ili sam u potpunosti poludjela ili je nešto drugo!

[lamy]

ne znam ni čak kako da započnem ovu temu, odmah mi se plače!
dovela sam se do groznog stanja: depresivna sam šest dana u sedmici, nisam se sexam se jednom u tri mjeseca, stalno sam u grču zbog dobijanja i prekida radnih odnosa i moj najveći strah i pritisak je moja jednogodipnja beba.
stalno, ali STALNO, gledam da bebi nije nešto nedaj bože, da nema temperaturu (ovaj strah mi noge oduzima) a kad joj izmjerim ima rektalnu do 37,5 bez oduzimanja, trčim da budem dobra domaćica, stalno radim kuću ali nekim čudom uvijek je neuredna, pravim ručak da budem dobra žena, studije privodim kraju ali nikada da taj kraj dođe-a znam da bih mogla dobiti stalni radni odnos kad završim-ali sam umorna od stalnog učenja,
ne izlazim često u grad i ne sređujem se više-jer nemam vremena a i kad ga imam preumorna sam da se spremam i idem, prijateljice su me skoro i zaboravile ( a evo dok ovo pišem razmišljam da li da bebi izmjerim temperaturu jer sam stalno u grču da se nedaj bože nešto ne desi a ja sam to mogla spriječiti).
najveći je problem to što ne znam kako da sebi organizujem dan tako da imam vremena za sve, ali da nisam uvijek u nekom strahu ili grču
razgovarala sam sa nekim mamama i one su mi potvrdile da i one same sebi nameću ulogu super žene i super mame. imam osjećaj da bi sve bilo lakše da ja nisam u stalnom strahu da se beba nedaj bože razboli,. dok.ped. mi je rekla da dosta roditelja ima taj strah, ali nije mi rekla kako da ga se riješim. beba je vesela, igra se, napreduje, jede, sve je uredu (opet plačem, valjda mi sve popušta kako ovo javno govorim) međutim nemam više tu sposobnost da budem objektivna i jasno sagledam situaciju i sebe urazumim-zato tražim pomoć od vas.
naravno, još gore je to što nemam mogućnost da idem psihijatru-jer ga nemamo ni u blizini.

[MGrubi]

hormoni te deru?

kako stojiš sa prehranom? viruj mi ona pošteno utječe na psihu

znam po sebi
patila sam od kroničnog umora a skupa u kompletu i sa depresivnim raspoloženjem, manjkom seksualne energije , bezvoljnošću, neredom, živčenošću.....

prominila sam prehranu i sad sam nov čovjek: puna sam energije, pozitvnog stava , glava mi je bistrija , aktivnija sam vezano za sex, smirenija sam ....

i moja je prijateljica krenula tim putem (nisam niti znala) i rekla mi je da ima sličan rezultat: više energije i pozitivnog stava

više studija je povezalo šečer (i junk food) sa depresijom
i nestanak iste promjenom prehrane

[MGrubi]

hormoni te deru?

kako stojiš sa prehranom? viruj mi ona pošteno utječe na psihu

znam po sebi
patila sam od kroničnog umora a skupa u kompletu i sa depresivnim raspoloženjem, manjkom seksualne energije , bezvoljnošću, neredom, živčenošću.....

prominila sam prehranu i sad sam nov čovjek: puna sam energije, pozitvnog stava , glava mi je bistrija , aktivnija sam vezano za sex, smirenija sam ....

i moja je prijateljica krenula tim putem (nisam niti znala) i rekla mi je da ima sličan rezultat: više energije i pozitivnog stava

više studija je povezalo šečer (i junk food) sa depresijom
i nestanak iste promjenom prehrane

[lamy]

može biti i da su hormoni, može biti i da j hrana.
primijetila sam da mi se javljaju aknice na čelu, po bradi i vratu-a ne sjećam se kad mi se to desilo.
a što se tiče hrane, kako sam u kući uglavnom jedem nešto skuhano bez masnoća, začina i sl.
a šta si ti jela pa ti je pomoglo?
koliko je trajalo tvoje stanje?

[MGrubi]

moj problem je definitivno bio povezan sa šečerom i bijelim brašnom

sadašnja prehrana mi je prepuna voća, povrčća i integralnog (kruh, riža , tjestenina)

ujutro jedem kruh sa sirnim namazom i rajčicom (ili paprikom ) ili pečene tikvice

međuobrok je svježe voće
ručak: normalan , obavezna salata
međuobrok: voće
večera: salata sa kruhom (npr. rajčice su mi sad prefine) ili voće, ili voćni sok

jedem do sitosti
tu i tamo uleti koja čokolada ili sladoled
ili pizza (kad ne stignem spremit ručak )

kad ja nemam energije (umor) onda sam depresivna
čak mi se i smanjila potreba za snom
sad sam sasvim ok sa 7 sati spavanja

[MGrubi]

kod mene je kvaka upravo u svježem voću i povrću

ne znam da li ih voliš ali npr. marelice su voće koje lječi kožu
imaju takvu kombinaciju vitamina i minerala

[pomikaki]

http://www.zena.hr/webshop/artikl/da...enje/4391.aspx

preporučila bih ti svakako ovu knjigu ako ti se čita (kužim da nemaš puno vremena ali se čita relativno jednostavno i jako je zanimljiva). Između ostalog piše i o utjecaju prehrane i kretanja na psihičko stanje čovjeka.

