Ali nažalost vrijeme ne možemo vratit. Nemoj se mučit draga. Imat ćemo drugih prilika u životu, neke druge srećice.. Pokušavam ne mislit na to jer uvjek se rasplačem i cijeli mi je dan u klincu.
Voli ih, pamti ih, pričaj s njima. Oni su zauvijek tu uz nas, u svakom pogledu, u svakoj riječi, misli... oni su naš zrak...
roza, nemoj se previše mučit. Znam da je teško, ali koliko god puta bi nam se pružila prilika ponovit te trenutke uvijek bimo nešto "zaboravile" i dodale. Da si ga dotakla, sada biš se izjedala : možda da nisam, možda sam ja kriva... to su teški trenuci. Ja sam svoju srećicu držala 15 sekundi i da sam znala da je to prvi i zadnji put volila bin da sam je više ljubila i jače grlila i rekla joj još puno toga. Ali nažalost vrijeme ne možemo vratit. Nemoj se mučit draga. Imat ćemo drugih prilika u životu, neke druge srećice.. Pokušavam ne mislit na to jer uvjek se rasplačem i cijeli mi je dan u klincu.
Voli ih, pamti ih, pričaj s njima. Oni su zauvijek tu uz nas, u svakom pogledu, u svakoj riječi, misli... oni su naš zrak...
tamagoči, draga, nadam se da će vaša nastojanja uroditi ovomjesečnim plusićem i da ćemo na ovom pdf-u početi sve više poskakivati, da će nas biti sve manje, a sve više plusića i da će se ova tema vrlo brzo morati zaključati
sirius film je pretužan, stalno sam očekivala da će sve biti ok i da će se bebač izboriti usprkos svim prognozama
crtice i ja sam radila dugo godina kao m. sestra, znam o čemu govoriš, mislim da to mogu samo ljudi sa posebnom crtom u sebi, a svi oni ,poput Rozinih i , na žalost, mnogih liječnika i dr. osoblja, bahatog i bezobraznog, rade taj posao samo sa znanjem, a ne znaju da koliko je potrebno znanja , isto toliko je potrebno i osjećaja; to je jako težak , ali istovremeno i divan posao, jer je osjećaj kad pomogneš nekom na putu ozdravljenja, neopisiv i jednostavno te tjera da rasteš iznutra; hvala ti na tvojim riječima za druge
bzara čestitam ti godišnjicu
Roza mislim da je taj san jednostavno bio oslobođenje
ja ga, na žalost još nemam, još sam u grču kad se sjetim kako sam rađala pod dripom , gladila trbuh i molila Boga da što prije sve završi
Tako su mene ljudi pokusali "utjesiti" kada smo saznali dijagnozu, ne krivim ih naravno jer kako bi mogli znati da je to jednostavno nemoguce, a ja nisam imala uvijek snage objasnjavati zasto je to tako i da je s trisomijom 18 zivot nemoguc
Najgore je sto znas da ce tvoj andjeo kad tad razviti svoja krila, ali ne znas kada.
Moze biti za par dana, a moze za par mjeseci.
Zato je meni ovih 99 dana zivota malog Elliota pravi dar tim roditeljima
Mi imamo nasih 18 dana, 18 dragocjenih dana koji su nam promjenili zivot i zbog tih 18 dana cu vjecno Bogu biti zahvalna jer nam ih je poklonio
marsupilami i moja bebica je imala trisomiju 18, sa još nekim anomalijama na istom kromosomu , mene je to totalno dotuklo, iz razloga što mi nakon dvoje žive i zdrave djece ni na kraj pameti nije bilo nešto takvo, stalno sam između uzv-a i do rezultata cvs-a očekivala da to nije to, da je sve ok, da se to ne događa mojoj bebici
Uh cure...stvarno je danas jedan od onih dana, pročitam jedan post, rasplačem se, i onda krenem na drugi pa opet i tako sve postove...ko što kažemo za našu dragu crticu, da je nema trebalo bi je izmislit, tako i sve vas
Sirius, danas pričam sa mm, da su mi bar doktori rekli da ga uzmem, da su me bar ohrabrili, ili da su mi rekli da nema šansi...i iako bi bilo jako teško to podnjeti, dala bih sve da je bar jedan od mojih mišića udahnuo zadnji put na mojim rukama, i da sam ga poljubcem otpravila njegovom vječnom domu...
