Koliko dugujete svome djetetu??

[Pcelica Mara]

Ne znam, ja od početka ovaj izraz "dugovati" nisam shvatila doslovno :/ Kad kažem da smo M. "dužni" novce, mislim na to da nam toliko fali do planiranog iznosana računu (za ovogodišnji proračun ). A nama su inače sve pare zajedničke, pa tako i ove od M.

Nego, vi za babine dobivate pare?
I ja bi to uvela za drugo dijete, ionako imamo sve od M., ne treba nam ama baš ništa (osim robice ako bude drugog spola, ali to ionako najradije izaberem i kupim sama).
Kako ljudima dajete do znanja da vam ne donose robu nego keš

[Anemona]

Ne znam, ja od početka ovaj izraz "dugovati" nisam shvatila doslovno :/ Kad kažem da smo M. "dužni" novce, mislim na to da nam toliko fali do planiranog iznosana računu (za ovogodišnji proračun ). A nama su inače sve pare zajedničke, pa tako i ove od M.

Nego, vi za babine dobivate pare?
I ja bi to uvela za drugo dijete, ionako imamo sve od M., ne treba nam ama baš ništa (osim robice ako bude drugog spola, ali to ionako najradije izaberem i kupim sama).
Kako ljudima dajete do znanja da vam ne donose robu nego keš

A čuj ne znam kako dati do znanja, kod nas su ti to "grozni" zagorski običaji u obitelji.

[točkalica]

Ok je ako sem može izdvojit 100-200 kuna pa uplaćivat u stilu dat ću mu kad bude imao 25 godina da pokrene neki posao da mu olakšam za auto i sl. nego me nešto brka: svi uviejk pričaju o štednji za djecu, ali imam osjećaj kao da su to tek ove genracije počele radit to jest zadnjih godina, jer ja imam evo 25 godina i nisam nikad od nikog čula da je dobio neku štednju od roditelja za bilo šta dal auto stan ugalvnom tu štednju od malena :? znate li vi ljude kojima su roditelji to ostvarili

2. zanimljivo je da jedna većina ljudi kad odraste želi onako sve sama bez roditeljske pomoći, kao sad sam odrastao , želim sam, onda kad ostvari, ide priča to sam ili to smo ostvarili sve sami bez ičije pomoći nitko ni lipe nije dao, kao ponos.....i onda ti isti pononsni ljudi štede za svoju djecu jer im žele nešto priuštit, pomoć, jer bi dali sve za svoju djecu...a pa zašto onda odbijamo pomoć od svojih roditelja i tako smo ponosni što smo sve sami uradili, a oni su samo imali istu namjeru kao i mi prema svojoj djeci....i da na kraju skupljamo za svoju djecu, a kad se priča o nekim ljudima onda se onako kaže, ma nije on to ništa sam stvorio roditelji su mu pomogli i onda su oni koji su sve uspjeli sami bolji??? :?


shvaćate što želim reć.....onako jedan začarani krug.....želimo svojoj djeci dat sve, a ne želimo puno/ništa od svojih roditelja :? :/

[Pcelica Mara]

Točkalica, evo da ti odgovorim.

1. Moja mama je stavljala na štednju stipendiju koju sam dobivala za studij i baš mi je ta sumica dobro došla kad sam se nakon studija vratila doma.
Vjerujem da bi bila štedila i ranije i više, ali okolnosti su bile takve daje to bilo nemoguće.

2. Kad smo se kućili, a i sad renovirali i širili srdačno smo primili velikodušnu pomoć i mojih i muževih roditelja. A svejedno smo ponosni na sebe

[Moover]

Auf, lakše ćemo ti odgovorit na pitanje koji je smisao života nego na sve ovo...

[Maruška]

Ja ne znam nikoga tko je odbio "pomoć" svojih roditelja. Samo što ta "pomoć" dolazi u raznim oblicima.

[Anemona]

Ja bih rekla da sve ovisi i o tome u kakvom si odnosu s roditeljima. Puno puta ima primjera da se netko "zakrvi" s roditeljima (ne ulazim u razloge) i onda im nastoji dokazati da može sam i bez njih.
Mi smo od mojih roditelja dobili kat kuće za stanovanje, naravno to nam je uvelike olakšalo "odlazak u život", a s jedne strane i otežalo.
Naravno kat smo renovirali i dosta uložili, a mogli smo npr. krenuti u veči kredit, u izgradnju kuće, (naravno gradilište bi opet dobili od mojih) i sad bi bili "samostalniji". Ovako kuća je opet u planu jednog dana, a puno smo uložili u kat, dakle imamo nekretninu koju ne možemo npr. nikad prodati ili iznajmiti, dobro računam da ću ju dati djetetu jednog dana.
Suma: kako je mojim roditeljima normalno da meni pomažu, meni je normalno tu pomoč primiti, nadam se da ću i takav odnos imati sa svojim djetetom.