Što se tiče mjerenja temperature, je li dijete boležljivo, ili je to baš tvoj strah? (ja moram reći da sam potpuno odustala od mjerenja temperature, pa čak i kad je bolesna, jer jednostavno nemam načina da je natjeram da 3 minute drži termometar bilo kako, i shvatila sam da sasvim dobro određujem temperaturu opipom! Pokušaj se uvjeriti da mala temperatura ne znači ništa opasno, a veću ćeš sigurno primjetiti.)

[MGrubi]

ja mjerim temperaturu tek kad klone
a to je na 38,5°C

do tada i ako ima kakvu virozicu a aktivna je , znači da joj imunološki sustav dobro brani tijelo i da ne treba pomoć

[lamy]

pa ne znam šta da kažem-i jeste i nije bolešljiva. ima malih urinarnih problema i to je to-nikada nije bila bolesna pravo hvala bogu, niti je imala visoku temperaturu. mislim da je u pitanju više moj strah.
iam još nešto apsurdno -strah me je da od "stalnog straha nedaj bože dobije temperaturu"-što mi je rekla dok."ne diraj đavla dok spava"

[MGrubi]

u jednom trenutku ćeš morati sebi priznati da nisi svemoguća i da ne možeš dijete zaštiti koliko bi htjela

niti je to baš dobro
sad se razvija djetetov imunološki sustav, bez malih virozica, on se ne bi razvio

ako ima osjetljiv mjehur poduzmi mjere prevencije: neka ima naviku jedenja suhih brusnica (moja ih jede ka bombone), pazi gdje sjedi itd...
to je sve šta možeš napraviti

[Ora]

strah me je da od "stalnog straha nedaj bože dobije temperaturu"

Lamy a što i da dobije temperaturu?
Nemoj me krivo shvatiti, ali i tvoje dijete je samo čovjek koje može pobrati virozu i ima povišenu temperaturu.
Moja mama ti je veliki paničak... i onda strahuje za svaku sitnicu, a posebno za bolesti. Tako joj je jedna žena rekla da što ona misli da je njeno dijete nešto posebno pa da se ne smije koji put i razboliti?!

Nadam se da razumiješ što sam ovime htjela reči...
Uživaj u zdravlju!

U redu je da brineš jer svaki roditelj brine, ali probaj si odrediti vrijeme u danu u kojem ćeš brinuti, a onda ostatak dana probaj odbaciti sve negativne misli.
Npr. uzmi se svaku večer 15 min za sve brige i u tih 15 min odbrini. Kada to vrijeme prođe probaj napraviti rez i prestati se brinuti.
Znam da ovo zvuči teoretski lako, ali sve je samo stvar vježbe. Na početku će biti teško, ali iz dana u dan će biti sve lakše. Na taj način nećeš raspršivati svoju energiju na cjelodnevnu brigu već na samo tih 15 min.

[lamy]

sad ste me natjerale na plač ali u pozitivnom smislu. znam oro šta mi želiš reći-to mi moj mm uporno govori. mene je strah da ta temperatura ne bude znak nečeg lošeg ili još gore-ako je zanemarim da ne postane od toga nešto loše.
savjet je ekstra-probat ću ali malo je teže nositi se sa ovim mislima koje postoje već mjesecima, pa su sada akumulirale i eruptirale.
znam da je stvar u mojoj glavi -sad samo trebam savjet kako da to riješim. čak sam zaboravila kako da uživam u životu, ne znam se ni zabaviti. iako je finansijska situacija loša, vjerujem da postoje načini da se zabavim sa porodicom i bez troškova-ali nemam ideja.

[Ora]

Uzmi si neku bilježnicu i u njih zapisuj svoje probleme.
Ponekad nam se na prvi pogled čine ogromnima, ali kada ćeš ponovno krenuti čitati što si napisala shvatit ćeš da i nisu tako veliki i možda ti uz čitanje istih počnu i dolaziti rješenja.
Sve zapisuj... čovjek se i na taj način čisti.

Ako nemaš ideja.. prekopaj malo po internetu, ima mnogo ideja gdje otići i kako se odlično provesti za male ili gotovo nikakve novce.

Velika je stvar samim time što želiš da taj začarani krug prestane, taj prvi korak je najteži.

Želim ti puno snage da u njemu ustraješ!

[lamy]

dobro si me podsjetila-pisanje dnevnika. nisam ga pisala od kako sam se udala-godinama. ne znam zašto sam ga izbjegavala do sada-možda me bilo strah da se suočim sa problemima. e svaka čast-sad sam se sjetila perioda kada sam to radila-otišla bih u knjižaru, izabrala svesku koja mi se najviše sviđa, olovku koja mi "stoji" u ruci i kupila sebi.
hvala oro za super prijedlog-sad imam razlog da se spremim i izađem iz kuće, a još će me to i obradovati.
ali, ne bih ja bila ja da sebi ne kvarim raspoloženje-beba mi spava već 2i po sata, što je malo neobično, mada je ustaala jutros ranije i ja se evo odmah bojim i pokvarih sebi sretnu sliku sebe kako kupujem svesku.