Ja isto gledam ovaj film danas jedno 6-7 puta sam ga pogledala, i ne znam jesam ja luda ali taj maleni dečkić je meni jedna prekrasna bebica, prepun života, jednostavno nekako poseban. I mogu samo misliti kako su ipak sretni njegovi roditelji da su proživjeli 99 čudesnih dana s njihovim anđelčićem. Zaista me filmić dirnuo...cijeli dan mislim o svim našim anđelčićima...i hvala Bogu na njima, jer znam da ih nije bilo sve mi nebismo bile ono što jesmo danas, i ne bi nam srce ispunila ta posebna i iskrena bezuvjetna ljubav koju imamo u sebi.
Tamagoči, ti manje po netu a više u krevetuil na kaući, il na stolu, il u autu,il na plaži
Mandy
Volim vas sve
Mi imamo nasih 18 dana, 18 dragocjenih dana koji su nam promjenili zivot i zbog tih 18 dana cu vjecno Bogu biti zahvalna jer nam ih je poklonio
re
I ja sam u nekom tužnom raspoloženju,možda zbog puno novih priča,događaja,ali evo našla sam i ovo na you tube nakon što sam se dobro isplakala na priču o 99 balona,a to je da je Eliotova mama ponovo trudna
http://www.youtube.com/watch?v=VYl9F...eature=related
i zato drage moje iako je bol velika,pokušajte se sjetiti onih lijepih trenutaka trudnoće,djetetova života dok na vidiku nije bilo boli i tako slavite njihov kratki život i trag koji su ostavili i neka svi naši uspjesi i dr. nepoznatih mama anđela vama koje se još opraštate,aktivno tugujute budu ohrabrenje za dalje.
kako je tamagoči rekla ma koliko god puta se vraćamo unatrag i pokušavamo ispraviti u mislima cijeli tijek priče,uvijek bi našli još nešto,....
Teško se okrenuti budućnosti dok ne zatvorimo vrata prošlosti
Sirius potpuno se slažem s tobom glede našeg zdravstva i stava bolnica kada se radi o gubitku djeteta.Da angažiraju 1 osobu koja bi se bavila takvim pacijentima,roditeljima anđela to bi bilo već puno,jer dovoljna je samo 1 lijepa,ohrabrujuća gesta u tom bolnom trenutku i već ti je breme koje nosiš malo lakše kao i sjećanje na cijeli taj događaj. :/
Re: re
Priča ima epilog.Eliot je dobio zdravu sestricu (tu epizodu Oprah sam isto gledala),mama i tata su bili na TV-u kad je malena imala 10 dana.
re
E sada si me razveselila :D
Evo ovako to rade vani iako moram priznati da je to malo za mene previše jer ja to više zamišljam kao jedan intiman oproštaj roditelja,čak nisam sigurna da li bi time opterećivala male glavice brata ili sestre jer ne znam kako bi se to odrazilo na njih
http://www.youtube.com/watch?v=n2sxLs5zP2U&feature=fvw
drage moje dobro večer!
prvo da kažem Rozice moja
ima takvih tužnih i ružnih dana, kada se sve čini crno, ali već sutra se nekako sve gleda iz nekog drugog ugla! nadam se da si mi bolje, ljubi mi to malo slatko stvorenje u tebi koje je svakim danom sve veće, mazi ju i pazi...ona ima gore svoje anđele čuvare, i oni se brinu za nju!
bambus, tako mi je lijepo bilo pročitati tvoj post! nekako je pun vedrine i optimizma. drago mi je da ste malo napunili baterije, i sada hrabro dalje u nove pobjede!
mandy
tamagoči, od sveg srca ~~~~~~~~~~~~~da nas što prije razveseliš jednim veeeeelikim +
meni je danas divan dan! bila sam na frizuri, i totalno sam drugačija! baš sam si zadovoljna! kad stignem budem vam stavila slikicu!
kad sam došla kući na stolu me dočekao veliki buket sa 7 crvenih ruža, za svaku godinu po jedna!
idem sad polako se spremati u krpe, svima vam šaljem veeeeliku
Re: re
Na mog starijeg sina se jako lose odrazilo sto nikada nije sekicu vidio u zivo ni pomazio je, izmjenjuje osjecaje tuge zbog toga i teske ljubomore sto su doktori mogli to sto on nije - vidjeti i pomaziti njegovu sekicu.
