PRAVI prijatelji

[annie84]

Ponukana time sto sam 2 mjeseca nakon vjencanja saznala da mi je dugogodisnja najbolja prijateljica i kuma na vjencanju, lagala i pricala lazi o meni iza ledja, zanima me koliko ste slucajeva u zivotu imali da vam se dogodilo da vam netko godinama glumi i laze, od najmanjih do najvecih stvari, a o vama govori lazi iza ledja?

Ja sam saznala tako sto sam slusala svoj instinkt (koji sam, nazalost, 2 tjedna prije svadbe ignorirala i nisam otisla promjeniti kumu jer nisam nju zeljela povrijediti, zamislite ironije) i javila se jos nekim osobama koje su netragom nestale iz njenog zivota, a sa svima si je bila super.

Na kraju je ispalo da je moja draga vjencana kuma zaista u krajnju ruku slucaj za psihijatra.

Naime, meni se ovo dogodilo u 8. mjesecu trudnoce i jako sam uzrujana i ne mogu vjerovati kakvih ljudi ima.

Dogodilo mi se jednom ili dva put da sam nekoga krivo procjenila ili da te osobe nisu bile uz mene u teskim trenucima mog zivota i njih sam lagano izbacila iz zivota jer sam znala da samo crpe energiju iz mene.

Ali da cu ovako nesto dozivjet od osobe koju znam godinama - to mi nije bilo ni u peti. Naravno, napisala sam podugacak mail i izbrisala je iz zivota, nema toga sto moze reci da ispravi sve sto je napravila.

Dakle, kako se nositi s takvim stvarima u zivotu i je li vam se dogodilo ista slicno?

Ako tema nije primjerena, slobodno pobrisite, trenutno ne znam kako bi se smirila i znam da moram zbog bebe, ali jednostavno sam u soku.

[Lutonjica]

nikad mi se to nije dogodilo
prava prijateljstva upravo su ona u kojima si u lice možemo reći sve i lijepo i ružno što mislimo jedni o drugima
tako da me moji bliski prijatelji ne moraju iza leđa tračati jer znam što im kod mene me paše - rekli mi oči u oči i ja njima. i baš zato smo si dobri

[annie84]

Stvar je u tome da sam ja mislila da je to takvo prijateljstvo i sve je izgledalo kao da je, no kad krenes kopati malo ispod povrsine shvatis da nije i da ti netko mulja iza ledja.

Mislim da sam trebala shvatiti cim su se ljudi oko nje razbjezali, ali ne-ona je to tako dobro izrezirala da je ispalo da svi ti drugi ljudi oko nje nisu bili normalni, a ja s njima nisam imala puno kontakta pa sam povjerovala.

[icyoh]

U principu mi se nije desilo ništa slično, no isključivo jer sam izrazito zatvorena osoba koja (malobrojne) prave frendove zna od najmanjih nogu. No, često mi se dešavalo da se s osobom s kojom sam vrlo bliska u određenom razdoblju raskrstim na način da se više ne pozdravljamo ili, češće, da se ne čujemo.

Inače otkad sam se udala i rodila moram priznati da je prijateljstvo za mene izgubilo na cijeni. OK, imam frendicu za koju bih doslovno dala ruku, no to više nije to. U usporedbi s mužem, sinom, familijom mi je sve nekako nebitno.

Tračanje ne percipiram - uostalom ne mogu reći da ja nikad iza leđa ne prokomentiram nešto (uglavnom mužu). Iako pod tračenjem ne mislim na širenje laži.

[Nice]

ja ti mogu samo reči da se i meni nažalost dogodilo da je i moja nabolja prijateljica i kuma sa godinama postala "polu-psihijatrijski slučaj", te nam je počela zagorčavati život svima - ja sam jednostavno kada mije došlo do grla prekinula svaku vezu sa njom i sada mije priznajem život ljepš i ugodniji

ljudi se mijenjaju kroz godine - neki na bolje drugi na lošije :/

[kate]

smiri se, sigurno nije tako crno kako ti se sada čini
s vremenskim odmakom ponekad stvar izgleda drukčije i sve sjedne na svoje mjesto
nećeš imati ništa od toga ako svi sad počnu "pljuvati" po njoj ili ti pričati o svojim iskustvima

dobro se odmaknuti od ljudi koji ti izazivaju negativne emocije, iako ćete oboje nositi u srcu određeni zajednički period života
sretno

[annie84]

Ne trazim pljuvanje po njoj, zaista, trazim samo smisao u tome zasto ljudi rade takve stvari.

A ovo je prevelika stvar i preozbiljna da bi vremenski odmah ista pomogao, povjerenje je izgubljeno, tu nazad nema.

[icyoh]

Ne trazim pljuvanje po njoj, zaista, trazim samo smisao u tome zasto ljudi rade takve stvari.

zašto se čudiš? Nema univerzalnog odgovora na pitanje "zašto ljudi rade zlo drugima?". Naprosto prihvati da se to desilo, ne zamaraj se sa njenim razlozima i kreni dalje.