[lamy]

evo baš sam je pipala i nema temperaturu, čak šta više :D :D :D

[pomikaki]

ali, ne bih ja bila ja da sebi ne kvarim raspoloženje-beba mi spava već 2i po sata, što je malo neobično, mada je ustaala jutros ranije i ja se evo odmah bojim i pokvarih sebi sretnu sliku sebe kako kupujem svesku.

Sad si me podsjetila na mog svekra koji svaki put kad mu unuka duže spava pita je li njoj dobro, zašto toliko spava i tjera nas da idemo provjeravati je li u sve redu - a ja taman uživam u predahu i spremna sam ubiti svakog tko bespotrebno šuška oko nje

Znam da je lako reći "nemoj se brinuti, sve je u tvojoj glavi" pa ti neću niti govoriti, uostalom vjerujem da i sama to znaš. Sigurna sam i da ti nije lako . Savjetovala bih ti ipak da ne pretjeruješ s rektalnim mjerenjem, meni se čini da je to možda preagresivno prema djetetu. Nabavi si neki dobar digitalni termometar, raspitaj se u dućanima s dječjom opremom i ljekarnama ima li neki koji mjeri temperaturu brzo i pouzdano preko uha. Ako ne možeš izdržati da ne mjeriš. Još bolje bi bilo da pokušaš ne mjeriti temperaturu dok je zdrava. Ali naravno, to je samo jedan simptom tvojeg straha, a trebalo bi zapravo otkloniti njegov uzrok.

I ako ideš u knjižaru, svakako potraži knjigu koju sam ti gore spomenula, barem prelistaj.

[lamy]

za knjigu ću vidjeti sada kad buden išla u knjižaru kupiti svesku za dnevnik.
vjeruj mi, do prije neki dan sam odbijala savjete-ustvari smatrala sam da niko ne zna i ne shvata kako mi je, ali danas mi je dno-dno. sve savjete slušam i držat ću ih se, jer sam svjesna da više sebi objektivno ne mogu pomoći sama i da su savjeti koje dobijam zbog proživljenog iskustva .

[lamy]

zaboravih reći, temp.mjerim rektalno maks.2 puta dnevno, nekada nikako i po mjesec dana, ali STTTTTTTTAAAAAAAALLLLLNNNNNNNNNOOOOOOOO joj ljubim sljepočnice da vidim da nije topla i tjeram mm na to.

[maria71]

zašto djetetu stalno mjeriš temp ???????

[Ora]

Ajd se probaj suzdržati da svome djetetu jedan dan ne izmjeriš temperaturu...
Vidjet ćeš da se ništa loše nije dogodilo.

Ovako možeš dijete učiniti hipohondrom od ranih dana.

[točkalica]

da li osim djetetove temperature imaš još kakve stvari koje ponavljaš a vidiš da nemaju previše smisla??

za početak se opusti i pomalo. probaj si drukčije organizirat čišćenje , malo po malo, ako ne uspiješ sutra ćeš..to je sve materija i neće patit zbog toga jer ćeš ju sutra očistit.

[točkalica]

na temi ispod si spominjala napadaje panike? koliko su jaki??

[lamy]

draga oro, to je tako teško za izdržat! čitav dan!!! nemojte me ružiti, ali poslala sam muža da kupi digitalni toplomjer-pa ću joj mjeriti ispod pazuha. ali na njemu piše da je temp. normalna ispod pazuha 36,5??? ja kad sam izmjerila imala sam 37, a bebica 36,9.
mene je strah sljedećeg-razlog ustvari mog straha od temperature:
-mojoj prijateljici je beba tako imala ekstra visoku temp. kojoj se nije mjesecima znao uzrok. na kraju se ispostavilo da je u pitanju ono nedaj bože najgore. zato je mene strah da ona nema temperaturu, a ja ne primijetim na vrijeme...
ma plačem čitav dan-znam da je sve ovo glupo i nerealno,, ali kao da je to jače od mene pa ne mogu da trezveno razmišljam o situaciji.
kad bih probala da ne mjerim temperaturu, nikada sebi ne bih oprostila da se ispostavi da je ima, a ja nisam reagovala???!!!!
vidite, kakvim se ja glupostima unaprijed opterećujem.
a ti napadi panike su zbog lupanja srca i gušenja-100% na nervnoj bazi-radila sam sve nalaze!
pa i nije čudo kad se preplašim zbog nečega što možda u budućnosti....