Sada nakon godinu dana njega i dalje to muci s vremena na vrijeme, cekaju nas terapije kod psihijatra u 9 mjesecu...sve to se vjerovatno moglo izbjeci samo da su mu dali priliku da se oprosti od seke
Nego da, dosta suza za mene, sutra je novi dan
Drage moje trbusaste, pomazite svoje mrvice
Kako ono bjese...obrisi suze i kreni dalje
Uh Marsupilami baš teška situacija, i zaista mogu razumjeti da tvog sina ljuti da nije vidio sekicu...super je da će te pokušat naći način da se rješi toga, jer sigurno je bolje da odrasta sa nekim pozitivnim mislima, a ne sa grčem kad se sjeti sestrice. Mišić maleni
Bzarice, joj ja zaboravih reči Happy Aniversary!
'večer!
Rozić, hvala na čestitkama!
slikice ću staviti čim nabavim novi fotić! ukrali MM iz torbe dok je bio s dečkima na cugi!poludila sam, još mi je taj fotić uspomena, dobila sam ga za roćkas od mojih!
uglavnom, planiram si kupiti novi, i stavim sličke kad se poslikam! baš sam si neobična, kaže MM da mu ličim na Meg Ryan. 8)
Marsupilami
smijem te pitati koliko ti sinčić ima godina? moja mama je izgubila jednu bebicu nakon mene. ja sam imala 3 godine, bila sam dosta mala, ali se svejedno puno toga sjećam! nikako mi nije bilo jasno gdje je nestala moja seka iz maminog velikog trbuha!
mislim da je dobro da ide kod psihologa, meni je žao što ja ranije nisam krenula na terapiju!
velika
svim trudnicama
nikad neću zaboravit kad mi je doktorica rekla da pružim Ivanu ruku u inkubator, ali je rekla da postoji mogučnost prenosa bakterija koje eventualno stoje na mojim rukama.....i nisam
:
Ja svoje prvo dijete nisam ni vidjela i uvijek me mučilo što ju nisam barem jednom poljubila. Bila je ziva 2 dana, a ja ta dva dana nisam bila pri svijesti. Osvijestila sam se samo na trenutak da osjetim bezgraničnu sreću kada mi je MM rekao da sam rodila curicu...pri sljedećem budjenju doktorica mi je rekla: nažalost, učinili smo sve, ali...
Moja prva curica napustila nas je 22.08.2000.
Umrla je zbog liječničke pogreške, nemara. I to me jako boli.
Ona više ne živi jer nekome nije bilo dovoljno stalo.
Kada sam rodila blizance i kada mi je (opet) MM rekao da je Tin teško bolestan inzistirala sam da ga vidim. Ustala sam par sati nakon carskog i sestra me u kolicima odvezla da ih vidim.
Vidjela sam svog sina, rekla mu da ga volim i da se drži.
Vidjela sam i svoju D., moj spas u tim preteškim danima.
Tu noć, kada su lijekovi popustili skovala sam plan, sutra ću tražiti da Tina prebace na rebro, nazvati Graz, Houston...prodati kuću i sve što imamo da spasimo sina.
Ali moj sin nije izdržao, napustio nas je već tu veče samo ja to nisam znala do ujutro
Ja zaista ne znam kratko na ovu temu, rijetko pričam o tome a kada počnem pisati riječi idu same od sebe.
Htjela sam samo reći da mi je sestra na intenzivnoj nakon Tinove smrti dopustila da pomazim D. Morala sam oprati i dezinficirati ruke i smjela sam je malo pomaziti
I još nešto...moj Tin je rođen sa teškom srčanom bolesti, nije imao šanse za život...ne znam zašto je to tako, zašto nam je dan da bi nam bio odmah uzet?
Da osjetimo još malo boli?
Moja prva beba (tako ju najčešće zovem
Umrla je zbog liječničkog nemara, nekome nije bilo dovoljno stalo...
I to jako boli i otežava cijelu situaciju.
Riječi:"naravno da bi vaše dijete bilo živo ali liječnik je bio mlad i nije znao što da rad"i, pamtit ću cijeli život.
Svake godine 8. mjesec kada je rođendan i godišnjica provedem razmišljajući o tome da bi bila s nama samo da se dr. maaaalo potrudio.
Nismo ih tužili...još...
Uskoro bi slavili 9. rođendan.
Snješka
čitam i gutam knedle... zapaliti ću svjećica 20.08. za tvoju malu anđelicu! ova rečenica s kojom se doktori pravdaju je prestrašna! poludim na takve izjave, pa to se radi o nečijem životu, o malom nevinom djetetu, joj...
draga, ti se nama javi koliko god često to ti želiš, a ovo je mjesto gdje ne možeš napisati previše.
uvijek kad pročitam priče mama sa ovog pdf-a, onda tek vidim koliko smo mi žene hrabre i jake, i koliko same sebe nekada iznenadimo, kako smo sposobne pokupiti svoje mrvice, i dići se iz pepela, jače nego ikad!