[kate]

nema tu smisla, znam da boli, ali gledaj to ovako ako možeš
ona je ta koja izgubila nešto vrijedno, ti očito nisi, samo si progledala, što je jako pozitivno za tebe

[pomikaki]

Dogodilo mi se jednom, premda to nije bilo tako dugotrajno prijateljstvo, već je trajalo oko godinu dana dok mi se sve posložilo. Osoba je bila patološki lažac. Zašto je to radila? Kasnije sam shvatila po pričama ljudi koji je znaju od malena da je bila maltretirana u djetinjstvu od obitelji.

Ali prvi čas dok to još nisam znala, nego sam shvaćala samo da sam se godinu dana potpuno povjeravala osobi koja je meni pričala izmišljene priče kako bi sa mnom manipulirala, pitala sam se živim li ja u nekom paralelnom svemiru i ne shvaćam da su ljudi oko mene prijetvorni, i isplati li se vjerovati ikome. Ta razmišljanja sam sasjekla. To je bila jedna loša epizoda, ali i faza u mom odrastanju, jedna od završnih, moglo bi se reći. Dobila sam pouku, a ta je da moram više cijeniti sebe i ne dozvoliti da mi se slično opet dogodi. Ali ne na taj način da izgubim vjeru u ljude. Svijet je pun dobrih ljudi, kao što ima i loših (bok icy ), ali treba znati izabrati i ne gubiti se u živciranju oko nekog tko to ne zaslužuje.

U tome mi je pomoglo i razmišljanje na slijedeći način - pokušala sam se staviti u kožu te osobe i zapitati se: što bi mene moglo natjerati da na takav način lažem (dakle ne laž u kategoriji joj kipi mi mlijeko na špaheru, moram poklopiti, nego laž o meni samoj, o mojoj prošlosti, obitelji...). Odgovor je bio: samo ako bih se nečeg užasno sramila, nečeg iz svoje prošlosti i same sebe, toliko da želim da se nikad nije dogodilo.

Nakon što sam čula neke detalje o nasilju u obitelji, to se potpuno poklopilo s ovim zaključkom... na žalost, radilo se o osobi koja sebe vjerojatno ne može prihvatiti zbog predubokih ožiljaka iz vremena odrastanja. Toliko je toga što želi da se nije dogodilo, da mora izgraditi samu sebe od izmišljenih priča, i pri tom cijelo vrijeme paziti da te priče budu usaglašene u slučaju da poznanici priče usporede. Ja tu ne bih mogla ništa učiniti, to su stvari za psihijatra. Morala sam shvatiti da ja nisam kriva za sve što se između nas dogodilo, jednostavno probaviti tu lošu epizodu i nastaviti dalje.

[Anemona]

U principu mi se nije desilo ništa slično, no isključivo jer sam izrazito zatvorena osoba koja (malobrojne) prave frendove zna od najmanjih nogu. No, često mi se dešavalo da se s osobom s kojom sam vrlo bliska u određenom razdoblju raskrstim na način da se više ne pozdravljamo ili, češće, da se ne čujemo.

Inače otkad sam se udala i rodila moram priznati da je prijateljstvo za mene izgubilo na cijeni. OK, imam frendicu za koju bih doslovno dala ruku, no to više nije to. U usporedbi s mužem, sinom, familijom mi je sve nekako nebitno.

Tračanje ne percipiram - uostalom ne mogu reći da ja nikad iza leđa ne prokomentiram nešto (uglavnom mužu). Iako pod tračenjem ne mislim na širenje laži.

Kod mene baš ovako.
Inače imam prijateljicu koja je tu godinama, pa se malo udaljimo, pa opet zbližimo, ali je uvijek tu i znam da na nju mogu računati.
I eto, igrom slučaja nije mi kuma na vjenčanju, niti kuma djetetu.

[ivy]

Ne trazim pljuvanje po njoj, zaista, trazim samo smisao u tome zasto ljudi rade takve stvari.

kod mene se dogodilo nešto slično, naime ja sam svoju vlastitu mamu čula kako mi iza leđa govori prestrašne stvari o meni :shock: :shock:
nisam mogla vjerovati, počela sam se tresti i skoro sam se srušila na pod
ovako s odmakom, pokušavam povjerovati da se ipak radi o nekoj vrsti (suludog) izražavanja ljubavi kroz zabrinutost i šta ja znam šta - teško mi je i misliti o tome
no, moj odnos prema njoj se od tog dana, koliko god da se ja ponašala staloženo, potpuno promijenio.jednostavno, mislim da čovjek ne može preći preko toga

[marti_sk]

Dogodilo mi se i to od najbolje prijateljice, za koju bi dala ruku u vatru, za koju sve sam radila,a dobila noz u ledja...otad se ne vezem puno s prijateljicama, imam ih 2 jako bliske ali opet nemam poverenje 100 %, tako mi je lakse jer ne zelim opet biti povrejedjena.