[lamy]

zaboravih da napišem, razmišljala sam i mislim da osim pretjeranog kontrolisanja bebinog zdravlja i smišljanja svih mogućih opravdanja da ne izađem iz kuće jer sam umorna i moram se dotjerat, te konstantnog proganjanja mm zbog nekih gluposti koje nisu kako ja smatram da trebaju biti, te moje mame i svekrve- upravo sam shvatila koliko sam pukla

[točkalica]

ja znam što su napadi panike pa zato i pitam. Pa koliko su ti jaki je li ti to smeta? Imaš li strah ići na neka mjesta radi toga?
obično napadaje panike prati i neka depresija, OPk , hipohondrija ili slično...sorry ali unatoč primjeru tvoje prijatejice nije normalno mjerit dva puta dnevno tu temp. i živjet samo u mislima s time. budi sretna da je zdrava i živi. uživaj nemoj se opterećivat time...probaj si iz dana u dan pomalo to smanjit kreni na jedno mjerenje, pa ju onda samo popipaj par puta dnevno i tako smanjuj...jer dokle ćeš tako..mislim da to može ić samo na gore ako se previše zadubiš u to..pa čak do potrebe psioterapeuta ili čak i antidepresiva....ne želim te strađit ili predviđat nešto, ali mislim da si zbilja kao što is aam kažeš rpeopterećena i opsjednuta time
to se dogodilo tvojoj prijateljici izgelda da su ti sluačjevi stalne temp. stvarno rijetki, evo ja prvi put čujem za to, svašta se u životu događa i ima raznih bolesti i svačega ali ne možemo živjet misleži o njima, terba živjet i uživat, nemoj da ti to lijepo razdoblje ostane u sjećanju kao nenormalno mjerenje temperature, jer sumnjam da uživaš u svemu tome

pozdrav

[Ora]

Ima jedna krasna izreka:

"Život u strahu je poluproživljen život."

[pomikaki]

-mojoj prijateljici je beba tako imala ekstra visoku temp. kojoj se nije mjesecima znao uzrok. na kraju se ispostavilo da je u pitanju ono nedaj bože najgore. zato je mene strah da ona nema temperaturu, a ja ne primijetim na vrijeme...

lamy, ako ti dijete bude imalo ekstra visoku temperaturu to ćeš sigurno primjetiti!
Vidjet ćeš i po ponašanju, i po znojenju, ali sigurno imaš dijete često na rukama, a ako dojiš isto - nema šanse da ne primjetiš na vrijeme! Pokušaj si to ponavljati što češće.

Dva puta na dan rektalno mjeriti temperaturu zdravom djetetu je meni puno previše (ne bih da bude da ti pametujem, ali to nemoj raditi zbog djeteta). Ako mjeriš temperaturu ispod pazuha, čini mi se i dalje previše, premda je metoda manje agresivna za dijete.

Što da ti ja kažem, ni jednom u 2 godine otkad sam rodila nisam tom djetetu uspjela izmjeriti temperaturu, otima se kao hobotnica. A uvijek jako dobro vidim kad je bolesna.

Nekad razmišljam o tom strahu od najgoreg kad su djeca u pitanju. MM je isto veliki paničar (kao i gore spomenuti svekar ). No ja sam svjesna od početka: ako sam rodila dijete, rizik od najgoreg je uvijek tu ali ja ne smijem dozvoliti da taj strah upravlja našim životima.

[maria71]

lamy , očito d su ljudi primjetili visoku temp ako se mjesecima nije znao uzrok.... tako si bar napisala.. prema tome ,kojka je svrha svakodnevnog mjerenja temperature?

btw ne vidim da ti to mjerenje pomaže da se smiriš .... isto tako mislim da trebaš potražiti stručan savjet, topic na forumu ti ništa neće riješiti, dapače ...

[bubica27]

http://www.psihonet.net/

[Poli]

MGrubi, mozes li malo vise napisati o svom nacinu prehrane i promjeni psihickog stanja? Ja se potpuno pronalazim u tvom ranijem opisu - depresija, bezvoljnost, umor. Vec sam pisala da imam najmanje 20 kg viska, fizicki nisam nesto aktivna. Inace sam malo usporen tip, nisam primjer neke brze i okretne osobe. Ako imas vremena, molim te napisi mi nesto o svom iskustvu. Naravno, i druga iskustva su dobrodošla. Potražit ću i knjigu Ozdravljenje.

Hvala!

[Nikina mama]

Pomikaki ti je dobro napisala - ako dijete bude imalo veliku temp. svakako ces to primijetiti, a uostalom svakako ce ju jednog dana imati, ali to ne znaci nikakvo zlo, tragediju, dapace kazu da se temp. djetetu jaca imunitet i da se bas zbog toga temp. skida tek od 38,5, a do tog stupnja seorganizam trba sam boriti sa temp. i na taj nacin se jaca imunitet...neka me netko ispravi ako grijesim

[Nena-Jabuka]

MGrubi, mozes li malo vise napisati o svom nacinu prehrane i promjeni psihickog stanja? Ja se potpuno pronalazim u tvom ranijem opisu - depresija, bezvoljnost, umor. Vec sam pisala da imam najmanje 20 kg viska, fizicki nisam nesto aktivna. Inace sam malo usporen tip, nisam primjer neke brze i okretne osobe. Ako imas vremena, molim te napisi mi nesto o svom iskustvu. Naravno, i druga iskustva su dobrodošla. Potražit ću i knjigu Ozdravljenje.

Hvala!