Joj Snješka
Nakon svega ovog, i ja se čudim kako sve mi uspijemo krenut dalje. Nemam rijeći utjehe nikad, zapravo se uvijek naljutim i srce mi iskoći iz prsa kad čitam naše priće; a kad ti dođu i reću da je nažalost doktor bio mlad i da je zato tvoja curica sada anđeo, najradije bi ga udavila svojim rukama! Igraju se sa životima...........drži se draga, tvoja D ima braca i seku koji je čuvaju i koji čuvaju svoju mamicu
Našoj Tiji se bliži treća godišnjica, 31.08. mislim o tom datumu od kad je počeo osmi mjesec, uvijek brojim dane i mislim se kakav če biti taj dan, isti kao i svaki drugi ili ipak drugačiji? Ne sjete je se svi, samo mm i ja. Cijela situacija sa Ivanom i Oliverom je našu milenu curicu kod naše obitelji stavila u neku sjenu...ali meni je ona zauvijek moja prva kčerkica, moja največa bol, moja največa ljubav, moja prva prava sreča...
Ljubim vas cure za dobro jutro
Snjeska draga, stvarno tesko
Ne draga, poslan je od samoga Boga da pazi na svoju seku i sigurno ju doprati u vase narucje.I još nešto...moj Tin je rođen sa teškom srčanom bolesti, nije imao šanse za život...ne znam zašto je to tako, zašto nam je dan da bi nam bio odmah uzet?
Da osjetimo još malo boli?
On je njen osobni mali andjeo
@bzara
Sin sada ima 6,5 godina, dakle imao je 5,5 kada se to desilo.
Jaako je empatican, bas neki dan me uhvatila tuga (inace se trudim da ne pucam pred njim, bas zbog njegove empatije) i rasplakala sam se ko' kisna godina.
Dosao je do mene i zagrlio me, pita me :"Zasto si tuzna? Jel ti sekica nedostaje?" i onda se rasplace zajedno samnom i kaze kako i njemu nadostaje
Ali poslije mi je rekao da ne budem tuzna jer onda i njega rastuzim i pokaze mi na njenu slikicu i kaze:"Gledaj kako se ona smije, tu je sretna"
http://img195.imageshack.us/img195/2597/ipaq004.jpg
Imamo srece sto ga njene slike ne rastuze, zapravo se raznjezi nad njima i stalno govori kako je bila slatka
Marsupilami, curica ti je zaista bila prekrasna, malena mišica, i kako se samo smije, ma predivno
cure
stalno pišem i brišem.. riječi ne izlaze jer na samu pomisao što vi prolazite ostajem bez daha
ja sam izgubila sestru prije 10-ak godina.. i moji roditelji od tad životare..
jedina sreća im je unuk
svim vašim anđelima http://www.dailymotion.com/video/x2n...berry_creation
Taj dan kada sam slikala tu sliku cijeli dan je bila takva, svaki puta kada mi je cula glas nasmjesila se.Marsupilami, curica ti je zaista bila prekrasna, malena mišica, i kako se samo smije, ma predivno
Zanimljivo je to sto smo taj dan dobili potvrdu dijagnoze, taj dan smo saznali da necemo moci ostati zajedno koracati zemaljskim putem.
Iako nisam nikada zaplakala pored inkubatora bas sam bila jaaako tuzna i vjerovatno mi se to osjetilo u glasu, a ona je odlucila utjesiti me svojim smjeskom...fascinantno je to jer joj je stvarno uspjelo, kao da je htjela reci "ne brini mama, bit cu ja dobro"
Hvala vam drage moje sto ste tu
Marsupilami
tvoja djevojčica je predivna! pravi mali anđeo
meni je jako dugo trebalo da se pomirim s tim što nisam mogla vidjeti svoje dijete! i sve bi na ovom svijetu dala da mogu imati barem njezinu slikicu! MM ju je vidio, i kaže mi da je imala puno, crne kosice, i prekrasnu malu glavicu!
mislim da imaš tako divnog i brižnog sinčića, i ako smijem primjetiti vrlo zrelog! izgubili ste sekicu ali ste dobili anđela čuvara...