[Smajlić]

nek te tješi, ni ja sa svojom vjenčanom kumom nisam u kontaktu i baš mi niš ne fali u životu.
Razumijem te da si razočarana, meni su se takve stvari dogodile par puta u životu, od ljudi za koje mislila da su pravi prijatelji. Al onda dođeš u situaciju, gdje te snađu teški trenuci i prijatelji -nestanu.
Takvi mi ni ne trebaju u životu.
I baš mi je dobro.
Da nisam bila tužna - jesam.
al se pomiriš s tim.

[icyoh]

Ja mislim da prave prijatelje vidiš onda kad ti je sve super u životu i koji se tada raduju s tobom. Znam da se kaže da se "pravi prijatelj u muci poznaje", no nekako mislim da je puno lakše nuditi rame za plakanje nego se iskreno veseliti tuđoj sreći.

[Smajlić]

Ja mislim da prave prijatelje vidiš onda kad ti je sve super u životu i koji se tada raduju s tobom. Znam da se kaže da se "pravi prijatelj u muci poznaje", no nekako mislim da je puno lakše nuditi rame za plakanje nego se iskreno veseliti tuđoj sreći.

A kako ću ja znati da se netko iskreno veseli mojoj sreći? Ima jako dobrih glumaca koji mogu sakriti osjećaj, tj. ne kuži se jel iskren ili ne.
Iako, icyoh, to što si ti rekla isto drži vodu, i u biti ne znam što je gore:
Kad te prijatelji napuste u tvojoj najvećoj sreći, ili tuzi.

[zhang]

Ja mislim da prave prijatelje vidiš onda kad ti je sve super u životu i koji se tada raduju s tobom. Znam da se kaže da se "pravi prijatelj u muci poznaje", no nekako mislim da je puno lakše nuditi rame za plakanje nego se iskreno veseliti tuđoj sreći.

to kaže i moja frendica iz djetinstva: lako ti je nekom biti prijatelj kad mu je teško. ajd ti budi prijatelj kad mu sve super ide.

budi sretna da je to sada ispalo tako. moglo ti se dogoditi da se to još godinama vuče.
za mjesec dana ti dolazi beba i ovo će ti biti lanjski snijeg.

[icyoh]

Ja mislim da prave prijatelje vidiš onda kad ti je sve super u životu i koji se tada raduju s tobom. Znam da se kaže da se "pravi prijatelj u muci poznaje", no nekako mislim da je puno lakše nuditi rame za plakanje nego se iskreno veseliti tuđoj sreći.

A kako ću ja znati da se netko iskreno veseli mojoj sreći? Ima jako dobrih glumaca koji mogu sakriti osjećaj, tj. ne kuži se jel iskren ili ne.

Pošto nemam naprirodnih sposobnosti i ne znam čitati tuđe misli, uzmem da se sa mnom iskreno raduje onaj tko to kaže i ponaša se tako. Glumata ili ne - meni tak nebitno.

[Anemona]

Ja mislim da prave prijatelje vidiš onda kad ti je sve super u životu i koji se tada raduju s tobom. Znam da se kaže da se "pravi prijatelj u muci poznaje", no nekako mislim da je puno lakše nuditi rame za plakanje nego se iskreno veseliti tuđoj sreći.

Ovo je baš istina, ponekad je lakše nekog tješiti kad je "doli", ali nekim "prijateljima" se tek najteže pomiriti kad je "gori", iliti kad prijatelju ide bolje u životu.

[melange]

Ja mislim da prave prijatelje vidiš onda kad ti je sve super u životu i koji se tada raduju s tobom. Znam da se kaže da se "pravi prijatelj u muci poznaje", no nekako mislim da je puno lakše nuditi rame za plakanje nego se iskreno veseliti tuđoj sreći.

o da. veliki x.

mislim da si ti icyoh i na onoj drugoj friškoj temi o kumstvu i prijateljstvu napisala da je (naj)lakše biti prijatelj kad dijelite iste probleme i iste svjetonazore. ukratko, kad ste u istom sosu.
ja sam već sad pred kraj faksa vidjela kako se polako razilazim s jako bliskim prijateljicama u stavovima o novcu, poslu, stanovanju, pa i ljubavi.
kad vam je glavna zajednička briga stići u menzu na ručak, položiti neki kolokvij i izabrati majicu za izlazak, na istoj ste razini
onda krene "pravi" život i "diferencijacija".

inače, prekinula sam dva prijateljstva. jedno jako staro, koje je nosilo epitet najbolje, ali već dugo vremena sam u sebi bila svjesna da taj odnos taj epitet ne zaslužuje.
i jedno malo kraće, ali blisko.
nije se dodušue radilo ni o kakvim spletkama i lažima iza leđa,
a vidim da je tebi annie to najveći problem u svemu.
moj savjet je pokušati ne razmišljati o tome, barem sad zbog bebe.
vrijeme uistinu liječi i otvara neke nove vidike.
samo nemoj da ti ovo ružno iskustvo poljulja vjeru u neke druge lijepe, zdrave i iskrene odnose.