Vi se pozabavite ostalim aspektima ovog problema, a ja sam htjela savjetovati MGrubi (i još koga zanima) da sam pronašla, napokon, u svom životu nešto što me je jako motiviralo u nastojanju da se zdravije hranim tj. što mi je vrlo brzo pokazalo svu dobrobit takve ishrane.
Moj homeopat mi je savjetovao da pokušam s ovim, poslao mi ovaj link
http://www.teledisk.hr/index.php/detalji/3
kao što ga ja šaljem vama.
Odmah sam naručila knjigu, dobila ju pouzećem isti dan i već sutra krenula u miksanje zelenih sokova. Radila sam svoje kombinacije s voćem, ne posve po knjizi.
Ponukala me je višegodišnja alerija i još niz problema koje imam, od kojih dio i vi spominjete.
Trebalo mi je nekih 20-ak dana svakodnevnog konzumiranja soka da počnem osjećati nevjerojatnu navalu energije, optimizma, manje umora, više motivacije da se hranim sve zdravije...
Kad je MM primijetio da ja ne moram prileći popodne, da jako malo spavam noću zbog bebe, a ipak nisam preumorna, počeo i on piti.
Mene je natjerala nevolja, to je prvi put u životu da sam u nečemu posve ustrajna, inače brzo odustanem od većine "kura", ovaj put ne posustajem jer osjećam koliko je to dobro.
Mislim da je ovaj topic dobra prilika za osobnu toplu preporuku nečega korisnog, naravno, onome tko ima volje i želje.

[lamy]

izvine što se nisam javljala, ali gosti su mi tek tako došli i nikada da odu-samo su mi još oni trebali-naravno svi misle da su posebni pa eto" pobogu šta će biti bebi ako je uzmu, nosaju, ljube" tako da sam se posvetila branjenju djeteta od tih silnih napastnika. ne mogu se sad sjetiti ko mi je to napisao ali u pravu je kada kaže da ću tu temperaturu primjetiti ako traje duže. iskreno tu je kriva moja mama-čitav život me ubija u pojam sa tim da je bolje odmah nešto preduhrititi i sl.
za temperaturu me strah nije toliko držao danas i jučer, ali prekučer nikada nisam doživjela da mi se tijelo oduzme od napada straha: izašla sam ujutro sa kolegicom na kafu i beba mi se učinila vruća, nisam znala šta da radim u tom trenutku: bukvalno sam se oduzela. čak sam htjela da se vratim kući i da ne idem van, da mogu da joj izmjerim temperaturu.
vjerujte mi, ne znam odkud mi snaga pa sam produžila u grad. naravno, stalno sam joj davala tekućine ( u slučaju da ima temp.) i ljubila joj sljepočnice, ali dijete je bilo ok. kad sam došla kući i izmjerila joj temp.ispod pazuha sve je bilo ok, pa sam jedne sekunde pomoslila da nije možda toplomjer pokvaren znam da idem u krajnost.
ali zato danas napredak:nijednom joj nisam izmjerila temoeraturu , a samo sam joj par puta poljubila sljepočnice....i onda sam shvatila.....nije mene strah temperature, već me je previše strah da se bebi šta ne desi i da je ne izgubim....
sad kad sam otkrila šta je-trebate mi pomoći kako da se suočim sa tim, jer vjerujte mi taj strah koji me je paralizovao nije nimalo ugodan.

[maria71]

tebi terba stručna a ne forumska pomoć, napadi panike nisu bezazlena stvar.i mogu eskalirati ....

[lamy]

ma nema ni blizu psihijatra gdje živim...a nemam para da idem negdje...iskreno rečeno, mislim da je moguće da strahovi nestanu kroz ove priče, jer me one potiču na razmišljanje i učinila sam prve pomake :D :D :D treba mi samo neko ko će me povući da budem uporna kada posustanem i neće mi reći: draga ženo jesi dosadna

[princess puffy]

tebi terba stručna a ne forumska pomoć, napadi panike nisu bezazlena stvar.i mogu eskalirati ....

slažem se s mariom 71
najvjerojatnije su ti u pitanju panične atake
moraš naći način da se javiš nekom psihoterapeutu
da li dojiš?

[Mukica]

lamy
daj si, za pocetak, zamisli da TEBI netko najmanje dva puta dnevno gura nesto u guzu
napravi za pocetak svom djetetu uslugu i prestani ga time zlostavljati

mogu si misliti da ti nije lako
ali pomisli kak je tvojoj bebici
ona nemre sjest za komp i kukat kak joj je vec pun kufer toga da joj se svaki cas mjeri temperatura

UZIVAJ u svom djetetu, u tome sto je zdravo i veselo
promjeni perspektivu
kada ti dijete DOISTA BUDE bolesno sigurna sam da ces to znati ISTI CAS

ne znam nista o panicinim napadima, ali vidim da si ti svjesna da sebi i djetetu radis zlo
pa daj onda PRESTANI s tim
nadji nesto drugo
svaki put kad ti dodje da joj izmjeris temperaturu ti uzmi neku slikovnicu pa joj procitaj
skreni samoj sebi paznju
koncentriraj se na to da ces CITAT SLIKOVNICU jer je to dobro i korisno za tvoje dijete i tebe
mjerenje temperature NIJE KORISNO ni za tebe ni da dijete

ti to MOZES

[sibell]

lamy, otidji najblizem strucnjaku i poradi na problemu. ovdje mozes naci utjehu, "olaksat" dusu i dobiti dobre vibre : al problem moras rijesiti sama.

