Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12
Pokazuje rezultate 51 do 95 od 95

Tema: ne želim pobačaj

  1. #51

    Datum pristupanja
    Nov 2008
    Postovi
    154

    Početno

    iako inače ne pribjegavam laži kao rješenju ičega, ja bi lagala u tvojoj koži jer smatram da taj čovjek nije zaslužio da se na njegovu paniku sad gube živci i život djeteta, a svjesna si da se sutradan nakon ab-a može predomisliti. dakle, moja laž bi bila da mi je dr na pregledu rekao da je u mom slučaju pobačaj vrlo riskantan, razloge proguglaš, zavaljena maternica, nešto s krvi ne valja, ne podnosiš dobro anesteziju bla bla tek toliko da makneš pobačaj kao opciju. kažeš da bi ti mogla izgubiti život. po meni nema smisla objašnjavati mu ako je on izvan sebe.

  2. #52
    Fidji avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,244

    Početno

    Molim vas smirite emocije, ženi fakat treba podrška, a ne prepucavanje.

  3. #53

    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    725

    Početno

    joj razmišljam kako je to njemu tako jako došlo odjednom?? malo fali informacijau u stilu da li je on i prije imao takvih napada ili sličnih reagiranja na neke osjetljivije situacije. kakvog bi ga opisala kao čovjeka do sad? karakter? znači da li se ovakvo nešto moglo očekivat ili je totalno suprotno njegovom dosadašnjem pristupanju raznim probelmima i situacijama.
    da li imate vezu punu razumjieveanja ljubavi??, ako je sve to tako ne znam što reć možda da ga povedeš sa sobom na uzv da gleda kako bebica raste, možda da odete kupiti nešto zajedno za bebu, možda ga taj strah popusti možda se veselje počne rađat u njemu, pričaj mu stvari kao jednostavne nakon rođenja djeteta, ne naglađavat velike promjene, nešto lijepo kao štenjice popodne, predvečer sa bebom i sl. to misim nasuprot onome oćemo li imati novaca, hoću li imati mlijeka,koliko kotaju pelene, hoćemo li moći, kako ovo , kako ono??

    Kako se on ponaša sad trenutno, da li viče, je li grub prema tebi za razliku od prije, možeš li uopće lijepo razgovarat s njim i uvjerit ga nekako da idete zajedno dan po dan pomalo a ako ga to ne prođe kad se dijete rodi da ne očekuješ ništa od njega. možda nekako da mu smanjiš
    pritisak.
    grozno teško ipak je ono osoba koja je provela dobar dio života uz tebe i sad kad najviše treba nje nema, potrudi se za njega koliko god možeš a da ne naštetiš sebi i bebi, ako naravno misliš da je vrijedan toga.


    ako je to do sad bila čvrsta stabilna veza i čoveke s kojim želiš provest ostatak svog života onda se potrudi koliko možeš, a ako ne onda možda i bolje da nije uz tebe.

    joj dođe mi da popričam s njim, iako nije da mogu spasit svijet, ali baš mi žao da ti se to događa

  4. #54

    Datum pristupanja
    Jan 2009
    Lokacija
    Dalmacija
    Postovi
    16

    Početno

    Draga keri...
    I sama sam na početku trudnoće, pucaju me hormoni i promjene raspoloženja pa sam OD-DO oplakala ovaj topic.Strašno me potreslo ovo što pišeš i želim ti reći da si vjerovatno puno jača nego što misliš, da pokušaš posložiti prioritete u životu iznijeti ih pred tvog muža.Razgovarajte mirno i možda shvati da si ozbiljna, da ti je dijete na 1. mjestu i da život može biti prekrasan i bez njega i njegovih ispada.Teško je nakon dugogodišnje veze napraviti nekakav rez ali ovo je nova situacija, tim više što je sam inzistirao na djetu!! :?
    Nadam se da će se sve posložiti kako treba....

  5. #55
    ivy avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,035

    Početno

    Citiraj točkalica prvotno napisa
    joj razmišljam kako je to njemu tako jako došlo odjednom?? malo fali informacijau u stilu da li je on i prije imao takvih napada ili sličnih reagiranja na neke osjetljivije situacije. kakvog bi ga opisala kao čovjeka do sad? karakter? znači da li se ovakvo nešto moglo očekivat ili je totalno suprotno njegovom dosadašnjem pristupanju raznim probelmima i situacijama.
    da li imate vezu punu razumjieveanja ljubavi??, ako je sve to tako ne znam što reć možda da ga povedeš sa sobom na uzv da gleda kako bebica raste, možda da odete kupiti nešto zajedno za bebu, možda ga taj strah popusti možda se veselje počne rađat u njemu, pričaj mu stvari kao jednostavne nakon rođenja djeteta, ne naglađavat velike promjene, nešto lijepo kao štenjice popodne, predvečer sa bebom i sl. to misim nasuprot onome oćemo li imati novaca, hoću li imati mlijeka,koliko kotaju pelene, hoćemo li moći, kako ovo , kako ono??