[babyboys]

U principu mi se nije desilo ništa slično, no isključivo jer sam izrazito zatvorena osoba koja (malobrojne) prave frendove zna od najmanjih nogu. No, često mi se dešavalo da se s osobom s kojom sam vrlo bliska u određenom razdoblju raskrstim na način da se više ne pozdravljamo ili, češće, da se ne čujemo.

Inače otkad sam se udala i rodila moram priznati da je prijateljstvo za mene izgubilo na cijeni. OK, imam frendicu za koju bih doslovno dala ruku, no to više nije to. U usporedbi s mužem, sinom, familijom mi je sve nekako nebitno.

Tračanje ne percipiram - uostalom ne mogu reći da ja nikad iza leđa ne prokomentiram nešto (uglavnom mužu). Iako pod tračenjem ne mislim na širenje laži.

Kod mene baš ovako.
Inače imam prijateljicu koja je tu godinama, pa se malo udaljimo, pa opet zbližimo, ali je uvijek tu i znam da na nju mogu računati.
I eto, igrom slučaja nije mi kuma na vjenčanju, niti kuma djetetu.

mora,m potpisati Icy.
a kod mene ovako kao kod anemone. samo jedna prijateljica , s velikim P, koja je tu godinama i za koju znam sigurno da uvijek bez iznimke na nju mogu računati. svi ostali su podjeljeni na prijatelje , frendove i poznanike.

prijatelji su obilježili neki dio mog života i uvijek su tu negdje pri vrhu liste, frendovi su ljudi koji trenutno cirkuliraju u krugovima u kojima se krećem, ali s njima ne djelim neke privatne detalje. višesu, onak, za popit kavu, zafrkanciju, ugodno površno druženje i to je to.
a i njih ima ograničen broj.

svi ostali su poznanici - ti ne znaju ni kako mi se djeca zovu, makar s njima, na kraju najviše kontaktiram.

[Trina]

Imam ih nekoliko ali jedna mi je oduvijek najbolja, njoj se povjeravam, ona mi je savjest. I obrnuto. Ali više to nikad neće biti kao prije. I dalje mi jako puno znači ali, kao što je već netko rekao, sve je to u drugom planu otkad imam djecu. Ima već nekoliko godina da su nam se životi potpuno razišli, mi smo ostale super ali teško je s nekim održavati onu neku nit zajedništva i razumijevanja ako živi skroz drugačijim životom nego ti. Ona me nije nikad iznevjerila, nisam ni ja nju. Imam totalno povjerenje u nju. A imam još jednu jako dobru prijateljicu ali s njom imam specifičnu situaciju. ja o njoj znam doslovno sve, povjerava mi svaki detalj iz svog života, svoje muke, sretne trenutke, kad izađemo ludilo nam je, imamo hrpetinu zajedničkih interesa..poprilično smo slične i super nam je zajedno. Ona zna da samnom može o čemu god. Ali ja s njom o ničemu što je povjerljivije od jučerašnjeg jelovnika. Eto, jedna ogromna razlika između nas dvije je ta da ja ono što čujem držim za sebe a ona sve proslijeđuje dalje. I volim je, sve štima ali nikad ne prelazim granicu. Najgore od svega je što se družimo nas tri (ova gore spomenuta prijateljica i ova lajava) pa smo konstantno u situaciji kad ona prva iz djetinjstva meni govori neke stvari uz napomenu da ne smijem spomenuti ovoj drugoj, ova druga meni poverava sve uz molbu da ne proslijedim ovoj prvoj jer joj su preintimne stvari u pitanju, tako da u glavi imam hrpu informacija od ove prve i one druge pa kad se nađemo sve tri dođe mi da puknem

[koksy]

Jedina prava frendica, onako da joj 100% vjerujem je moja sogorica. A mislim i ja njoj. Bas smo ko sestre. Imam i jednu frendicu koju znam cijeli zivot i nas dvije znamo jedna o drugoj bas sve, i imamo povjerenje jedna u drugu al nekako nismo tu jedna za drugu u teskim razdobljima tj. obje imamo druge ljude kojima se obracamo.

Razocaranje, duboko, duboko sam dozivjela od prijatelja. Smatrala sam ga svojim andelom cuvarom, doslovno. I stvarno je uvijek bio tu, pomogao mi beskrajno. Ali se na kraju ispostavilo da je covjek kakvog se upoznaje rijetko. Teski manipulator, granici s psihickim bolesnikom tj. podvojenom licnoscu jer me s jedne strane psihicki zlostavljao (preko telefona, nisam znala da je on) a s druge strane mi pomagao da nadem ko me to maltretira.
Na kraju se sve saznalo i odonda se jako tesko otvaram novim ljudima.
Njega sad ni ne pogledam na cesti, al mi bas bude uzasno kad se sjetim da je taj covjek drzao moj zivot u svojim rukama (prislonio mi je pistolj na celo da vidi dal mu vjerujem) a ja sam naivno vjerovala... I sve je to trajalo godinama...