[točkalica]

Ja ne znam nikoga tko je odbio "pomoć" svojih roditelja. Samo što ta "pomoć" dolazi u raznim oblicima.

al morate priznat da ste sigurno čuli priče, a razmaženi mulac, ništa sam u životu nije postigao sve mamica i tatica.
Kako to naprave od djeteta, valjda je stvarno razmažen, možda su takvi primjeri češći tamo gdje roditelji imaju stvarno onako malo poviše novaca....a opet i da vi imate toliko novaca punooo, opet bi sve dali djetetu, a ne smijete previše jer očito da onda ispadaju razmaženi mulci koji ne znaju mislit svojom glavom.....i onda npr. imaš punooo a djetetu daš samo kuću npr. a sve ostalo on sam, zanli sredio si mu stambeno pitanje dalje nek se sam potrudi...i onda živi u kući na dva kata i tri jacuziija a plaća mu jedva 3000-4000 kn. .......i kako mu ne dat.....a ne smiješ, tj. ne bi trebao ...ili bi???? to valjda od čovjeka do čovjeka ovisi :? kako će podnijet bogatstvo roditelja

[Maruška]

Ovaj razmaženi mulac iz tvoje priče bi ostao razmažen neovisno u broju katova kuće i broju jacuzzija...

[točkalica]

dobro da sad je to možda već i druga tema: Kako ispravno odgojiti dijete uz punoo novaca

[Mima]

To je definitivno druga tema, ne bih rekla da se kod ovih naših štednji radi o "puuuno" novaca. Za ono što joj uštedimo čisto sumnjam da će Lea moći kupiti i jedan đakuzi.

[točkalica]

To je definitivno druga tema, ne bih rekla da se kod ovih naših štednji radi o "puuuno" novaca. Za ono što joj uštedimo čisto sumnjam da će Lea moći kupiti i jedan đakuzi.

ma da nisam ni mislila na štednje, al me jedno vodilo do drugog i na kraju sa do toga došla....

[Cookie]

svi uviejk pričaju o štednji za djecu, ali imam osjećaj kao da su to tek ove genracije počele radit to jest zadnjih godina

Druga su vremena bila. Našim starcima vjerojatno nije bilo u peti stavljat nama novce na stranu za faks kad je faks bio besplatan. Isto tako u Jugi novac za pokretanje nekog biznisa nije bio u igri, a i do stana je bilo relativno lako doći... Osim toga, prije mi se čini da je bilo nekako normalno da svi žive skupa na hrpi, po tri generacije, to se podrazumijevalo, kao, što će ti svoja kuća kad imaš našu. Danas se sve to promijenilo, pa u skladu s tim osjećamo potrebu zbrinuti svoju djecu.

2. zanimljivo je da jedna većina ljudi kad odraste želi onako sve sama bez roditeljske pomoći, kao sad sam odrastao , želim sam, onda kad ostvari, ide priča to sam ili to smo ostvarili sve sami bez ičije pomoći nitko ni lipe nije dao, kao ponos

Moram priznati da ne poznajem nikog takvog. Imam prijatelja i poznanika kojima su roditelji pomogli kupiti stan i sl. i svi su to prihvatili i bili zahvalni na tome. Prihvatila bih i ja da su mi ponudili, ali moji i MM-ovi roditelji nemaju takvih mogućnosti. Nekad se osjećam malo grbavo u društvu poznanika kojima su roditelji npr. kupili stan u Zagrebu, a mi smo podstanari bez realne nade da ćemo si u idućih deset godina kupiti išta slično vlastitom stanu, ali o nekom ponosu u stilu "mi smo sve sami" kod nas nema ni govora. Možda zato što nismo ništa ni napravili

Zato bih željela da moje dijete ima neku odskočnu dasku u životu koju ja nisam imala. Ako mu je uspijem omogućiti, dobro. Ako ne, ne smatram da je kraj svijeta. Ne sumnjam da će se snaći i sam, ima dobre gene

[Moover]

Prošla generacija je živjela u socijalizmu, ova generacija živi u kapitalizmu. I to trulom...