    Kako se on ponaša sad trenutno, da li viče, je li grub prema tebi za razliku od prije, možeš li uopće lijepo razgovarat s njim i uvjerit ga nekako da idete zajedno dan po dan pomalo a ako ga to ne prođe kad se dijete rodi da ne očekuješ ništa od njega. možda nekako da mu smanjiš
    pritisak.
    grozno teško ipak je ono osoba koja je provela dobar dio života uz tebe i sad kad najviše treba nje nema, potrudi se za njega koliko god možeš a da ne naštetiš sebi i bebi, ako naravno misliš da je vrijedan toga.


    ako je to do sad bila čvrsta stabilna veza i čoveke s kojim želiš provest ostatak svog života onda se potrudi koliko možeš, a ako ne onda možda i bolje da nije uz tebe.

    joj dođe mi da popričam s njim, iako nije da mogu spasit svijet, ali baš mi žao da ti se to događa
    ajme, točkalice koliko ti imaš strpljenja
    tebe je sigurno dobro imati za prijatelja

  6. #56

    Datum pristupanja
    May 2009
    Postovi
    725

    Početno

    [/quote]
    ajme, točkalice koliko ti imaš strpljenja
    tebe je sigurno dobro imati za prijatelja [/quote]



  7. #57
    Nia_Zg avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Postovi
    1,276

    Početno

    A sam naslov posta govori i tako sve: "ne želim pobačaj", treba li još bilo što reći osim riječi podrške?

  8. #58
    babyboys avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2008
    Lokacija
    zg,podsused
    Postovi
    4,221

    Početno

    čitam ja i nekeko me ova tema podsjeća na onu trešnjinu - nema poveznice osim lajtmotiva - muža koji to nije i isisava trudnoj ženi energiju koja je sada potrebnija nekom drugom - njihovom nerođenom djetetu.

    i koliko god ja suosjećakla s njegovom bolesti s kojom nije jednostavno živjeti i koja zahtjeva osim medikamenata i terapiju za njega, ali i vjerojatno za sve koji su mu bliski, nikako ne mislim da bi keri trebala sad njega spašavati, da se tako izrazim niti čekati da on dođe k sebi.

    kao što reče netko,djetetu treba smirena majka koja će svoju energiju usmjeriti na njega, okolina u kojoj suicid nije svakodnevna tema i u kojoj je dijete voljeno svaki dan, bez iznimke.

    ako ni nakon 9 godina on ne misli da je vaša veza dovoljno zrela za dijete, na stranu sve dijagnoze, ta je veza gotova. i ne vidim zašto se ti trudiš održat ju na životu.

    ok, brineš se za njega jer ti je stalo. ali to nije razlog da živiš s njim.
    imaš 36 godina, pretpostavljam da radiš i da možeš negdje živjeti i bez njega. svjesna si da ti je ovo možda jedina prilika za ostvaritii majčinstvo i nemoj ju profućkati.

    nije lako biti samohrani roditelj, ali nije lako biti ni u destruktivnoj vezi.
    ja bi se na tvom mjestu sad maknula od njega i pokušala člim mirnije iznijeti trudnooću do kraja.
    možda mu bude bolje, možda ne.
    ako mu bude bolje, možeš mu dati novu priliku da budete obitelj.
    ako mu ne bude bolje, onda će tebi sigurno biti - negdje daleko od njega.

  9. #59
    Sanja79 avatar
    Datum pristupanja
    May 2006
    Lokacija
    BiH
    Postovi
    682

    Početno

    Ovo je jako teska tema i ne mozes ocekivati da ti neko kaze sta da uradis. Ipak, razumijem tvoju rastrganost... Bolestan muz naspram nerodjenog djeteta...
    Mene samo zanima sta je sa vasim roditeljima? Podrska roditelja i prijatelja je jako bitna u ovako teskim trenucima... Ja znam da bih se prvo okrenula njegovoj majci za pomoc. Ali to sam samo ja. Vidi ko ima uticaja na njega i ko bi tebi mogao pomoci u tome. Mozda neko ko je vec roditelj i ko mu moze razbiti neke strahove. Da kupis vrijeme dok terapija ne pocne djelovati...

  10. #60
    MMK avatar
    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    Sarajevo
    Postovi
    498

    Početno

    Draga želim ti svu snagu i sreću svijeta. Mislim da ako uspiješ živjeti i raditi po svom, da će se TM prije "skulirati" ( naravno uz lijekove i med.pomoć) nego da mu se povlađuje. U povlađivanju i popuštanju bi moglo ne biti kraja, jer su mu apetiti poveliki.