ne zelim tu postavljati dijagnoze, te ovo primi sa rezervom, ali moglo bi se raditi o opsesijsko prislinom poremecaju.... iz nekakvog neobrazlozenog straha jednostavno provjeravas dal je sve u redu. (kao kad se netko boji plina pa provjerava dal ga je iskljucio u kuhinji svako malo. mozda glup primjer al eto ne pada mi nista bolje napamet).

odi kod svog lijecnika i reci kako se osjecas. on ce te dalje uputiti gdje ici, pa taman da i nemas specijalistu u svom mjestu.

i slazem se sa mukicom - pomisli samo kako je djetetu kojem se stalno mjerka temperatura


sretno

[točkalica]

lamy, otidji najblizem strucnjaku i poradi na problemu. ovdje mozes naci utjehu, "olaksat" dusu i dobiti dobre vibre : al problem moras rijesiti sama.

ne zelim tu postavljati dijagnoze, te ovo primi sa rezervom, ali moglo bi se raditi o opsesijsko prislinom poremecaju.... iz nekakvog neobrazlozenog straha jednostavno provjeravas dal je sve u redu. (kao kad se netko boji plina pa provjerava dal ga je iskljucio u kuhinji svako malo. mozda glup primjer al eto ne pada mi nista bolje napamet).

odi kod svog lijecnika i reci kako se osjecas. on ce te dalje uputiti gdje ici, pa taman da i nemas specijalistu u svom mjestu.

i slazem se sa mukicom - pomisli samo kako je djetetu kojem se stalno mjerka temperatura


sretno

lamy slažem se s ovim. ne mogu dijagnosticirat, ali preživjel sam OPK i sliči mi malo na ovo što mi ti opisuješ. prisline misli su grozne čak mogu bit i jako ružne.

[Nena-Jabuka]

lamy,
obratila si se laicima pa možeš očekivati samo laičke odgovore, posve dobronamjerne, i prije svega, napisane zbog straha za tvoje dijete i njegovu dobrobit jer ono će osjetiti na svojoj koži sve što s tobom nije u redu.

Kako kažeš da nemaš psihijatra u blizini, pokušaj na nekoj Internet stranici o zdravlju, gdje stručnjaci odgovaraju, zatražiti pomoć jer mislim da ti treba, a pedijatrica očito nije ozbiljno shvatila tvoj problem jer je valjda mislila da je to onaj uobičajeni, lagani strah za zdravlje djeteta, a ne napadi bezrazložne panike koji te paraliziraju da ne možeš normalno funkcionirati.

Ne mogu reći da te razumijem jer nikad takvo što nisam doživjela, a vlastito psihičko zdravlje (za razliku od fizičkog ) je nešto u što bih se uvijek kod sebe zaklela 8) .

No, odgovor na tvoje početno pitanje -Jesi li posve poludjela rekla bih - NE, nisi, jer da jesi, ne bi ni vidjela ni primjetila da je nešto nenormalno.

Ovako, jasno ti je da postupaš krivo, ali se ne možeš savladati.
Stručnjaci vjerojatno znaju konkretne korake, male psihološke trikove i treninge koji pomažu, no što ti mi ovdje možemo reći osim onog što instiktivno osjećamo, a to je da moraš staviti na prvo mjesto dobrobit svog djeteta, a ne svoj strah.

Jasno je da ga voliš, no tvoj strah mu škodi, ono zaslužuje uravnoteženu, stabilnu majku, a ne da bude žrtva nekoga tko je bezveze, a fakat bezveze opsjednut temperaturom.

Apsolutno je jasno iz svega, nemoj misliti da mi mame to ne kužimo, da voliš svoje dijete beskrajno, no pazi, štetiš mu i to si osvijesti u glavi.

I ono što navodiš da ga gosti nisu smjeli nositi i dirati, Jesus, pa nije mu mjesec dana, nitko mu od njih nije naškodio, a ti paničariš. Tvoja reakcija nije normalna, ne njihova.

Racionaliziraj što je povišena temperatura - normalna fiziološka reakcija tijela koja ubrzava metabolizam i sve tjelesne procese, a sve u svrhu efikasnije obrane od infekcije, bolesti, bilo kakvog ataka na organizam.

Sasvim normalna pojava, osobito kod djece. Kad je povišena, lako se skine, tu su lijekovi, tu su doktori, tuširanje...primjetit ćeš lako ako je bude, i šta ćeš onda - završiti u ludnici jer dijete ima temperaturu :?

Mogla si tako biti opsjednuta i bakterijama pa tuširati dijete 30 puta dnevno ili raditi bilo koju drugu ludost.
I još bi meni bilo lakše da ti sebi čupaš kosu ili se opsesivno pereš, ali što je dijete u pitanju, to mi je prava muka.

Probaj si nekako osvijestiti da to sve na njega prelazi, da dijete ne zaslužuje tvoj strah, nemoj samo brijati - joj, ja se bojim, ja pipam...kao da je dijete samo objekt tvog straha, a ne živo biće.