[maria71]

ne dugujem mu ništa, ni on meni....

niti smatram da sam ja njemu dužna kupit stan i auto, niti smatram da se on mora brinut za mene kad ostarim....

jedina mu je dužnost - što dalje od kafane na balkanu , kad već ja nisam uspjela

[trudnjača]

Mi smo šlampavi kad je novac u pitanju,nikad ne znamo koliko potrošimo, samo vidimo kad nestane...Te novce koje su i jedan i drugi malac dobivali ''pod jastuk'' smo trošili...ne zna se na što...ali zato obojica imaju svoje štedne knjižice na kojima će biti lijepa svotica kad budu punoljetni.

[icyoh]

niti smatram da sam ja njemu dužna kupit stan i auto, niti smatram da se on mora brinut za mene kad ostarim....

Ne smatram ni ja - no opet, ako budem u mogućnosti kupit ću mu (ako će htjeti). Konkretno mi smo odbili ponudu mojih da nam kupe stan na katu ispod njih. Razlozi nemaju veze s dugovanjem i sl.

Za mene se bome ima brinuti. Isto kao što mi brinemo o baki, kako ću ja o svojima... Tu ne mislim samo na materijalno.

[koksy]

U pravilu svi novci idu direkt na stednju, dakle ljudi koji mu zele dati novaca sami uplate na racun, takav je dogovor. Ali on ima i doma svoju kasicu. Kad deda proda plasticne flase (kojih se kod nas podosta nakupi), na tu cifru da jos toliko malcu a onda i MM mora dati istu cifru. Takav je dogovor evo od njegovog rodenja.

Ali...kad sam ja imala sudar, u novcaniku sam imala doslovno 20 kn a trebalo je auto odslepat (360 kn) a i treba imat nesto u novcaniku u takvim situacijama pa sam klinca opljackala za 500 kn i moram priznat da mu jos uvijek nisam vratila, evo jucer je bilo 2 mjeseca od sudara...

Nemam griznju savjesti jer kad bi zbrajala kolko je on meni duzan...

[bucka]

sve što je dobila ide na njenu štednju
posebno ima otvorenu stambenu štednju na koju mi uplaćujemo
nadam se da nećemo bit u situaciji da moramo dirati taj novac
i da ćemo moći i dalje to uplaćivati

X

[Angie75]

Meni je žao što smo morali dići s njihove knjižice, ali gradimo i to je kratkoročna pozajmica
A imamo velikodušne bake i djedove i sve što su dobivali za rođendane, Božiće i sl. smo stavljali na njihove štedne knjižice.

[alef]

Ja i sestra smo stedile te pokloncice rodbine cirka 7-8 godina i sa 18 polozile vozacki i kupile auto - golf II, nista spektakularno ali hiljade km se navozasmo

[gita75]

Ne dugujem im ništa, novce koje su dobili smo potrošili ili ćemo potrošiti na nešto što se i njih tiče. Tu mislim na kupovinu auta, adaptaciju stana i slične stvari.
Ni oni meni ništa ne duguju pa ni ja njima. Kad bi nam ti dobiveni novci bili višak vjerovatno bi ih stavila na njihov račun ili u njihov madrac.

[Cathy]

Djeca imaju svoje štedne knjižice. I sada razmišljam da sa njih skinem za školske knjige. Vjerojatno ipak neću. Mada, možda bi bilo dobro da znaju da su ih oni platili. Neznam, žao mi je dirati taj novac.

[Nena-Jabuka]

Bravo štediše!
Možda i mi jednom tako. Zasad ne ide.
Digli smo velik kredit, napravili veliku kuću, u njoj ćemo živjeti mi i naša djeca.
Ostat će njima, da žive i uživaju, prodaju ili mijenjaju.
Od rodbine su dobili za krštenje samo zlatninu, to im ostaje, a sve što ulažemo u životu ulažemo i za njih pa niti su nam djeca što dala, u materijalnom smislu, niti im što "dugujemo".

[Peterlin]

Ni kilometra! (KM)

Njene novce od babina trošili smo na nju, za razne stvari koje su nam za nju trebale. Da se ne izvuče sve na sitnice, kupili smo joj značajan komad nakita. (diamonds are forever )

Novcima koje dobije od baka/djedova/rođaka uredno hrani svoga hipa. Kad se Hipo udeblja, zamijenimo siću u papir, i vratimo unutra. Od toga se kupi bicikl, romobil i tako to.
Nekad uzmemo sitniš (ako ima) kad dođe teta za naplatu troškova u zgradi (koja nikad nema sitno ) Sutra vraćamo (većinom sa kamatom )

X

I mi ovako.... samo kod nas se hrane pčelice u košnici. I imaju gotovine u gusarskim škrinjama koje služe umjesto kasica često više nego mi...