  11. #61
    icyoh avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    3,717

    Početno

    Teško je ovako savjetovati osobu koju ne poznaješ.
    Na prvi dojam (uostalom vidi se po naslovu) - ako ti želiš dijete, ne vidim o čemu dalje imaš razmišljati. Ti želiš, on ne želi - znači tjera te da odabereš između njega i nerođenog djeteta.
    Ja znam što bih ja odabrala - tako ti i svaka od nas forumašica može napisati što bi ona odabrala. no, ti svoj izbor moraš sama napraviti.

    Postavi si pitanje kako bi mogla "lakše" živjeti: s djetetom bez partnera ili obrnuto?

  12. #62

    Datum pristupanja
    Dec 2008
    Postovi
    431

    Početno

    Odrasla sam pokraj psihički bolesnog oca koji je odbijao bilo kakvu terapiju i mogu ti reći da je to jako teško djetinjstvo. Terapija TM-u je tek počela i lijekovi još ne djeluju pa niti ne možeš znati kako će odreagirati kad ne bude pod utjecajem psihoze.
    Što se tiče toga što i kako dalje s njim. Zamisli da ima rak. Sve ga boli, raspada se i ne može si pomoći. Čeka da li će kemoterapija uspjeti ili će mu sav trud i bol koji je uložio u liječenje propasti.
    Izdrži toliko da vidiš da li će mu biti bolje. Ako će i dalje uporno odbijati suradnju s terapeutom (mislim da si to negdje napisala - da teško surađuje - to nije dio bolesti - to je ego) i nastavit te maltretirati pokupi se i biježi što dalje možeš.
    Postoji nešto što se zove naučeno ponašanje. To jasno vidim kod svoje braće. Nemaju psihičke probleme, ali neke karakteristike tatine bolesti su preuzeli kao obrazac normalnog ponašanja. Ti moraš zaštiti svoje dijete od toga. (Istina, u mojoj obitelji se nikad nije spominjala činjenica da je tata bolestan, on je bio "nagle naravi" pa mu je sve bilo dozvoljeno). Ako odlučiš ostati uz njega, djetetu moraš objasniti bolest i da ono nije krivo i da tata ne može kontrolirati neke svoje riječi i djela.
    Želim ti puno hrabrosti i ustrajnosti.

  13. #63
    Dodirko avatar
    Datum pristupanja
    Apr 2007
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    2,405

    Početno

    keri jako mi je žao što si se našla u toj situaciji.

    Moje razmišljanje...
    Ako ne treba mene i naše dijete nema što raditi u našim životima.
    Ja se ne bi složila sa time da se takvo ponašanje treba tretirati kao tešku bolest koja je navedena u donjem postu. Da je teško bolestan dala bi i danju kap krivi i svaki atom snage da se izvučemo iz svega ali stav da još nije spreman za dijete.... Pa što je onda vodio ljubav???

    Možda se tu krije neka druga žena, neki drugi razlog da ode...

    I da, što ako pobaciš.... ostajete zajedno i imate dug i sretan život??????


  14. #64
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,145

    Početno

    skoro pa mogu potpisati Mirticu - mislim na onaj dio o razumjevanju osobe s psih. bolesti.
    nevjerojatno je kako kroz ovaj topik ide puno predrasuda prema ljudima s psih. bolestima i to mi je strasno tuzno. dobra je usporedba s rakom, ili bilo kojom bolesti koja te dira u srz osobnosti.

    Ako odlučiš ostati uz njega, djetetu moraš objasniti bolest i da ono nije krivo i da tata ne može kontrolirati neke svoje riječi i djela.
    ovo vrijedi i za tebe...sto god odlucila nisi odgovorna za njega i njegove postupke (posebno vezano uz suicidalne ideje)

  15. #65
    fegusti avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    pu
    Postovi
    2,033

    Početno

    evo, flower je još u prvom postu napisala pravu stvar.

    imam osjećaj da je tm odabrao da mu bude loše, kao da ne želi dati šansu novom, drugačijem životu koji bi se dolaskom djeteta oplemenio.
    ovaj mu je način života poznat, iako loš, a od nečeg novog strahuje.
    možda bi se trebao zapitati što ga to tako plaši kada pomisli na budućnost s djetetom.
    briga, pažnja i ljubav koju bi usmjerio prema djetetu vrlo vjerojatno bi ga udaljila od razmišljanja o strahovima kroz koje prolazi.
    i njemu bi dijete moglo biti dobra terapija ako odluči tako gledati na situaciju koja ga očekuje.
    u protivnom, ako odbija prihvatiti ideju o tome da mu budućnost pruža šansu za sreću, bojim se da je onda bolje da u tom svom izboru ostane sam.
    ti ne moraš pristati na njegov izbor.

    u svakom slučaju, želim vam sreću u pronalaženju rješenja, a voljela bih da on uspije uvidjeti da je čaša napola puna.