Ok, sad sam procitala svoj post, molim da ga se ne shvati kao da sam i ja neka ludakinja koja je dozvolila da joj netko prisloni pistolj na glavu, to se dogodilo u odredenom trenutku kojeg je tesko opisat a i on je bio stvarno osoba koja bi nekog mogla uvjerit da je nebo zuto a ne plavo.
Na greskama se uci!

[maria71]

oko sebe imam puno ljudi, ali da netko od njih zna sve o meni... takve osobe nema


trebalo bi njih 100 tinjak stavit na hrpu i složiti mozaik

obrnuto znam dosta o svakom od njih i ne zloupotrebljavam

[rahela]

ajme, koksy
nadam se da ti se taj više ne približava

i meni je otkad sam rodila obitelj na prvom mjestu, a MM mi je ionako najbolji prijatelj
nije oduvijek bilo tako, dogalo se svašta u mom životu, i tad kad bi se prijateljstva prekinula, bilo mi je teško
ali, život ide dalje, prihvatiš to da se ljudi mijenjaju (jer samo mijena stalna jest) i da smo svi različiti
imam prijateljicu kojoj vjerujem i koju volim, ali to ni približno nije kao ona "filmska" prijateljstva, Forever friends i slično
barem ja više ne gledam tako na prijateljstvo
u biti, za ništa u životu ne mislim da traje vječno, ni ljubav sa mužem, a kamoli prijateljstvo - to što sam trenutno u najboljem periodu svog braka, ne znači da se ne može sve promijeniti
i ne osjećam da mi nešto fali u životu
komunikativna sam i uvijek ću imati nekoga za zabavu, a kad sam down, ionako mi je najbolje kad sam sama

[trudnjača]

Ja uopće ne mogu reći da imam najbolju prijateljicu, niti sam je ikad i imala...i to zato što još uvijek nisam ( a izgleda i da neću ) upoznala osobu čija su poimanja pravog prijateljstva ista kao moja. Drugim riječima, osobu u koju imam bezgranično povjerenje, s kojom ne moram glumatati i prenemagati se, kojoj mogu reći sve, bez straha da će to procuriti dalje, osobu na koju se mogu u svaka doba osloniti...(naravno,podrazumijeva se sve navedeno i s moje strane). Bilo je tu,sporadično, nekih prijateljstava,ali nijedno me nije potpuno ispunilo. Postoje i sad u mom životu neke bliske osobe, ali nekako shvatim vremenom da su u biti jako sebične i da ja u svemu tome više dajem nego što primam. Kod mene je zato situacija ovakva: moji najbolji prijatelji su moja obitelj i mimo toga i ne tragam više, a sve ostalo su mi poznanici i dragi ljudi.

[Smajlić]

trudnjača, X, pogotovo na dio - moji najbolji prijatelji su - moja obitelj.

[ana.m]

Ja nikada s niti jednom prijateljicom nisam bila kao sestra.
Imala sam jako dragih i dobrih prijateljica. S nekima sam ostala više, a s nekima manje bliska.
Mislim da je jedina osoba koja zna skoro sve o meni moja sestrična.
Ne družimo se često, ona je u svom filmu, ja u svom. Ali volimo se naći, popiti kavu, biti skupa kada stignemo, ne na žalost prečesto.
Ali ona mi dođe kao mlađa sestra i stvarno njoj mogu reći sve, kao i ona meni!

[icyoh]

Meni se nikakav prijatelj ne može usporediti s užom familijom. Mama, tata, baka i brat su osobe koje će uvijek biti tu za mene dok to za nijednu frendicu nikad ne bih rekla.

[kate]

A da okrenemo pitanje, smatrate li sebe dobrim prijateljem?

Citiram...da ste ovakva osoba

Drugim riječima, osobu u koju imam bezgranično povjerenje, s kojom ne moram glumatati i prenemagati se, kojoj mogu reći sve, bez straha da će to procuriti dalje, osobu na koju se mogu u svaka doba osloniti...

[annie84]

A da okrenemo pitanje, smatrate li sebe dobrim prijateljem?

Citiram...da ste ovakva osoba

Drugim riječima, osobu u koju imam bezgranično povjerenje, s kojom ne moram glumatati i prenemagati se, kojoj mogu reći sve, bez straha da će to procuriti dalje, osobu na koju se mogu u svaka doba osloniti...

Ja sebe smatram takvom osobom jer sam uvijek tu kad me prijatelji trebaju, nadjem vremena da dodjem i budem tu makar morala iz druge drzave dolaziti.

Naravno, to radim za svoje prave prijatelje, one koji su uz mene duuugi niz godina i u koje sam stekla povjerenje i koji me nisu iznevjerili.

[icyoh]

A da okrenemo pitanje, smatrate li sebe dobrim prijateljem?

Citiram...da ste ovakva osoba

Drugim riječima, osobu u koju imam bezgranično povjerenje, s kojom ne moram glumatati i prenemagati se, kojoj mogu reći sve, bez straha da će to procuriti dalje, osobu na koju se mogu u svaka doba osloniti...

