Ma ne mislim ja Keri iskreno da je tvoj muž bolestan, pa prije par tjedana još smo tipkale i nisi rekla da je bolestan nego da ima napadaj panike, dakle nije riječ o nekoj bolesti pa ga sad treba žaliti! A da je neznam koji napadaj panike, nikad to ne može opravdati pobačaj! Niti bi u bilo kojem slučaju bio dovoljno dobar razlog, ali i sama si rekla da želiš bebu i to ti ne moramo sad pisati ovdje, dok ti želiš bebu ne pišemo o tebi nego o tvojem mužu.

Kod mene ne bi bilo sekunde nedoumice, ako on ne želi vaše dijete začeto ljubavlju, i nakon 9 godina govori o nedovoljno zreloj vezi!!! onda nemaš što više od njega očekivati, zamli ga da otiđe, smiri se i ćini najbolje za sebe i dijete, a on ako se opameti super ako ne, it was not ment to be. Postoje milijoni gorih stvari od toga da si samohrana majka (nadam se da nečeš biti) i ta beba koja je planirana zaslužuje da sad staneš na njenu stranu i svome mužu otvoriš vrata i lijepo ga zamoliš da nestane na 7 mjeseci iz tvog života. Mir ti je najpotrebniji.

A ne znaći da on neće kad prođe vremena doć i obožavat svoje dijete, pokajat se iskreno...isto je to napravio i moj tata sa mnom. Mamu je tjerao na pobačaj, pa otišao, pa pravio scene, a sada, vjeruj mi obožava me, i mislim da ne prođe dan da se ne kaje radi toga, cijeli život osječa krivnju, ali je dobar otac.

Šaljem ti veliki zagrljaj i puno snage i hrabrosti da odlučiš najbolje za svoje dijete i sebe