  16. #66
    L&L0809 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,190

    Početno

    samo kratko - naravno, sama odlucujes o svom tijelu, stajaliste vecine nas znas.

    da se osvrnem na mirticu - nije problem u obitelji imati psih. bolesnika ako je on svjestan svog poremecaja i pokusava ga lijeciti. ali, ako se ni ne pokusava lijeciti, mislim da je bolje maknuti se od njega. jer, psih. poremecaji mogu (i ne moraju, ali tko zna) progresivno narasti u nesto vece (npr. depresija, panicni napadaji u halucinacije, pa u shizofreniju), a tada, ako se ne lijeci, moze doci do svega.

    dakle, keri, sama odlucujes, ali zbog sigurnosti svojeg nerodjenog djeteta (a i svoje sigurnosti) ja bih se na tvom mjestu maknula.

    i jesi li sigurna da on ide na terapije? i da pije lijekove? ne znam koliko vremenski treba proci da pocnu djelovati, ali ako ih pije, valjda bi uskoro trebalo biti bolje.

  17. #67
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,145

    Početno

    nije problem u obitelji imati psih. bolesnika ako je on svjestan svog poremecaja i pokusava ga lijeciti. ali, ako se ni ne pokusava lijeciti, mislim da je bolje maknuti se od njega
    ovo zahtjeva novu temu o odnosu obitelji i psih. bolesnog pojedinca, no nikako se ne slazem da je bijeg jedina mogucnost, gdje pobjeci? gdje to on nece biti otac djeteta koji ce imati prava vidjati dijete? gdje sad odbaciti zajednicki zivot, gdje maknuti osjecaje i ljubav...

    da je u odnosima i zivotu 2+2=4 bilo bi lako odluciti, nije to tako jednostavno...zamisli da ti obolis od psihicke bolesti - koliko bi voljela da se tvoje obitelj okrene od tebe? ne kazem da to ponekad nije najbolje rjesenje, ali da li je jedino?moralno? rjesenje nakon kojeg mozes mirno spavati?

  18. #68
    flower avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    land of hope and dreams
    Postovi
    4,145

    Početno

    i jesi li sigurna da on ide na terapije? i da pije lijekove? ne znam koliko vremenski treba proci da pocnu djelovati, ali ako ih pije, valjda bi uskoro trebalo biti bolje.
    ispada da ga branim, ali nije mi to namjera...stvarno nije, zelim samo ispravljati neke predrasude...znate da ponekad ljudi piju lijekove i dalje imaju visoki krvni tlak - tad svi kazu - odi doktoru sigurno ti je nesto krivo dao...moguce da je i tu krivo pogodjena terapija.

  19. #69
    fegusti avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2007
    Lokacija
    pu
    Postovi
    2,033

    Početno

    Citiraj flower prvotno napisa
    ne kazem da to ponekad nije najbolje rjesenje, ali da li je jedino?moralno? rjesenje nakon kojeg mozes mirno spavati?
    uh! to su, nažalost, situacije u kojima je, nakon bilo kakve odluke, teško mirno spavati.
    ni u jednoj odluci nisi 100% u pravu.
    uvijek trebaš odvagivati s koje je strane šteta manja, što znači da je uvijek ima, ali sam biraš s kojom ćeš odlukom lakše nastaviti živjeti.
    nezavidno!

  20. #70
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Ja iz cijelog Kerinog posta a i prethodnih nekih koje je pisala ovdje, nisam baš shvatila da je njen suprug sad odjedanput bolestan čovjek...on ide na razgovore i uzima ljekove jer ima te tzv. Panic attacks, a to nije neka bolest o kojoj se ovdje sad počelo debatirati.

    Ja isto imam veoma teško bolesnu mamu, psihički problem, ne umije se ni okupat sama, ali njeno stanje nije došlo od nikud i nenadano...nekako imam osječaj da se u njegovom slučaju ne radi o bolesti. Bar ne o tolikoj teškoj da ga se svrstava u neuračunjive i uspoređuje se njeno dvoumljenje oko njihove veze sa "napuštanjem osobe koja je na kemoterapiji"...to je jednostavno smješno i ružno uspoređivati. Čovjek je do prije 2 mjeseca bio super, imali su super vezu, htjeo je bebu, i sad odjednom doživo šok i poludio?

  21. #71
    icyoh avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    3,717

    Početno

    Moram priznati da je i mene zbunilo ovo što kaže RG. No rekoh neću komentirati da ne ispadne da površno čitam.