Snješka , slažem se sa Marsupilami, Tin je bio maleni anđeo čuvar poslan da pazi na svoju sekicu!
disciplina
Rozice, kako je moja najdraža trudnica?
Isabel, javi nam se kad stigneš!!!
drage moje, moja želja za ponovnom trudnoćom iz dana u dan je sve veća! jučer sam čak išla pregledavati robicu koju sam kupila, a to nisam napravila od trudnoće s Matkom. i osjetila sam takvu toplinu oko srca u tom trenutku. bila sam uvjerena da će me to rasplakati, i cijelo vrijeme sebi govorim: nemoj si to raditi, ali ... bilo je jače od mene! i baš mi je drago zbog toga!
u isto vrijeme strašnu imam želju posvojiti bebicu! ne znam imam mix takvih lijepih osjećaja, i što je nabitnije sve manje i manje straha!
Joj što mi je drago ovo čutidrage moje, moja želja za ponovnom trudnoćom iz dana u dan je sve veća! jučer sam čak išla pregledavati robicu koju sam kupila, a to nisam napravila od trudnoće s Matkom. i osjetila sam takvu toplinu oko srca u tom trenutku. bila sam uvjerena da će me to rasplakati, i cijelo vrijeme sebi govorim: nemoj si to raditi, ali ... bilo je jače od mene! i baš mi je drago zbog toga!
u isto vrijeme strašnu imam želju posvojiti bebicu! ne znam imam mix takvih lijepih osjećaja, i što je nabitnije sve manje i manje straha!Jedva čekam da i ja dobijem svoju najdražu trudnicu :D I znam da nisam jedina na ovomPDFu koja tako misli, cure?!?!
Disciplina
Jutro' drage mame
Rozica moja
nekako sam uvjerena da je 2010.god. moja godina, i da će se nešto lijepo dogoditi te godine!
čak sam pročitala u nekakvim dugoročnim horoskopima: 2010.god. je godina kada situacija kreće na bolje, i svi vaši problemi će završiti!
baš se veselim odlasku kod tog doktora, i jedva čekam ga uživo upoznati! sama činjenica da je čovjek sa mnom pričao preko tel 45 minuta, za vrijeme svog godišnjeg odmora mi nekako dosta govori o njemu! uglavnom čekala sam da prođe 15.8., nekako se sada godišnji bliže kraju, pa ga ovaj tjedan planiram nazvati!
idući tjedan ćemo i dobiti poziv za odlazak psihologu, radi posvojenja!
baš me sve to nekako čini sretnom i ispunjenom, puno toga nam se događa! još planiram nekako na par dana skočiti s MM na more, da još malo udahnemo zadnje trzaje ljeta!
svima vam šaljem veeeeeliku
mogu reći da stvarno osjećam veliku promjenu u sebi zahvaljujući vama drage moje i ovom PDF-u!
Super! I stvarno, 2010 godina bi mogla biti prekrasna
Moram ti priznat da puno govori to da je tvoj doktor pričao s tobom 45 minuta i to za vrijeme godišnjeg. Najvažnije odmah do stručnosti je suosječanje i angažiranost, a za sada mi djeluje da oboje ima. Draga moja prijateljice, mogle bi mi skupa gurati kolica i prije nego smo se nadale
Ili dao Bog doći čete s klincima u nas na selo pa čemo tulumariti
Ma ovaj PDF je spas...sve ove mjesece jedino mjesto gdje znam da ču naći utjehu i razumjevanje...a zaista se nadam da če saživiti i naša ideja o grupi Mame Anđela, pa makar se nalazile i jednom mjesečno, bilo bi super da imamo svoju grupu potpore. Ja sam zbog trudnoče angažiranost oko toga stavila na čekanje, ali možda čak več sad kad dođem u Zagreb pođem na razgovor sa RODA-ma i vidim koje su nam opcije
Roza
ja sam tu, i vrlo rado ću se aktivno uključiti!
ma ja sam sigurna da ćemo mi zajedno pijuckati čaj i jesti fino organski uzgojeno voće, dok se naši klinci igraju, trče i ludiraju po tvom ogrmnom imanju!
ova slika je toliko divna da ju planiram zamrznuti u svom sjećanju, da ju imam kad mi bude teško!
