moji strahovi ne sezu tak daleko, mene je frka oce sve na kraju bit ok s bebicom, samnom - tolko sam luda da sam vec mislila kaj ce moj Mihi ak mi se nesto desi.. i strah me kak cu ovaj put podnosit bol, prosli put nisam ni glasa pustila, zapravo nesto sitno 3 puta kad je bio uzasan nagon za tiskanjem a oni rekli ne tiskat pa sam to ispustila kroz glas jer drukcije nebi mogla. bit ce mi bed ak cu se derat, a valjda necu, prosli put dobila dolantin od kojem mi je bilo super ( makar ne bas dugo ), a ovaj put ga namjeravam odbit jer sam citala da izaziva paniku, a sjecam se da sam se u jednom trenu bila uspanicila i pocela cackat ko luda po onoj sondi od ctg a jer nije bilo otkucaja ( samo se pomakla ), uh, samo da sretno stignemo nasoj kucici. nis treba mislit pozitivno, mozda se vidimo na odjelu, cujemo u rađaoni .