Lutonjica, tvoji roditelji i moja pokojna mama kao da su u najblizem srodstvu! I ja sam rasla potuno neopterecena predrasudama, uvek pitala sta me je zanimalo i bez srama i iscudjavanja dobila odgovor. Malo off topic, ali ostatak familije se zgrazao kada sam sa 10 godina citala "Mi djeca s kolodvora Zoo", uzasnuta stravicnim slikama iz nje. Mislim da mi je to bila najbolja opomena sto se tice droge.Kkasnije, kao devojka uvek sam znala da stagod podje po zlu mogu da kazem mami, tako da smo u jednoj prilici, kada mi se mogla desiti nezeljena trudnoca, obe skakale od srece kada sam dobila.... Toliko mi fali sada, kad sam i sama majka...
U tom pravcu i ja razgovaram sa svojim devojcicama. Posto naravno stalno upadaju u kupatilo, potpuno su u toku sto se tice ulozaka, tampona, menstruacije. Malena se jos ne interesuje preterano, ali Ivana me je pitala kakva je to krv, pa sam joj rekla da u maminoj materici postoji postelja za bebu, koja se, ako beba ne dodje, tog meseca oljusti i zato tece krv. Sada zna da je bebica u mom stomaku i da mi ulosci neko vreme nece trebati...
Kod MM a ovakva spontanost ide malo teze, jer su njegovi roditelji prilicno konzervativni i vecito su od njega sve skrivali. Cak su i juce, kada smo ponosni i vazni otisli po decu i rekli im za bebu, samo progutali knedlu i presli preko toga kao da nista nisu culi grrr!
No, on se trudi da budemo otvoreni prema svojoj deci. Oboje mislimo da je to jedini nacin za ucvrscivanje medjusobnog poverenja. Uvek se setim pesmice jednog divnog decjeg pesnika Ljubivoja Rsumovica koji kaze:

"Dete moras da posmatras,
al' mu ne smes na put stati,
jer sto ga pre covekom smatras,
pre ce covek i postati."