Drage moje evo sve vas nakon par dana pauze ponovo pozdravljam ove predivne suncane subote,i na blagdan velike Gospe.Tako ste mi nedostajele,imali smo posjetu pa je uz sve radne obaveze internet bio nedostupan.Sta ces kada hocemo biti fini,a meni vec voda do grla.Evo cim su izasli ja odmah brze bolje da vidim sta mi drage moje cure radile i kako ste mi.Ali jedno sam shvatila,dugo vec cekam da nam se draga roda spusti i na nas krov,a ona nam dosla direktno u dnevni boravak preko vas i usrecuje me svaki dan
I sa zakasnjenjem ali iskrena srca draga bzaraza vasih sedam ruza,za sve trenutke srece i radosti,za vrijeme koje vas je spojilo,za ljubav koja vas prati,za neponovljive trenutke,za tvoga dragoga muza koji te svojom ljubavlju ucinio svojom kraljicom,sto si u njegovom srcu nasla radost,u vasem domu mir,i za sve sto vas jos ceka saljemo posebnu cestitku.Neka vam je blagoslovljena.
re
Marsupilami veliki
Snješkaa,poviri nas na pdf Anđeli ,mislimo na tebe i tvoju ljepoticu.Znam da ti nije lako osobito kada znaš da je moglo biti drugačije ali ako još uvijek boli kao i 1.godine možda bi bilo dobro da potražiš savjet stručnjaka-radi sebe,malene-čisto da malo ublaži tu gorčinu,.
Bzara vidiš kako se mijenjaš i to je ono dobro,to je taj napredak kada si spreman zatvoriti vrata prošlosti i škicnuti iza vrata budućnosti,bez straha....nevjerojatni smo mi borci,kako želja za majčinstvom,srećom može natjerati da savladamo vlastite strhove,boli....
Crtice što reći, posebna si,topla i iskrena,nadam se da će za sve to doći i tvoja nagrada
Evo meni se bliži 5.godišnjica i kada ponovo mislim o svemu pojavi se grč,ali bol,tuga se mijenja ; dobila sam nove razloge za sreću iako zaboraviti ne mogu
Svima
Ajme crtice kako si ovo prekrasno rekla
Andjelakmislim da nikad ne prestane bolit onom istom jačinom, samo se s vremenom i mi same sjedinimo s tom boli. Ja sam je prigrlila kao velik dio mog odnosa sa mojim bebama, ljubav koju osječam za njih i bol koju osječam jer su nas napustile su naj jače emocije koje sam u životu osjetila.
Bzarice stvarno ta slika koju sam zamislila je PREDIVNA i jedva čekam!
Ja sam se cure odlučila napraviti velik korak za mene i za moju mrvicu...napokon sam spremna priznati da je tu i da je stvarrno jedva jedva čekam, neču dozvolit strahu da me spriječi da uživam u ovim danima kad je pomalo več i osjećam...napravila sam joj ticker...imali su ga i njena seka, i njena dva braca, imat če ga i ona...ili on
Možda to ne djeluje kao nešto strašno, ali meni nekako jest...meni je to "letting go"...ona je moj mrvičak nade...bez obzira na strah...
Kiss svima za laku noć
Crtice, hvala na čestitkama, ti predivna i posebna ženo!
jel dođeš ti kada u Hr? ja bi te baš voljela upoznati!
Andjelak
Rozica
bravo za ticker potez! znaš da sam jedan dan baš razmišljala o tome kako vidim da nemaš ticker dolje! znaš da je i mene strah ga staviti jednog dana, i još uvijek se nisam rješila tog straha! ito kao što ne znam da li ću trudnoći više ići na "trudnice", na superbaby, jer mi je užasno bilo kad sam se morala oprostiti od svojih cura!
cure, ja popodne pičim za zg! idem kod onog doktora! presretna sam zbog toga i jedva čekam! on je dio vremena u Hr a dio u Aus, pa sam preko svoje sestrične dogovorila da se vidim večeras s njim, da porazgovaramo! jel mi vjerujete da me strah veseliti se, a najradije bi vrištala! toliko sam se puta razočarala u zadnjih dvije godine
valjda je to tako u životu, kad negdje se zatvore vrata, na drugom mjestu se otvori prostor...
Roza, pa ti si već 15 tjedana trudna! :shock:
pa kad je prije prošlo to vrijeme! znam da je tebi to ko 15 godina ali meni je proletilo!
Bzara meni 15 tjedana ko 15 godina, kad če više doč 30-32 tjedan pa da se prestanem brinut!!!Stalno umišljam simptome otvaranja...iako neznam uopče kakav je to osječaj, navodno se čak ništa ni ne osjeti :?