Pogledaj tu bebu i pomisli, joj, šta bi mi ono reklo što mu opet guram taj toplomjer, a ono hoće samo mirno, stabilno djetinjstvo.

Ovo je sve lakše reći nego napraviti, znam to, ali ti nešto moraš napraviti, koliko god ti je teško, jednostavno moraš.

Piši i dalje, piši ako ti je lakše, no pokušaj nekoga i poslušati, svi ti ovdje želimo dobro, a osobito tvom djetetu.

[Anemona]

Slažem se sa savjetima cura tu na Forumu, i imam još jedan savjet: nemoj nikad čitati teme o zdravlju djece i slično, jer će te to samo više opteretiti.

[lamy]

anemona , u potpunosti si u pravu-to sam i ja shvatila pa sam prestala da čitam te forume-tako sam i vidjela da postoji ovaj.
samo, mislim da me niste dobro shvatile, tj. ja se vjerojatno nisam dobro izrazila-ne mjerim ja bebi svaki dan temperaturu toplomjerom-to je bilo samo tih par dana kada je taj napad panike dosegao vrhunac, prije joj nisam nikada ni izmjerila, jer je nikada nije ni imala-hvala bogu, ja joj samo ljubim sljepoočnice.
toplomjeri su u ormaru.
ustvari, što više razmišljam shvatam da je to "mjerenje temperature-ljubljenje sljepočnice" samo jedan način na koji se moj strah manifestvovao-strah od gubitka voljene osobe i nemoći da se nešto uradi jer sam bila u situaciji da mi se to desi odmah nakon poroda.
vidite kako ovi razgovori imaju smisla-kroz njih shvatam i pišem i suočavam se sa stvarima.
inače, kako je napisala jedna forumašica, nisam nikada bila opk majka koja drži dijete u staklenom balonu-nikada bebu ne sputavam ni u čemu, ali gosti su baš došli kad su bili najkritičniji dani mojih strahova.
nije loša ideja, otići ću kod ljekara opće prakse, pa ću vidjeti šta mi ona kaže
za sve vas

[lamy]

nisam poludjela :D :D :D imam postporođajnu depresiju sad se osjećam lakše.
išla sam u grad kod dr.psh. i dooooooobro debbbbbbbeeeeeeeooooooo račun platila ali dijagnoza-obična postporođajna depresija koja je morala da se nekako manifestuje-pa se manifestovala pretjeranim titranjem okko bebice. terapija: tu i tamo poneki normabel ili leksilijum-ukoliko budem osjećala da sam tužna ili emotivno utučenanema potrebe da se liječim, dovoljno je da dio obaveza prebacim na mm, te da češće izlazim napeolje, ali bez bebe kako bih se mentalno odmorila od stalnog razmišljanja o bebaču.
spominjala sam i vas, a dr. se nasmijao i rekao kako u potpunosti podržava ove forume, jer imaju "terapeutski" učinak, ali da treba neke savjete primati sa rezervom i sa distance.

[pomikaki]

spominjala sam i vas, a dr. se nasmijao i rekao kako u potpunosti podržava ove forume, jer imaju "terapeutski" učinak, ali da treba neke savjete primati sa rezervom i sa distance.

Dobro ti je i rekao

savjetovala bih ti i što više fizičke aktivnosti, ako se možeš natjerati na malo trčanja u neko doba dana ili neki sport (znam da imaš posla oko bebice i da sve po pravilu nekako spadne na tebe kao majku, ali pogotovo uzevši u obzir tu zvučnu dijagnozu trebao bi tm preuzeti nešto na sebe), te pravilnu prehranu (pogotovo riba ili riblje ulje, koje možeš uzimati u kapsulama ako ti se gadi, pomažu kod depresije - u onoj knjizi, gore spomenutoj, baš je to navedeno uz postporođajnu depresiju).

[princess puffy]

pročitala sam ponovno tvoj prvi post i nekako sumnjam da će ti terapija po tipu poneki normabel učiniti čudo
ne znam da li si ti ovdje malo bila preoštra prema sebi ili psihologu( ili psihijatru ) nisi ispričala što i nama
svakako nadam se da sam ja u krivu,ali tebi je prošlo više od godine dana od poroda (kada ti se uopće sve ovo počelo događati?) i to što ti opisuješ ne bih okarakterizirala kao "obična postporođajna depresija" i uopće mi ne djeluje depresivno ono što ti opisuješ
nekako sam dobila dojam da te je upravo to što si s nekim pričala o svojim poteškoćama "diglo" i to je ono što ja mislim da tebi treba
postoji razlog zašto ti svojoj bebici mjeriš t (ti si ga i navela), i toga se trebaš osloboditi
eto skeptična sam prema normabelu kao terapiji, ali možda sam ja u krivu
ipak ovdje čitamo samo slova
u svakom slučaju, zaista ti želim da što prije postaneš ona "stara"ti
i naravno da nisi poludjela,nitko to nije ovdje ni mislio

[koryanshea]

lamy, na http://www.tesa.hr/ imaju telefon za psihološku pomoć. drago mi je da forum pomaže, ali ovdje možeš uvijek (tj. preko dana) doć do stručne osobe. sve najbolje ti želim