  22. #72

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    POdgorica
    Postovi
    97

    Početno

    Panicni napadi nikako ne mogu dovesti do shizofrenije!!! Panicni napadi su odlika anksioznosti, i tvoj MM pokazuje, barem iz ovoga sto si napisala, klasicne simptome tjeskobe. Ne znam moze li mu sto ovo pomoci, ako uopste zeli da se izbori sa tim. Provjereno - djeluje http://www.lindenmethod.com/

  23. #73
    L&L0809 avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,190

    Početno

    Citiraj Cruella prvotno napisa
    Panicni napadi nikako ne mogu dovesti do shizofrenije!!!
    mislim da nitko od nas ne zna sto je zapravo kerinom nevjencanom suprugu i kako se on nosi s tim.

    mozda ste me krivo shvatile u prijasnjem postu - dakle, shizofrenija nije poremecaj koji se javi nenadano, prethode mu razliciti simptomi, od anksioznih (tu spada i panicni napadaj), moguce i opsesivno-kompulzivnih, preko deluzija, halucinacija...niti jedan bolesnik nema iste simptome (uglavnom su isti ali varijacije postoje), niti mu se javljaju u istoj mjeri, istom jacinom, istim redoslijedom. i naravno, kod Kerinog M najvjerojatnije nece doci do toga, ali da znam da zivim s nekim takvim, tko ne zeli lijecenje i ima averziju prema tome, ne vjerujem da bih ostala s njim (pogotovo s malim djetetom).

    a mislim kao i vecina vas koje ste se tu javile, da je dobrobit majke i nerodjenog djeteta ipak na prvom mjestu, samo sam dodala i sigurnost od neplaniranih reakcija.

  24. #74
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,218

    Početno

    u životu se ne donose uvijek najlakše i najjednostavnije odluke. ja to jako dobro znam. za svaku odluku koju doneseš - snosiš odgovornost.

    zato treba jako dobro odrediti prioritete, i prihvatiti odgovornost za izbor tih prioriteta.

    ja sam još na početku napisala što bih napravila, gledajući interese nerođenog djeteta (to je ZA MENE prioritet). u takvom kontekstu sam donijela i svoje životne odluke, i živjela (i živim) s njihovim posljedicama.

    no smatram da sam postupila ispravno, ma kako mi teško (ponekad) zbog toga bilo.

  25. #75
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Taj čovjek je bolestan. A bolesnom čovjeku ne okreću se leđa nego mu se pruža pomoć. Dijete si htjela i abortus ti nije opcija-to mu reci i to neka bude gotova priča. A onda krenite zajedno u nove pobjede i budi uz njega koliko možeš.

  26. #76
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,218

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa
    Taj čovjek je bolestan.
    si vidjela dijagnozu? ne možeš tvrditi sa sigurnošću.

  27. #77
    Trina avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Postovi
    6,874

    Početno

    Ma zdrava osoba se ne može tako ponašati.

  28. #78
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa
    Ma zdrava osoba se ne može tako ponašati.
    Uh, da bar ne može!

  29. #79
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,218

    Početno

    Citiraj Trina prvotno napisa
    Ma zdrava osoba se ne može tako ponašati.
    ja doživjela... itekako može.

  30. #80

    Datum pristupanja
    Oct 2008
    Lokacija
    u blizini Zagreba
    Postovi
    80

    Početno

    draga, buduci da imam iskustva s napadima panike i bila sam na razgovoru kod psihijatra oni ne dolaze od trenutnog stanja.
    napad panike se pocne manifestirati onda kad u zivotu sve poslozis *tako kaze psihijatar,
    tada na povrsinu izlazi nesto sto nisi rijesio u proslosti prije 15,10,5 godina, lijecenje psihoterapijom uz lijekove traje minimalno godinu dana,
    naravno ovisno koliko sama osoba zeli ucestvovati u samom izljecenju,
    osobno ne mislim da se TM ne moze pomiriti s dolaskom djeteta,
    vec mu nesto sto je dugo potiskivao u sebi nije rijesio, to mozda nema uopce veze s vama niti trenutnom situacijom.
    vjerujem da ti nije lako, dijete je najveci dar od Boga...