I znam točno što govoriš za superbaby forum, ja sam sa I&O često znala ići, ali sad ne želim, nemam nikakvu potrebu...najbolje se osječam ovdje na mamama anđela
PLEASE javi nam dobre vijesti nakon razgovora sa doktorom...nema jedne stanicu u mom tijelu koja mi ne govori da če sve bit super i da čete tm i ti skoro u akciju
cure moje,
ja sam oduševljena! nemojte se ljutiti ali iz praznovjerja ne želim još pričati detalje, ali čovjek me oduševio! vratio mi je ono što sam putem kroz svoju tugu i jad izgubila - vjeru u sebe! MM je toliko fasciniran čovjekom, da mi je putem kući rekao da ovakvu osobu još nikada nije upoznao!
stvarno je istina kad čovjek negdje zatvori vrata na drugom se mjestu otvori prozor!
budite mi sretne, ja vam šaljem veeeeeliku
U zadnje vrijeme mi je ovo sve potrebnije,ove dobre ohrabrujuce vijesti vas mojih hrabrica koje idete naprijed,probijate se kroz trnje,unistavate tamne oblake i pravite suncu mjesta za barem jednu njegovu toplu zraku,bas sam ponosna na vas,mada i nemam nekoga prava na to,jesam.Trebalo je doci do toga dijela puta,trebalo je........
Draga bzara,imas pravo reci koliko zelis o toj temi i kada zelis,nije uopce bitno,cekat cemo te,jer u svemu izmedu redaka isijava vraceno povjerenje,nova nada,a nju nije lako naci,nekupuje se dva puta,ovaj put je nasla tebe,i tako mi je drago.Neizbrisiv je taj osjecaj,jednom kada se vrati,nenapusta nas lako,i konacno nije ni bitno hoces li uci na vrata ili kroz prozor u to novo zivotno poglavlje bitno je da zakoracis.I tako je bitno da na tome putu steknete povjerenje u ljude koji ce vam biti kompas na tome putu,da se osjecate zadsticeno,i da ste skupa.Neizmjerno mi je drago.Pa draga moja sada samo hrabro,neka vas prati mirno more,i sreca na vasemu putu,skupljaj slicice,saberi uspomene jer zatvaras staro poglavlje i ulazis u novu mogucnost.Nemam rijeci osim da vam put bude blagoslovlje.
Draga roza cestitam na hrabrosti,tako mi je drago da je tu sa nama tvojim potpisom i tvoja draga,najdraza mrvica.Trebalo je doci do toga,i svakim tvojim postom vidim koliko si opustenija,rastes polako ali sigurno.Tako ju je ljepo vidjeti prisutnu u tvome potpisu,mala mrvica,ali veliko zlato.Ovo tvoje dijelo je samo po sebi toliko veliko da nema tako velikih rijeci,osim da sam uistinu ponosna na tebe,tvoju snagu,hrabrost......
Da mi te je bilo samo vidjeti u trenutku odluke,cina,slatkica.Mogu si samo zamisliti kako ti je bilo tesko doci do toga koraka,ali moje misli nisu ni bitne,bitna si ti draga moja.Pa sada konacno resiri krila i leti,leti sa tvojom mrvicom prema sreci.Leti draga leti.........
Ajme.....
Ja se prvo rasplačem na Bzarin post, a onda pročitam crtičin i još se više rasplačem...cure predivne ste
Bzara nemogu ti rječima opisat koliko sam sretna i osječam koliko si ti sretna, jer sve je dobro i sve če biti dobro, sad bi te najdraže zagrlila svomg snagom! Zatvori oći i zakoraći, to je uvijek bio moj moto, ovaj put kad ih otvoriš vidjet češ ispred sebe najljepšu moguću sliku, svoju obitelj, Tm, Koka, i malešnu mrvicu koju toliko dugo čekate i zaslužujete. Uh draga, nekako kaskamo prema onoj tvojoj slici gore, klinci, priroda, pijemo kafu...ma kakvu kafu, koktel da proslavimo kako je život ispao ipak dobar...jedva čekam...
Crtice točno si upila svaku moju emociju vezanu uz taj šašavi ticker, ja se osječala tako blesavom da pravim takav Big Deal od toga...ali vi razumijete znala sam da neću ispast luda. Što da ti rečem nakon onako divne poruke koju si mi napisala, ti mi uvijek digneš moral i ne širim ja sebi krila, širiš mi ih ti i sve druge cure ovdje, vi mi davate toliko hrabrosti da vam ja to ne mogu opisat.