[bodo]

ja mislim dati lijekovi pp neće baš puno pomoći,terapija bi trebala bar neko vrijeme biti stalna a i psihološka pomoć je jako bitna.Tako da mi se čini da je taj liječnik prilično nemarno obradio tvoj problem
Sory ako sam kritična al sam med.sestra i mrzim kad liječnici samo tako ovlaš prehledaju pacijenta i daju dijagnoze
Nadam se da ćeš dobiti bolju pomoć i da ćeš brzo biti bolje

[lore]

ja mislim da puno prije lijecnika ona moze pomoci sama sebi..prije svega treba obnoviti zivot, dakle..nazovi frendice i polako se pocni vidjati s njima..ja se svakodnevno vidim s frendicama koje su mame ali i s frendovima koji nemaju djecu..uzmes malca u kolica i na kavu..cak i kad seces parkom ima puno mama s kojima se mozes upoznati, nije tako tesko kao sto zvuci..navecer odi s muzem u setnju, kino, kazaliste, bilo sto cega ima u tvom gradu a neka bake cuvaju bebu..trcanje je super jer ce ti sigurno "podici" raspolozenja..ispocetka setaj, rolaj ili kratko trci dok ne dobijes kondu..ako nista mozes dugo i brzo setati s bebom u kolicima..zatim, kupi neku robu u kojoj se ok osjecas..ne mora biti skupa, sad barem ima snizenja..pomozi si da se bolje osjecas u svojoj kozi..bez obzira sto si mama moras imati neki svoj paralelan zivot kao individua..sto se tice spremanja kuce kad muz dodje doma posalji ga s bebom u setnju ili nek ga cuva doma a ti pospremi kucu, probaj kuhati stvari u vecim kolicinama pa zamrzni kad ti se ne da ili nemas vremena za kuhanje da mozes u zadnji cas odlediti i imas rucak..sto se posla tice probaj raditi na tome, nemam pojma koja je situacija s tvojom spremom i ponudi grada gdje zivis ali vjerujem da optimizmom i snagom volje mozes puno postici..duboko sam uvjerena da sam sve svoje poslove dosad dobila stavom " ja to mogu super raditi", ne bi vjerovala koliko su te stvari kljucne..ako nema posla u struci uzmi neki privremeni dok ne nadjes bolji, ja sam od onih koji smatraju da i posao poput ciscenja kuce ili konobarenja moze biti ok ako si u glavi odredis da zelis biti dobra u tome sto radis i nauciti vise pa i o takvim poslovima..sve je po meni bolje nego sjediti doma..a ako si jos s bebicom onda super, uzivaj u tome, pogledaj cega se sve mozes igrati s njom, dok spava citaj neku zanimljivu knjigu..opcija je sto a iskreno ja smatram da je sve bolje od normabela koji ne lijeci uzrok onoga zbog cega se ti osjecas kako se osjecas niti ce ti stvoriti prijatelje, rijesiti posao, kucu i slicno..ja mislim da se upravo zbog tih "nedostataka i nezadovoljstava" koncentriras na gluposti..

ovo je samo moje misljenje, naravno, svatko ima pravo na svoje sretno!

[lamy]

draga bodo, bolje mu je da ti nsi u pravu-koliko sam mu novaca dala
a draga lore, vjeruj mi shvatila sam i ja da mi je to najveći problem u životu: što nemam svoj život, već živim samo životom bebe-sve se vrti oko nje, ali preeeeeviše.
sad vodim bitke sa svojim mm-pošto gospodin je naučio da mu ja stalno kuham, perem, radim, brinem se za dijete (mada i on hoće pomoći ali samo ako sam ja tu-ljuti se ako ja hoću negdje da idem a on mora sam biti oko nje) i sl-sad je rat u kući. naravno, pokušala sam mu objasniti i predočiti na jedan super način, ali on neće da shvati. izgleda da mu nije jasno zašto je to problem odjednom da on preuzme dio obaveza.
znate šta je rekao jučer: morala sam izaći do grada i on je nevoljko, uz određenu grimasu, ostao sa bebicom.
kada sam došla kuhinja je bila haotična, ručak sam morala baciti jer ga nije završio, dijete je pilo zamjensko mlijeko umjesto da on konkretno nešto napravi itd.
kad sam sve to vidjela-naljutila sam se, a njegovo opravdanje je bilo-nije imao vremena jer je ona tražila njegovu pažnju :? :? :?
pa ko mene pita imam li ja vremena za sve to , i meni dijete traži pažnju počitav dan, još gore kad odem na posao eto, muško-šta da vam kažem

[pomikaki]

E to je ono, ja isto nekako ne vjerujem u tu postporođajnu depresiju.
To po meni ne postoji. Postoje muževi koji dođu s posla, žena ih čeka od kad se dijete probudi u 5:15 pa do 17 da konačno dođu i preuzmu na pola sata, a oni dođu, pojedu ručak i kažu, joj mrtav sam umoran, ne mogu ništa, bio sam na poslu. Onda žena bira između opcije da udavi muža golim rukama, ode u zatvor a dijete ostane siroče ili da šuti dok ne pukne na živce.