  31. #81

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    POdgorica
    Postovi
    97

    Početno

    Upravo tako.Mene je anksioznost uhvatila kada su mi se sve kockice poslozile Napadi panike odnosno anksioznost nastaju zbog ogromne kolicine straha koji osoba osjeca odnosno strah je glavni cinilac. Ne pricam bezveze kada kazem da anksiznost ne moze da dovede do shizofrenije. Ja sam se par godina borila sa anksiznoscu, i odlazila psihiologu, nijesam koristila terapiju i rijesila sam je se relativno brzo. Ako tvoj MM to zeli i ima dovoljno volje moze i on to prevazici. Linden method je definitivno meni barem pomogao najvise. Ima i knjiga, prevedena na hrvtaski, u e-formatu, ako zelis mogu ti je poslati na mail, pa neka cita

  32. #82
    mitovski avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    4,130

    Početno

    keri mislim da si nam dala premalo informacija o njegovom stanju prije i sada tj koja mu je točna dijagnoza
    a ukoliko stvarno ima psihičkih problema potpuno je razumljivo da ima ovakve misli i da mijenja mišljenje često jer prvo je predložio bebu a sad predlaže pobačaj - znači ide iz krajnosti u krajnost
    trudnoća i kod najstabilnijih ljudi izaziva razne emocije od sreće do panike a kamoli kod nekoga s psihičkim problemima
    jako je teško nekoga savjetovati, ali s obzirom koliko ste dugo zajedno ti ga vjerojatno jako dobro poznaješ i znaš dali je ovo izvanredna situacija ili je i prije reagirao ovako u nekim situacijama
    ja bih da se to dogodi meni i mm njemu jasno dala do znanja da ću bebu zadržati i da me u tome nikakve njegove prijetnje da će se ubiti ne mogu spriječiti
    rekla bih mu da ga razumijem i volim ali da prvenstveno mislim na zdravlje naše bebe te da ćemo se na neko vrijeme razdvojiti a on da nastavi s terapijom te nakon nekog vremena odluči želi li biti uz mene i bebu ili ne
    ako bi odlučio da on nije spreman na dijete nastavila bih život sama i koliko god bi mi bilo teško znam da je lakše biti sam nego da dijete ima oca koji mu nije spreman biti otac

  33. #83

    Datum pristupanja
    Jul 2009
    Postovi
    25

    Početno

    Prvo, ispričavam se svima što nisam ranije odgovorila na vaše postove-naime nisam znala da to mogu s iphona koji mi je trenutno jedini kontakt s vama.
    Hvala svima na brizi i angažiranosti.
    Za mene nema dileme, ne može me niko nagovorit na pobačaj. Dilema je da li i kako mu ja (md) mogu pomoći kad i meni treba pomoć, između ostalog, nije lako sama odlučiti da li ići na amniocintezu i ako nalaz bude loš, što napraviti. Zbunjujece je i to što je md kupio prsten neposredno prije trudnoće koji mi nikad nije uručio, je baš ne držim do formalnosti, smatram ga svojim mužem i bez papira, al njemu je to očito važno. Osim što sada kao rješenje vidi u pobačaju, drugo rješenje je, budući da sam ja tvrdoglava, da se raziđemo i on uzme dijete!!??? Jer kao ne bi mogao živjeti odvojeno od svog djeteta??!! I sve to u ime toga " što ako se mi ne budemo dobro slagali pa će dijete patit".
    Za sada smo još uvijek zajedno, prošli tjedan je bilo užasno, uopće nije spavao ni jeo, ovaj tjedan je bolje, al ako načnem tu temu govori da se suzdržava. Bar jede. Rekao je svojoj mami, al bez ovih "detalja"-sretna je. To sam si protumačila kao pozitivan pomak.

  34. #84
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Keri, uh nije ti lako...zaista ne znam što reći na sve to. "Malo" sam šokirana s tom njegovom izjavom da bi on uzeo dijete :shock:

    Nadam se da češ negdje naći snage da se nosiš sa svime, ali stvarno nije fer da ti najsretnije doba života mora biti tako stresno i teško. Mislim da nije tu u pitanju bolest, kako sam več i prije napisala, prije bi rekla sebičnost, i zaista ti moraš dobro promisliti da li je sve skupa došlo do točke gdje nema povratka :/

    Držise za sebe i mrvicu, vi dvije ste sad najvažnije

  35. #85

    Datum pristupanja
    Aug 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    1,388

    Početno

    drzi se, situacija je stvarno koma. ne bi bas htjela pretjerano komentirat njegovo ponasanje, al doslovno ti govori da ga ubijes, a ko fol se brine da ce dijete patit ak se vi necete slagat... budi jaka za svoju bebicu, a s njim vidi, pa ne moras patit cijeli zivot. a kaj se tice tog da ce ti ga uzet nema sanse, moze ga dobit jedino da si teska ovisnica ili ful teski psihijatrijski slucaj.

  36. #86
    sorciere avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2003
    Lokacija
    zagabria
    Postovi
    9,218

    Početno

    drugo rješenje je, budući da sam ja tvrdoglava, da se raziđemo i on uzme dijete!!???
    :shock:

    ja ću opet samo SVOJE mišljenje, iz svoje perspektive... to mi liči na kontrol frika. ON mora sve kontrolirati, kao što mi se čini da kontrolira i tebe - svojim "iznenadnim" stanjima... :?