Da, jednoj ili dvije osobe. Drugima ne.
Iako ono da ću biti na raspolaganju 24h dnevno za svaku sitnicu, to nisam.
OK dok sam bila cura, no sad sigurno neću ostaviti bebu mužu i u 3 ujutro trčati tješiti frendicu jer je dečko s kojim izlazi 10 dana nije nazvao - a imam takvih slučajeva.

[Ivana2]

Annie84,
Ja smatram da nema loših i zlih ljudi pa bih, da sam na tvom mjestu, kenula od svoje perspektive, tj prvo bih nju mijenjala:
- smanjila očekivanja,
- pokušala pred sobom opravdati neke postupke, ako ništa drugo onda kao ljudske,
- pokušala prihvatiti osobu takvu kakva jest, ako te fizički ili psihički ne zlostavlja.
- reći što te muči i oprostiti
Kad te stvari uložiš u jedan odnos, vjeruj mi da ćeš vjerojatno dobiti kvalitetno prijateljstvo, a ako se to ne dogodi bar ćeš znati da si sve pokušala.
Shvati ovo kao podršku, a ne kao kritiku.
Prijateljstva se ne događaju nego grade.

[fegusti]

Meni se nikakav prijatelj ne može usporediti s užom familijom. Mama, tata, baka i brat su osobe koje će uvijek biti tu za mene dok to za nijednu frendicu nikad ne bih rekla.

neki se ne bi složili s tobom i utvrdili bi kako su im upravo prijatelji bili na pomoći kada su ih najviše trebali dok im je rod okrenuo leđa (pa čak roditelji ili braća).
sve je stvar osobnog iskustva i ulaganja u odnose.

[sofke]

meni je ovo malo čudna perspektiva, da su ljudi ovakvi i onakvi, i onda mi, savršeni kakvi već za sebe mislimo da jesmo ne možemo pronaći prijatelja

mislim, ne postoji THE prijatelj, ili tzv. univerzalni prijatelj koji mora biti tu za nas u svim situacijama kada to nama (naravno) odgovara

ako je netko sramežljiv, zatvoren, hladan, samodovoljan, ovakav ili onakav pa smatra da nema prijatelja ili iskreno tvrdi da mu ni ne trebaju, sve super

za sve ostale, problem nije u prijateljima

imam prijateljicu koja je gay, imam frendicu koja je solo, frendicu u braku, frendice s djecom..sa svakom radim i pričam druge stvari..s onom koja je gay očito ne lamentiram satima o djeci i ne nalazim se s njom u dječjim igraonicama, ali zato pričam o sebi i kad imam volje i snage, tulumarim po vani do pet ujutro

s frendicom koja ima klince mogu tri sata rovati po zarinoj rasprodaji za djecu u totalnoj tišini i apsolutnom zajedničkom razumijevanju

sa frendom koji je ludi filmofil idem u kino

itd...itd...

pa zar to nije i bit svega, puno ljudi, različitih interesa, novih priča i iskustava?

[annie84]

Annie84,
Ja smatram da nema loših i zlih ljudi pa bih, da sam na tvom mjestu, kenula od svoje perspektive, tj prvo bih nju mijenjala:
- smanjila očekivanja,
- pokušala pred sobom opravdati neke postupke, ako ništa drugo onda kao ljudske,
- pokušala prihvatiti osobu takvu kakva jest, ako te fizički ili psihički ne zlostavlja.
- reći što te muči i oprostiti
Kad te stvari uložiš u jedan odnos, vjeruj mi da ćeš vjerojatno dobiti kvalitetno prijateljstvo, a ako se to ne dogodi bar ćeš znati da si sve pokušala.
Shvati ovo kao podršku, a ne kao kritiku.
Prijateljstva se ne događaju nego grade.

Stvar je u tome da nakon dosta godina prijateljstava s tom istom osobom, ja jesam pokusala opravdati njene postupke, smanjila sam ocekivanja, upravo sam napravila sve sto si ti tu napisala, upravo iz razloga sto sam jako puno ulozila u taj odnos koji se godinama gradio. No, kad s druge strane, netko tebi iza ledja mulja, vara, laze i omalovazava sve sto si ti gradio, povjerenja vise nema. Ja ne mogu sada preci preko stvari koje je ona napravila- a to je laganje koje je trajalo preko 2 godine.

Ne mogu jer povjerenja vise nema i sumnjam da i da se potrudim oprostiti joj, da bi ga ikad bilo.

Kao sto sam rekla, nisam ulazila u detalje ovdje na forumu, no njen slucaj je malo drugaciji, u krajnju ruku radi se o poremecaju u ponasanju i ja joj ne mogu pomoci, ona treba strucnu pomoc.

