hvala vam ma ne smatram ja to nekim silno velikim podvigom zbog kojeg bih trebala biti ponosna na sebe. meni nekako normalno da nastavimo gdje smo stali. dobro bebi, dobro meni. ne znam kome je sve ono s pranjem, steriliziranjem, termosicama, optimalnom temperaturom, mučkanjem bočica itd itd.. lakša varijanta hranjenja djeteta :? nitko sretniji od mene kad sam se toga rješila.
sretna sam jer smo se vratili cicanju prilično brzo. priznajem da nisam brojala mililitre niti razmišljala o tome koliko sam dala ovoga, a koliko onoga mlijeka. sve sam radila po instinktu, a možda je klinjo koji put i ostao malkice gladan uglavnom, puštala sam ga da visi na meni koliko hoće, izdajala na prazno i sve je išlo brzo.
nego, ima li nade da jednog dana moje cice opet budu iste veličine? izgledam presmiješno...