  37. #87
    Ninči avatar
    Datum pristupanja
    Jul 2007
    Postovi
    2,159

    Početno

    Mene ovo strašno ljuti. Tako da nisam imala živaca niti čitati sve redom. Ali ljuti me ponajviše jer mi se čini da ovdje nije jedino psihička bolest u pitanju. I meni se čini da je tu, kao što Sorciere kaže, puno više želje da kontrolira i manipulira tobom.
    Znam da je lako govoriti, ali za mene uopće ne bi bilo dileme...ja bih to po kratkom postupku! Dok nije situacija postala još gora nego je sada.

  38. #88
    SpOOklica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    326

    Početno

    Nisam stručna, imam tek vlastito iskustvo sa osobama u blizini. Keri je odlučila da neće pobaciti i tu je podvučena crta. Kada bi i pobacila stavila bi točku na svoje osjećaje prema tom čovjeku, bar je to moje mišljenje. Dakle ostaje pitanje boriti se za taj brak ili ne. Keri najbolje zna zašto je sa tim čovjekom već skoro 9 godina. I ja sam sa MM preko šest godina. Bilo je tu i emocionalnih ucjena, urlikanja, pokušaja manipuliranja, ma svega. Ali ono što je ispod tih manifestacija njegove preopterećenosti, jer tako puca po šavovima kada je preopterećen (a sve guta u sebi dok ne prokuha) ipak, po mojim mjerilima, vrijedno je moga truda. On nema nikakvu dijagnozu, i kada se smiri, moje riječi mogu doprijeti do njega i ja to prepoznajem, iako nikad od njega neću čuti "bila si u pravu" ili neko priznanje da shvaća u šta upada kada se tako ponaša. Ali opet, ono što mi imamo, mimo ovih situacija, vrijedno je ostanka i truda. Kod Kerinog supruga situacija je znatno kompliciranija, jer će bar neko, pretpostavljam duže vrijeme, ona morati nositi psihički teret na sebi. Ona, ako odluči ostati u tom braku, mora biti njegovo rame za plakanje, istovremeno hodati po jajima da ne bi izazvala njegovu neželjenu reakciju (spomenula je da je psihotičan, to je vrlo ozbiljna stvar i nemojte ju uspoređivati sa depresijom i anksioznošću, on najvjerovatnije mora biti na medikamentima), balansirati između bebinih potreba i potreba svog vrlo potrebitog supruga. Keri, ako ti iskustvo govori da je ono prošlo vrijeme vrijedno tvog truda u budućnosti, tvog iznimnog truda, onda punim plućima u nove pobjede. Znam da je lako reći, ali onda njegove prijetnje, tužaljke, ucjene, provuci kroz jedno uho unutra, kroz drugo van. Samo ti, u svom srcu, znaš da li u njegovom karakteru postoji osnova za to, ili su one rezultat bolesti. Ako su rezultat bolesti, onda to nije on. Onda te ne ucjenjuje on, već bolest, i nju treba eliminirati iz vašeg života.

    Ukoliko trenutačno ne možeš podnijeti pritisak cijele situacije, a svi znamo da život te bebe sada doslovno ovisi o tebi (kada se rodi može ju nunati zaista svatko), možda je zaista najbolje da se makneš ako imaš gdje. Ali trebaš se pobrinuti da on ima nekoga tko će ga nadzirati, s kim će biti. I trebaš njemu objasniti da je njegov prioritet sada, da dovede sebe u red, i da se ti možeš sa vašom trudnoćom nositi sama.

  39. #89
    ivy avatar
    Datum pristupanja
    Jan 2006
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    3,035

    Početno

    spooklica, dajem sve od sebe da shvatim tvoj stav
    ali mi jednostavno ne ide
    jer sam bila uz ucjenjivača, samoprozvanog bolesnika, čovjeka kojega sam voljela. i najbolju stvar koju sam napravila za sebe bila je ostaviti ga

    keri, ako već nisi, pogledaj što poremećen um može napraviti
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=79102&start=0

  40. #90
    Vala avatar
    Datum pristupanja
    Mar 2009
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    222

    Početno

    joj keri tako mi je tesko dok ovo citam, tako mi je zao sto sve to prozivljavas, a jos mi je vise zao tvog malisana....mozda, ne znam kak da ovo napisem, da ga pokusas osvjestiti da sve te emocije koje prolazite i vase dijete ih osjeca, roditeljstvo je odgovornost jos prije rodjenja...ja sam cijelu trudnocu bila svjesna i pazila s kim se druzim i sta radim da nebi stvarala negativne emocije...