Kiss cure...ja evo došla u Zagabriu i malo sam još zbunjena...bila sam sad sa svojom Rozom u šetnji...baš sam se lijepo nadisala svježeg šumskog zraka. I donjela sam odluku života, nema više nikakvih vaginalnih pregleda ni čačkanja, sve ču odbijati i zajedno sa mm se ufat u Boga ili kako god ga želite zvati, da on zna zašto nam je poslao mrvicu i da je ćuva da nam sretno stigne...znam da mi vidi u srce i vidi svu patnju bol i strah koji osječam, ali vidi i sreču i ogromnu želju za ovom bebicom. A kako Bzara kaže, on nikad ne stavlja u srce želje koje neće ispuniti...baš imam nadu ogromnu...
Roza eto draga stigla i ti u velegrad ako sam dobro razumjela,nesto novo,nesto drugacije,imam osjecaj da ces se jako brzo naviknuti na grad ma kako god se zvao jer ste imali ovaj put jak razlog za seljenje.Gotovo uvjek je jak,dosla si da spasis svoju mrvicu i vidis kako odluke dolaze u tom smjeru same po sebi,pa :D za novu odluku bez vaginalnih pregleda.Moram priznati dok sam bila trudna tih sest tjedana bila sam pregledana mali milion puta,ja ni razmisljala nisam o posljedicama,nekazem da ih je kod mene bilo,ali sto vise razmisljam logicno mi je da je u ovom slucaju manje-bolje.
No bas sa nestrpljenjem iscekujem tvoje postove u smjeru kako ti je u novom gradu.Evo vratila si me u mislima na moju selidbu.Doduse tvoj i moj put su prilicno razliciti,ti si dosla da svojoj obitelji sagradis novi,ljepi topli dom,a ja sam dosla da izgradim obitelj.I vjerujem da u oba razloga nije bas jednostavno preko noci ostaviti sve poznato ma kako ono dobro ili lose bilo,pa ti stoga iz svega srca zelim lagano i radosno upoznavanje novoga.Neka te prati znatizelja,radost novih iskustava,i duboko vjerujem da te staze kojima setas sa svojom Rozom vode do dobrih susjeda,novih lica koja ce ti zivot u novoj sredini uciniti toplijim sigurnijim,mozda je bas to staza na kojoj ces upoznati vjecne i prave prijatelje.Pa draga moja blagoslovljene vam bile nove staze,nove okolnosti,novi poceci,i naj bitnije nove odluke.Neka to bude mjesto gdje ces uspjeti sagraditi svoj topli dom sa svojim dragim muzem,gdje cete u miru i spokoju cekati i docekati svoju mrvicu.I ovo mi tako ljepo zvuci,kao da je sve novo izgradeno samo za nju,samo njeno,ona ce bojama svoga djetinjstva obojati novi dom.Jedino sto jos mogu poslatiti velllllllliku
evo malo i mene. Samo da vas sve pozdravim. Ja sam dobro. Još uvjek sam u iščekivanju +. Krajem drugog tjedna trebam dobit stvari ali nadam se da neću. Intenzivno radimo na tome.
Roza, mislim da sve osim tebe shvaćamo koliko si ti zapravo hrabra i divna osoba. Život ti je namjenio težak put kroz trnje, ali ti si svojom upornošću i snagom uspjela prevarit život i krenut putem posut blagostanjem. Uživaj u ovom trenutku. Prošlost ne možemo izbrisati ni promjeniti, ali zato možemo utjecati na sadašnjost i budućnost. Samo hrabro naprijed, uzdignute glave. Tvoja mrvica te treba i čeka dan da je zagrliš i poljubiš. Ovaj put izaći ćete kao pobjednici sa najvećom i najljepšom nagradom. Tvojom mrvicom... Želim ti svu sreću ovog svijeta.
To vrijedi i za tebe bzara i sve nas kojima je život dao anđeliće u životu...
Cure
Tamagoči ajde taj plusić na sunce
Ps: Odma mi sječanje proradi i sjetim se slatkih dana kad smo mi radili na našem
Mi evo iznenada idemo sutra ujutro do imanja koje planiramo kupiti, nekakvi kao završni dogovori. Uzbuđena sam i jedva čekam baciti pogled sa vrha brežuljka okruženog prekrasnim vočnjacima i šumom. Blizu kuće ima potok, gusta šuma, livade....uh...mislim da bi tamo sa svojom bebicom zaista mogli započet novi život...
Javim vam kako je prošlo
Posting Permissions
Reply With Quote