Jednom sam našla 50 eur (među čestitkama koje sam skoro bacila) i nisam pojma imala tko im je to dao... sve dok nedavno muževa sestrična nije donijela još toliko. Daaa! Ona ih je darivala i lani! Sad znamo čija je lova. To je jedino kod nas, ostalo si gospoda čuvaju...

Eh, da... POSUDILI smo od djece sve njihove zalihe kad smo kupovali vikendicu prije par godina (tad smo tako ogulili sve račune, nikad u životu nisam dublje bila u crvenom, ali vrijedilo je...). I vratili čim smo mogli, mislim unutar 6 mjeseci.

A kad je njihova gotovina u pitanju (npr dođe susjed i traži 30 kn za struju na stubištu) moram napisati PRIZNANICU s datumom da sam uzela, da se ne bi zaboravilo. Paze na svoju lovu bolje nego ja na svoju (i njihovu). Daklem, sad sve da i hoću, nema teorije da im nešto dugujem, probili bi mi uši...

[Romy]

Moj L ima 10000 eura oročenih u jednoj banci koje mu je stavio moj tata kad se rodio, to je oročenje na duuugo godina..ja se nadam da će potrošiti na obrazovanje, ali ne znam koliko mogu na to utjecati. Za motor konkretno neće dobiti te pare...radije ću ih pojesti . I još su mu svekiji kupili Inine dionice i nešto malo ima na štednji. Zlato koje smo dobili za krstitke, uredno smo spremili i to se čuva...
Ono što dobije za rođendane i Božiće, kupimo mu ono što treba, odjeću, igračke koje si želi, namještaj za sobu itd...
Ne smatram da mu nešto dugujem jer mu dajem sve i ima sve, niti da on duguje meni.
Nigdje ne piše da mu moram kupiti stan, ali ako budem u poziciji, kupit ću mu, kome ću drugome?!
Ono što iza mene ostaje su moja djeca, a ne hrpa lima (auti) i cigle (kuće), i ako mogu njima život olakšati, učinit ću to...ali, sigurno ne do te mjere da ih razmazim ili nauštrb nekog trećeg ili mene same...

[Ninči]

Mi smo sve potrošili, što na nju, što na druge stvari koje su iskrsnule. I dugujemo joj minimalno 5000 E. Ali vratit ćemo joj to svakako...i ne samo toliko, nego toliko na n-tu U to uopće ne sumnjam

[mama u boji]

Nema dugovanja kod nas, sve je to zasad ista vreća.
Sve što je "zaradio" u prvoj godini osiguralo mu je 6 mjeseci extra bonusa sa mamom doma (neplaćeni porodiljni). Mislim da bolje nije moglo.
Više ne zarađuje pa nemam brige s tim
Ako i uleti kakva sitnica, trošim je na njegove tekuće želje i potrebe. Ne šparam jer trenutno niti nemam od kud, a dugoročno gledajući, ima riješeno sve (stanovanje i školovanje) dok god ja imam dve zdrave (i korisnik je moje police životnog za nedajbože).

[samamama]

3000 eura.

:shock: :shock: toliko ni ja nemam svojih novaca ...

Ki vam sve te pare nadava?

mi smo potrošili nešto malo, koliko je i dobio-malo, u svojih skoro 5 godina ne znam bi li mogla izbrojat 1000 kuna daje dobio sve zajedno.

moj jos nista nije dobio :/ barem ne u obliku novaca...

[Ana i mamino zlato]

Svim dugoročnim šparalicama...
Moji roditelji su meni otvorili štednu knjižicu kad sam se rodila i sve uplaćivali na nju što bi dobila u novcu.
S vremenom se je suma lijepo uvećala, ALI
Došla je inflacija, moji to nisu dirali i sve otišlo u nepovrat.
Sada imam tu knjižicu doma sa prastarim logom od Riječke banke koja više ne postoji i mogu samo žaliti.
Sada na njoj ima vrijednosti cca 100 eura. A nekada prava vrijednost toga je bila puno puno veća.

Ja novac koji moja mala dobije potrošim na nju. Od zadnjih novaca sam joj kupila bicikl i prelijepu torbicu sa šiltericom u istoj boji.
Živim za sad