[lillifee]

moja najbolja prijateljica iz djetinstva je miljama daleko od mene, cujemo se svakih par tjedana, vidimo jednom godisnje, a zivimo totalno razlicitim zivotima, no ona nit izmedju nas uvijek postoji i jednako je jaka kao i onda kad smo se upoznale. jedna drugoj vjerujemo beskrajno!
moja "druga najbolja prijateljica" (znam da zvuci smjesno, ali je tako) puno mi je bliza po nacinu zivota. takodjer joj sve mogu rec, mogu je trazit savjet i uvijek je prema meni bila krajnje iskrena. jako je dobra, topla, iskrena i kvalitetna osoba. da i ona mi je vjencana kuma .
razocarana sam bila jako i htjela pokrenut slicnu temu kad sam procitala neke stvari koje je pisala osoba za koju sam iskreno mislila da smo bliske...sad vidim da to nije bilo tako

[Anemona]

Nisam napisala, imam i prijateljicu koju doslovno poznajem od rođenja, cijeli život smo susjede. Cijelo djetinjstvo smo se družile, onda su negdje ti odnosi malo zahladili, i eto, danas i ona i ja imamo malo dijete i opet smo se nekako našle. Mogu reči da je ona jedina osoba s kojom ako se i ne vidim par godina nastavljam točno gdje smo stali. Onako, poznajemo se u dušu, bez obzira što smo se ustvari jako promijenile, ali ona poznaje onu mene - dijete, i ja nju - dijete, bez fasade. Takvu me ne poznaje nitko osim roditelja.

[trudnjača]

Ja sebe ne smatram savršenom niti tražim nekog univerzalnog prijatelja - jednostavno dosad u svom životu nisam upoznala osobu za koju bih mogla reći da mi je pravi prijatelj/ica. U svako to prijateljstvo sam itekako ulagala,ali sam eto na kraju i izvlačila deblji kraj...Smatram se tolerantnom,otvorenom za sve novo, nudim se za pomoć i kad se to ne traži od mene, ali i vidim kako to s vremenom ljudi počinju iskorištavati. Naravno, da ne bi bilo zabune, imam oko sebe dovoljno ljudi ( jaaako različitih ) sa kojima se družim i dragi su mi, ali prijatelja - ne.

[Nena-Jabuka]

Odličan sam prijatelj, privržena ko pseto, i imam isto tako odane, predivne prijateljice.
Dvije the best, još dvije zbilja odlične, u nekim smo stvarima kompatibilne, u nekima manje, od svake znam što ikad očekivati, poznajemo se i podupioremo maksimalno, nikad nikakve zakulisne igrice nije bilo.
Prijateljice smo sad već skoro dva desetljeća, život nas je geografski razdvojio, no podrška smo i dalje u svemu, uspjehu i neuspjehu, maksimalno zalaganje oko svih problema, neodumica, djeca nam se međusobno dobro slažu, muževi...
Imam sreće s prijateljstvom, stvarno imam, samo sam čekala da ugledam ovakav topic da se mogu pohvaliti
Žao mi je kad čujem ovakva razočaranja kao i početnom postu, to čovjeka stvarno ubije u pojam.

[Nena-Jabuka]

oprostite na milijun tipfelera zbog žurbe, nema šansi da ih sve ispravim

[icyoh]

Meni se nikakav prijatelj ne može usporediti s užom familijom. Mama, tata, baka i brat su osobe koje će uvijek biti tu za mene dok to za nijednu frendicu nikad ne bih rekla.

neki se ne bi složili s tobom i utvrdili bi kako su im upravo prijatelji bili na pomoći kada su ih najviše trebali dok im je rod okrenuo leđa (pa čak roditelji ili braća).
sve je stvar osobnog iskustva i ulaganja u odnose.

Mislim da se tu čak i radi o mentalitetu. Npr. tatina familija je izuzetno povezana, sve se radi nekako "plemenski" - kad jednom treba pomoć, svi uskaču, nitko ne pita puno. I tako uglavnom i ostale familije iz našeg mjesta.
Dok recimo, otkad smo u Zgb ne mogu reći da ljudi baš toliko drže do familije, više se oslanja na frendove.

Možda griješim, naravno, ovo je samo moj dojam.

[Maxime]

Sve je prolazno u zivotu pa tako i prijateljstva.
Prijateljstva se mjenjaju ovisno o zivotnim okolnostima kao sto se mjenjaju i nase potrebe i ocekivanja od prijateljstva.

Prijateljstva me vise nemogu razocarati, samo ugodno iznenaditi ...

[Smajlić]

Ja sebe ne smatram savršenom niti tražim nekog univerzalnog prijatelja - jednostavno dosad u svom životu nisam upoznala osobu za koju bih mogla reći da mi je pravi prijatelj/ica. U svako to prijateljstvo sam itekako ulagala,ali sam eto na kraju i izvlačila deblji kraj...Smatram se tolerantnom,otvorenom za sve novo, nudim se za pomoć i kad se to ne traži od mene, ali i vidim kako to s vremenom ljudi počinju iskorištavati. Naravno, da ne bi bilo zabune, imam oko sebe dovoljno ljudi ( jaaako različitih ) sa kojima se družim i dragi su mi, ali prijatelja - ne.

ovo kao da sam ja pisala.

[spunky125]

Sve je prolazno u zivotu pa tako i prijateljstva.
Prijateljstva se mjenjaju ovisno o zivotnim okolnostima kao sto se mjenjaju i nase potrebe i ocekivanja od prijateljstva.