  41. #91
    Kavin avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Lokacija
    Zagreb
    Postovi
    926

    Početno

    Citiraj ivy prvotno napisa
    keri, ako već nisi, pogledaj što poremećen um može napraviti
    http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...=79102&start=0
    Joj ivy, ovo sam odmah pomislila, ali mi je bilo teško staviti link-bojala sam se da me se krivo ne shvati.

    Keri čuvaj bebicu i sebe - budi pametna - a samo ti znaš sada šta to znači!!

  42. #92
    SpOOklica avatar
    Datum pristupanja
    Feb 2007
    Lokacija
    Šibenik
    Postovi
    326

    Početno

    Ivy, znam da je tebi koja si prešla na drugu stranu, napravila korak u tom smjeru i osjetila "povjetarac slobode" sada teško, i nemoguće shvatiti moje riječi. Ali isto tako uzmi u obzir da postoje zlostavljači i "zlostavljači". Postoje stupnjevi onoga što i kako netko radi. Pretpostavljam, možda krivo, da je tvoj bivši prekoračio granice tvoje tolerancije, možda si jednostavno jaka žena koja se ne da zaj*** pa to i nisi dugo trpila, a možda te slomio do te mjere da si shvatila da bez njega gore ne može biti. Kako bilo, ja nisam u takvoj situaciji. Ja sam jaka osoba, daleko jača od njega. Daleko stabilnija od njega. Meni je život donio patnje i boli, dovoljno da se očeličim. Njegove riječi nisu dovoljno jake da me slome. Da me dotaknu i povrijede, da. Ponekad, ali kao što mi porezani prst zaraste, tako i to. Ali da me bace na koljena i slome, ne. Možda ću se nespretno izraziti, ali on je zapravo divan čovjek, koji pod teretom koji mu donosi život, a nisu ga naučili da se nosi s time, povremeno puca po šavovima. Ja sam najbliža pa se istrese na mene (ne fizički, fizički je ipak dovoljno jak da me slomi ). A ja sam stijena dovoljno jaka da izdržim i pomognem mu da se sabere. J*** brak u kojem nitko ne treba pomoć onog drugog, a još više ako taj drugi nije spreman pružiti tu pomoć. Mi smo oboje naišli na partnera koji ima snagu na onom području koje treba onom drugom.

    Disclaimer: ne opravdavam nasilje bilo koje vrste usmjereno prema bilo kome, pogotovo prema djeci. Svatko je odgovoran za svoju prosudbu situacije u kojoj se nalazi, kao i za korake koje će poduzeti u skladu sa time.

    Ali otišli smo u offtopic. Ili možda nismo?

  43. #93
    dorica avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2006
    Lokacija
    Zagreb- Stenjevec
    Postovi
    948

    Početno

    keri čuvaj svoju bebicu i sebe
    a ja ti želim sve najbolje s njim ili bez njega
    možda se još situacija promijeni i na bolje kad ugleda malenog na uzv kako maše ručicama
    najbitnije ti je da imaš podršku njegovih i svojih roditelja


  44. #94
    RozaGroza avatar
    Datum pristupanja
    Jun 2008
    Postovi
    5,601

    Početno

    Citiraj dorica prvotno napisa
    keri čuvaj svoju bebicu i sebe
    a ja ti želim sve najbolje s njim ili bez njega
    možda se još situacija promijeni i na bolje kad ugleda malenog na uzv kako maše ručicama
    najbitnije ti je da imaš podršku njegovih i svojih roditelja

    Ovo je najtočnije. Mi sve možemo davati svoje mišljenje, ali ti si ta koja odlučuje. Imaj snage i odlući što je najbolje za tvoje dijete i tebe. I zaista se nadam da vaši roditelji vide kakva je situacija, to je veoma važno za tebe i za njega.

    Ali muškaraci po meni ne bi trebali biti manipulatori koji u najvažnijim trenutcima vaših života doživljavaju "živčani slom" i ucjenjuju na tako grozan način. Kako da se osloniš na takvog čovjeka u budučem životu?

  45. #95
    Lukina mamma avatar
    Datum pristupanja
    Nov 2005
    Postovi
    1,238

    Početno

    keri, želim ti puno strpljenja, ljubavi i podrške od obitelji i prijatelja. Nek sve dođe na svoje mjesto.... A ti najbolje znaš što ti je u srcu i samo to slijedi. Mi ti ovdje možemo pružiti utjehu i uputiti koju lijepu riječ, ali ti si ta koja odlučuje i koja mora živjeti svoj život.
    Još jednom, drž se!

Stranica 2 od 2 PrviPrvi 12

Pravila pisanja postova

  • Ne možete otvoriti novu temu
  • Ne možete ostaviti odgovor
  • Ne možete stavljati privitke
  • Ne možete uređivati svoje postove
  •