laky.... život je čudesan.. nikad nije predvidiv (niti crn a niti bijel) i to je ono što ga čini čudesnim
sad na kraju.. podsjetila si me na mene... sva trudnoća je prošla kao u nekom polusnu.. iz kojega se sad budiš ... kao u proljeće iz zimskog sna u koji si svo ovo vrihjeme vjerovala i za koji si se dragom Bogu molila...

Da... princeza dolazi.... i to vrlo stvarna... koja će te iz temelja promijeniti....

Koliko god se spremaš za taj susret.. kada vidiš bebu zanijemiš... ostaneš hipnotizirana tom prirodnom divotom... i prvo što pomisliš..Hvala Bogu što mi te je dao...

A onda svaki dan nanovo mu se zahvaljuješ....

Sve će biti dobro...uživaj u iščekivanju svoje princeze... i još nešto.. (ako već nisi) slikaj trbuh.... jer tako će ti se biti teško rastati od njega.. (ipak ona je 9 mjeseci srce ispod tvog srca).... meni je jako teško bilo pustiti ju iz sebe van... ma koliko sam god to željela.... i zadnji dan napravila sam slike trbuha