Prijateljstva me vise nemogu razocarati, samo ugodno iznenaditi ...

slažem se, prijatelje sam pronašla kad sam se najmanje nadala, a ona stara su prolazila kroz razno razne faze, mijenjala se, ali na kraju priče sve dođe na svoje.

[Nena-Jabuka]

Sve je prolazno u zivotu pa tako i prijateljstva.
Prijateljstva se mjenjaju ovisno o zivotnim okolnostima kao sto se mjenjaju i nase potrebe i ocekivanja od prijateljstva.

Prijateljstva me vise nemogu razocarati, samo ugodno iznenaditi ...

slažem se, prijatelje sam pronašla kad sam se najmanje nadala, a ona stara su prolazila kroz razno razne faze, mijenjala se, ali na kraju priče sve dođe na svoje.

Na ovo bih se htjela osvrnuti. Neka prijateljstva prolaze zato što su bila prijateljstva samo u određenoj etapi života (vojska, logorovanje, neka putovanja) ili zato što smo s nekim bili kompatibilni samo u određeno doba razvoja, recimo, u djetinjstvu ili ranoj mladosti.

Psiholozi ističu da je sasvim normalno da nam neki ljudi odgovaraju u jednoj fazi, neki u drugoj, a neki stalno jer se "razvijaju" zajedno ili usporedo s nama.
Svi se stalno pomalo (ili više) mijenjamo, ali ne idemo svi u istom pravcu.

Zato je normalno da neki ljudi ostanu u našoj blizini, a drugi otpadnu jer više ne odgovaraju našoj "zreloj osobnosti".

[Ninči]

I ja mislim da tu nije riječ samo o kumovima...nego općenito o prijateljima koje smo imali prije braka i djece (čitaj- prije nekih većih obaveza ) Jer kao što su neki već rekli- nema se više vremena za prijatelje koliko se imalo prije djece. Pogotovo je problem ako ti prijatelji još nisu u braku pa bi oni i mogli i dalje visiti s nama kao što smo visili prije. E onda tu ponekad nema razumijevanja.

Moji roditelji su ostali dobri sa svojim kumovima. Jedni su im kumovi u Danskoj, drugi u Njemačkoj, a treći u gradu u kojem su i oni. Naravno da su s ovim trećim kumovima ostali najbolji. Sa ovim ostalima se povremeno čuju i vide, dok se sa trećima vide redovno, slave zajedno, tuguju zajedno i s njima su ponavljali kumstvo kako su djeca rasla (krštenja, krizme).

Mi smo i dalje dobri sa našim vjenčanim kumovima. Jedino što nismo u istom gradu pa se vidimo čim možemo, ali se zato čujemo redovno.
Prijatelje koji su kumovi našoj I. smo i upoznali tek otkad smo u braku...a otkad smo se pokumili, prijateljstvo se još više produbilo. Tako da tu stvarno nema pravila.

[Yuna]

Pravi prijatelji ili pravi bračni partner su u biti nešto jako slično.

Ipak, trenutno mi je mm i jedno i drugo, a i s obzirom na obiteljske i druge obveze nemam vremena tragati za drugim prijateljima previše.

Znam neke osobe za koje sam sigurna da bi mi pomogli kad bi mi trebalo i zahvalna sam na njima.

A da su me iznevjerili prije, jesu. A od nekih sam se samo udaljila, i prostorno i duhovno. Ali jedni ljudi odlaze, a drugi dolaze. Rijetko tko ostaje stalno uz nas.

[skitnica]

Ja uopće ne mogu reći da imam najbolju prijateljicu, niti sam je ikad i imala...i to zato što još uvijek nisam ( a izgleda i da neću ) upoznala osobu čija su poimanja pravog prijateljstva ista kao moja. Drugim riječima, osobu u koju imam bezgranično povjerenje, s kojom ne moram glumatati i prenemagati se, kojoj mogu reći sve, bez straha da će to procuriti dalje, osobu na koju se mogu u svaka doba osloniti...(naravno,podrazumijeva se sve navedeno i s moje strane). Bilo je tu,sporadično, nekih prijateljstava,ali nijedno me nije potpuno ispunilo. Postoje i sad u mom životu neke bliske osobe, ali nekako shvatim vremenom da su u biti jako sebične i da ja u svemu tome više dajem nego što primam. Kod mene je zato situacija ovakva: moji najbolji prijatelji su moja obitelj i mimo toga i ne tragam više, a sve ostalo su mi poznanici i dragi ljudi.

x

imam 4-5 prijateljica koje su mi jaaaaako drage i s kojima sam prijateljica 15-tak godina (pas mater jesam stara ), ali nikome ne vjerujem 100% i ne mogu reći da bi za ikoga mogla garantirati za nešto...u krajnljoj liniji, ne mogu garantirati ni za sebe 8)

[Yuna]

Prvi korak do pravog prijateljstva je da ti budeš nekome pravi prijatelj.